Prva se pamti

Pet dana za petaka

Tekst: Ana Šimunović

Foto: Frano Barišić, prof.

DSC_5967Kao što smo i najavljivali, za nama je prva razmjena učenika u povijesti ove naše mlade škole. Ana Šimunović, Lea Šulc, Leon Kopić i Mario Janković bit će upisani u školsku Povjesnicu kao prvi učenici koji su svojih pet radnih (nastavnih) dana proveli u Škofijskoj (biskupijskoj) gimnaziji u Vipavi. Pod mentorstvom prof. Frane Barišića oni su od 20. do 24. ožujka bili gostima svojim slovenskim vršnjacima Katarini, Gaji, Tanji i Sergeju, dok je domaćin i našem profesoru Frani i našim učenicima bio ravnatelj škole-domaćina g. Vladimir Anžel.

Iako nam je Slovenija prva susjedna zemlja, naši su se učenici mogli diviti posebnostima koje toliko odudaraju od našega slavonskog, ravničarskog kraja i krajolika. Na samom ulazu u maleni slovenski gradić Vipavu (oko 2000 stanovnika) dočekao nas je Napoleonov drvored, dugi špalir starih stabala lipe koji nas je doveo do izvora rijeke Vipave, ali i Dijaškog doma, đačkog doma u kojem smo i bili smješteni. Vipava izgledom podsjeća na manja mediteranska mjesta jer je većina kuća, ali i ulica izgrađeno upravo kamenom, toliko specifičnim za Jadran i Mediteran. Iako nije izgrađena u kamenu, prostor oko Škofijske gimnazije kojom nas je proveo domaćin, g. Vladimir Anžel, uređen je upravo u mediteranskom stilu. Škola je to koju pohađa tristotinjak učenika, a koja je u opremljenosti svojih učionica, kabineta, kapelice, fitnessa ili ogromne sportske dvorane daleko ispred naše škole.

Jutro s Vivaldijem

DSC_6029Prvi dan smo se nakon okrjepe ručkom školskim kombijem uputili u Otlicu, tj. Otliško brdo (700 m. n. v) gdje nas je dočekao prekrasan geološki fenomen, tzv. Otliško okno koje je nastalo sudarom dviju stijena. Posjetili smo još i Planicu, skakaonicu koju su mještani izgradili za skijaške skokove. Dan smo završili misom i večerom u đačkom domu. Tijekom boravka na raspolaganju nam je bio dnevni boravak u kojem smo imali priliku igrati biljar, stolni nogomet, ali i koristiti mrežu za kontakt sa ”svijetom”. Zanimljivo je da svi nakon večernje molitve u 21h moraju biti u svojim sobama do 22h. Još je zanimljivije da je svaki dan započinjao Vivaldijem. Naime, svaka soba ima zvučnike preko kojih nadređeni šalju poruke, ali i bude učenike puštanjem glazbe. Također, nakon doručka puštaju pjesme po izboru učenika.

Slovenci su zaljubljenici u prirodu

Drugi dan smo se uputili u školu koja je vrlo blizu doma, a nastava je počinjala u 7,30h. Upoznali smo se s profesorima te se začudili koliko je nastava bila opuštena i bez pritiska. Sigurno će vas zanimati da veliki odmor traje 45 minuta te za to vrijeme učenici idu u kuhinju na toplu užinu, provode slobodno vrijeme DSC_6100ili idu u dvoranu (učenici ne smiju izlaziti iz škole). Mi smo slobodno vrijeme provodili u dvorani igrajući košarku. Iako njima nastava redovito traje do 14h, mi smo već prvi dan markirali i posjetili Škocjanski zatok (Škocjanska uvala) koji se nalazi u blizini gradića Kopra koji smo također nakratko posjetili. Škocjanski zatok postao je park prirode kada su unazad petnaestak godina aktivisti preuredili čitavo područje današnjeg parka prirode. Naime, samo jezero koje je zapravo slano jezero (zbog prijašnjeg pritjecanja mora) prije je bilo odlagalište otpada. Tijekom čišćenja izvađeno je oko 200 tis. m³ mulja i ostalog otpada. parkom nas je vodila gospođa Bojana koja je prije tih petnaestak godina bila jedna od koordinatorica čišćenja ove uvale, odnosno jezera. Ovo bioraznolikošću bogato jezero danas je sklonište i prebivalište mnogim pticama selicama, ali i onima koje su tu cijele godine. Neke od njih su liska, labud, patka žličarka, gnjurac, kormoran, bijela čaplja itd. Također smo se upoznali s kamarškim konjima te govedom boškarinj koji dok pasu pomažu u održavanju bioraznolikosti. U parku je zabilježeno oko 245 vrsta životinja na 122 ha zemlje.

Treći smo dan nakon škole imali slobodno vrijeme te oko 19:30 h otišli na Branicu gdje smo lovili žabe: smeđu krastaču, šumsku i livadnu smeđu žabu, a uhvatili smo i pjegavog daždevnjaka te pokojeg puža. Na kraju prakse vratili smo životinje u prirodu. Zanimljivo je da naši slovenski vršnjaci umjesto gomile teorije imaju puno više prakse, pa je ova naša potraga za žabama također jedan od elemenata ocjenjivanja u biologiji.

Postojnska jama – čudo prirode

DSC_6585Četvrtog smo dana u školi imali nama najdražu biologiju gdje nam je profesorica Kristina dala da hranimo žabe, ali i proučavamo njihovu građu, boju itd. Nakon tog zabavnog iskustva išli smo u dugo iščekivanu Postojnsku jamu. Ona je nastala prije 3 mil. godina, a prvi ljudi su svoj trag u jami ostavili 1213. godine. Sama jama zauzima samo 1-2 % cijelog sustava koji je posjetiteljima nedostupan. Jama nas je zaprepastila svojim raznim bojama, oblicima poput stalaktita, stalagmita, stalagnata te osvijetljenim špiljskim zavjesama. Kroz samu jamu prolazili smo vlakićem, no većinu puta smo pješačili. Nakon toga išli smo u Postojnski grad koji je sagrađen unutar stijene.

Peti dan nismo išli na nastavu već smo proveli vrijeme izmjenjujući dojmove i evaluirajući svoj posjet Vipavi. Nakon toga smo se oprostili te krenuli kući. Tjedan dana doživljaja tolikih ljepota, ali i iznenađenja u tom atraktivnom i vrlo organiziranom malom mjestu brzo je prošao. Svi su bili pristupačni, a naši domaćini susretljivi i otvoreni. Ono što se mora spomenuti jest izvrsna kuhinja u domu, ali i u školi. Sve se činilo kao san koji je (pre)brzo završio. Ova jedinstvena prilika razmjene i upoznavanja učenika naučila nas je mnogočemu, ali i oduševila prelijepom Vipavom s njenim ljudima.