Cijeli svijet više-manje (ne)iskreno glumi!

Današnji dan, Pepelnica ili Čista srijeIMG_1721da, podsjeća nas da svaki puta iznova – u skrovitosti – skinemo svoje maske, da – u skrovitosti – očistimo svoja srca i da – u skrovitosti – pognemo svoju glavu oholu. Stoga se upravo dan ranije (svaki put iznova) prisjećamo te ljudske potrebe da skroz nesvjesno ili sasvim namjerno stavljamo maske – iz prigode u prigodu, od časa do časa, od sugovornika do sugovornika. Vjerojatno najbezazlenije maškaranje jest upravo ono karnevalsko, pokladno, kada simboličnom igrom oživljavamo daleke svjetove i civilizacije, filmske i knjiške junake, suvremene ikone i superjunake, ali i prokazujemo svevremenske i aktualne probleme.

Zamaskirati se ili ostati na sigurnom – pod vlastitom maskom?53046577_2382763115076078_4706764735956123648_n

Takav su događaj dan prije korizme oživjeli skoro svi učenici naše škole simbolično ostavljajući za sobom ono patvoreno, ono lažno. Festivalu maškaranja nisu se pridružili jedino oni najzreliji i najozbiljniji koji si u skladu sa svojim godinama i obvezama nisu dopustili neozbiljnu igru, već su se čak dan ranije povukli u obližnje korizmene pustinje kako bi bili korak ispred svojih nezrelih kolega – učenika i profesora. Tako se jedan dio učenika odazvai ravnateljevu pozivu i prepustio kreaciji i tako manje glumio, dok su neki drugi ostali sebično dosljedni svojim svakodnevnim maskama i ipak odlučili više glumiti – jer, više je manje, ili nije?!

Od obitelji Adams, preko Pada (Hada) do Briljantina i Škole za život

Jučer su se tako povjerenstvu (Ćuže Abramović, Arambašić, Raguž i Paulić) najprije predstavili učenici 3.a razreda koji su ukazali na ljudsko licemjerje uprizorivši sakrament svete ispovijedi kojoj se pristupa neiskreno kako, 53576345_2382760821742974_5068401261452197888_nuostalom, neki tipovi ljudi neiskreno i nastavljaju živjeti. U sudačkoj su se nadoknadi ipak uspjeli pripremiti učenici 1.a razreda koji su (nažalost u sudačkoj nadoknadi) uspjeli pokazati tek dio svoje kreativnosti i talenta kroz popularni šou Supertalent. Od legendi Supertalenta – povjerenstva i voditelja – uspjeli su nam prikazati najsvježije natjecatelje koji su svojim ekstravagantnim nastupima (i samom pojavom) uspjeli postati svojevrsne instant zvijezde. Nedostajalo je samo onoga neizostavnoga za maškare – maškaranja. Za pretežno ženski razred, 1.b, nije bilo iznenađujuće da su se predstavili Briljantinom – intrigantnim plesnim izazovom dvaju ženskih (plesnih) klanova uz izvornu filmsku glazbu. Nakon rasplesanih prvašica i pod dojmom glazbe klasičnog hita, uslijedio je sasvim drugačiji i ambijent i pristup temi, tj. IMG_1819maskiranju. Ozbiljni i provokativni, kakvi uvijek jesu, 2.b prikazao je učeničku perspektivu škole kakva jest i koja bi trebala biti škola za život. Poruka koju su nedvosmisleno izrazili – da su u sustavu koji ih melje i samo traži i traži oni tek broj u sustavu – vjerujemo da je doprla do onih kojima je bila i upućena. Uz ideju koj je bila originalna, aktualna i uvjerljiva, nedostajalo je, ponovno, ono fašničko kostimiranje i sav trud koji se i ovdje pokazuje. Uvjerljivo najizvornije maškare mogle su se jučer vidjeti u 2.a razredu kojima, vidjelo se, ovakav tip zabave i zadatka ni u kom slučaju nije mrzak. Originalni i duhoviti kostimi, genijalno poigravanje imenima likova, savršeno osmišljena priča i likovi koji su nas kroz priču vodili – uz neočekivani i, stoga, najsmješniji dio nastupa – doveli su do toga da je 2.a od mogućih 200 bodova skupio tek 199. Nakon ove raspjevane mitološke priče o Morfeju i Parodiki, smještene u svijet mrtvih kojima vlada strašni Pad, povjerenstvu je ostalo da pogleda što im je pripremio 3.b razred. A on im je pripremio doslovno iznenađenje – modernu verziju obitelji Adams u sreditštu čije se kuće skrivala ni manje ni više nego njihova razrednica.

53323508_2382763155076074_6398815824324329472_nSuma sumarum jučerašnjeg školskog fašnika jest ta da se druženje pod maskama možda moglo nastaviti na nekom zajedničkom mjestu (kao što su to vjerojatno napravili oni najzreliji), nekim zajedničkim druženjem, da ne kažemo tulumom. Zajedno u molitvi, postu i djelima milosrđa, zajedno u druženju. Što ne?! Možda bi nam se, konačno, pridružili i naši maturanti.

Tekst. U.P.

Foto: Žana Jularić, Marta Štimac