Povratak – iz karantene u relaksaciju!?!

I nehotice, provodeći više vremena kod kuće, za sebe, pomalo promišljam „filozofirajući“

. Kako mi se ove godine čudesno produžila korizma kroz karantenu, dakako, aludirajući na etimologiju obje riječi koje proizlaze iz broja četrdeset. Ili je i to bilo premalo i nedostatno?

Fizički odvojen od drugih, zahvaljujući tehničkom geniju čovječanstva, ne prestajem stvarati, obnavljati i njegovati odnose s drugima, poznatima i nepoznatima. Nekako mi se čini da ih i dublje proživljavam i temeljitije propitkujem. I mogu se složiti s onom starom izrekom da svaka medalja ima dvije strane. I trudim se da toj našoj „tehnološkoj/digitalnoj medalji“ dajem ili barem pronalazim pravi, istinski sjaj dobra za čovjeka. Nije li to za nas kršćane/katolike nužnost? Ako je Bog stvoritelj svega, je li uopće moguće da u svemu, ali u doslovce svemu ne leži ona iskra dobrote koja mora zatitrati pobuđena božanskim titrajima u mene zasađenog dobra?

Koliko sam puta, u ovom čudesno darovanom vremenu, sam sebe uhvatio u spremanju odgovora na bilo kojoj platformi, koliko sam truda uložio čuti i one nečujne, nevidljive, a radišne, sposobne i vrijedne. Doista, kao što se treba odmaknuti od umjetničkog djela (fizički i vremenski) tako je potrebno udaljiti se od drugog, približiti se sebi i stvoriti mogućnost novoga plodonosnog susreta. Koliko sam pozdrava uputio, sastanaka održao, susreta doživio, a da nisam ništa ozbiljnijega napravio nego samo lagano okrznuo površinu (prosurfao?). O tome razmišljajući, proveo sam ovo vrijeme nametnutih nam ograničenja, a zapravo darovanih mogućnosti.

A sada nam propisuju relaksaciju, opuštanje, povratak na „normalno“. Bilo bi mi drago kada bismo, barem mi koji se dičimo rimokatoličanstvom, to „normalno“ tražili u onome koji je za sebe rekao: Ja sam put, istina i život. Želio bih da u mirnoj i osvjedočenoj vjeri budemo putokazi tog programa, ali i tražitelji lijepoga i dobroga oko nas.

Kada ispraćam ovogodišnje maturante suočene s toliko nepoznatih izazova u ovom preizazovnom svijetu, želio bih da u šumi putova pronađu svoj, originalan i unikatan, stvoren po nezamislivoj dobroti i ljubavi Stvoritelja prema stvorenome! Želim i da od nas dobivene lekcije pomno prosude, s ljubavlju odvagnu, oplemene i pronađu trud koji viče i govori dobrotom i predanošću za čovjeka stvorena po Božjoj zamisli!

Duc in altum!