Božićna (retro)perspektiva

Oduvijek me zbunjivalo ovih nekoliko dana uoči Božića. Adventsko tr(a)pljenje, predblagdanska užurbanost i radosna razdraganost samog Božića.

Tišina i pobožni redovi u pokorničkim nastojanjima u crkvama i bučne, nervozne gomile inače sasvim smirenih pa i stabilnih ljudi.

Uronjen u mistiku starodrevnih crkvenih i pučkih obrazaca odjednom sam katapultiran u sniženja, kupovinu klišeiziranih poklona, spremanje kuća, kolača, sarmi… Božićna čarolija (kojoj zadnjih europeiziranih godina prethodi adventski komercijalni trend!) svjetlećih ulica i blještavih izloga na još blještavijim trgovima i tradicionalno prejedanje uz dobro zalijevanje dobrom kapljicom možda doista potiče ljude na dobrotu, osjetljivost, empatiju i altruizam, ali…

Uvijek se sjetim nervoznog slaganja bora u roditeljskoj kući. Djeca odmažu „pomažući“, tata u ulozi električara/dizajnera/stolara s hrpom „kalfi i šegrta“, razbijene kuglice (u to vrijeme bilo je to vrlo lomljivo!!!), zagubljen alat, poneka i teška riječ, plač i opet ispočetka. Sestre kao da su anticipirale dezinfekcijsko/epidemiološke mjere 2020. pa žele da sve blista, sjaji. Mama, šefica/dirigentica koja nadzire od bakalara do makovnjače, opominje, upućuje, špota i smiruje.

A onda šarene kuglice s odsjajima električnih sijalica (električna struja je već otkrivena!) i blagih treptećih „dušica“ na mirnoj površini ulja. I Isusek, mali, raskriljenih ruku, i Josip, i Marija, i kraljevi, i hrpa pastira, ovčica, krava, konja, deva… A mi, ležeći, podbočenih brada, zapiljenih pogleda slažemo i preslagujemo ovce i pastire, stavljamo Isuseka na spavanje pa ga budimo, postajemo dio te raspjevane božanske štalice.

Polnoćka. Predivno pjevanje, čestitanje, radosna i zajapurena zadihanost u hladnim noćnim povratcima u topla obiteljska skloništa. Kako je to dobro i na ljudsku mjeru (koja uključuje cjelovitost, dakle i duhovnost čovještva), svedeno kada se poštuje svaka sastavnica proslave tog povijesnog događaja. Bog je došao i k meni! Obukao se u moju ljudskost da (i) meni,  u svoj raskoši, pokaže svoju božanstvenost!

Uživaj, dobri čovječe, u svim (cum grano salis!) blagodatima ljudske pameti (na kraju i pomozi onima koji od toga žive!), ali ne gubi Boga koji te čeka, malen, raširenih ruku, između Marije i Josipa!

Daj nam,  Božiću, dječje oči i duše zagledane u nebesku čaroliju male betlehemske štalice!