Uskrsno promišljanje

Zaokupljen duhovnim programima Matris Ecclesiae ponuđenima u Velikom tjednu i duboko ganut neshvatljivom i neizmjernom dubinom Vazmenog bdijenja ne mogu ne zamijetiti ljepotu prirode, prekrasne detalje i divotnu cjelinu ćudljivog travanjskog vremena (kako se samo trava zazeleni u to vrijeme!!!). Iako bi mi i starinski naziv jurjevščak s opasnim kopljanikom dao lijepih i bogatih asocijacija na uskrsnu pobjedu!

Kako nam je Bog posredništvom Crkve omogućio da promišljamo i živimo otajstvo Uskrsa! U sivilu zimskoga grane proljetno, u smrti zatrube jaglaci, visibabe, šafrani poput svečanih fanfara navješćujući Život.

Iz nevolje Velikog petka najradosnija vijest povijesti – uskrsnuo je! I ne samo da je On, moj Krist, uskrsnuo nego je u meni pozvao na uskrsnuće i Judu (koliko sam Ga samo puta izdao!) i Petra (s kojim sam oduševljenjima kretao i posrtao!) i Pilata (kako li sam znao „diplomatski“ oprati ruke s filozofskim stavom „to me se ne tiče“!) i toliku galeriju likova koje nam Sveto pismo i tradicija Crkve pruža na pouku, ohrabrenje i uzor.

Volio bih da mi u katoličkoj školi (koji sebi postavismo etalon/pramjeru Krista) uronimo u zagrljaj Uskrsloga djetinjim povjerenjem u Oca koji strpljivo poučava, ispravlja i neizmjerno prašta!

Pokušajmo i mi, promišljajući postuskrsni hod našeg Spasitelja ovom našom zemaljskom domovinom, uskladiti svoje ljudske/dječje korake u ovo blagoslovljeno uskrsno vrijeme prema otkrivenoj vječnosti!

Felix Alleluia!