„Život jedino možemo razumjeti unatrag, ali mora se živjeti unaprijed“, riječi su danskoga filozofa i teologa Sørena Kierkegaarda koje se vrlo lako mogu projicirati na život i rad učenika i profesora koji iz godine u godinu započinju nešto novo za što ne znaju kako će teći a kamoli kako će završiti. Riječ je naravno o novoj školskoj godini koja, uz sve ono što sam život daje i zahtijeva, donosi i radosti i muke školskoga odgoja i obrazovanja.
Škola-zajednica
Tako je i ovaj prvi rujanski ponedjeljak vratio sve učenike u klupe, a sve profesore za njihove stare, ali i neke nove katedre. U dobrom duhu zajedništva naše škole jučer su se u reprezentativnim prostorima Dvorane sv. Terezije Avilske okupili svi učenici i svi djelantnici Katoličke gimnazije kako bi i ovim činom pokazali i posvijestili sebi i drugima da u svaki novi korak ulazimo baš svi zajedno. Moderator programa bio je prof. Josip Katić koji se izvrsno prilagodio zahtijevima kako učeničke tako i profesorske publike. Nakon njega prisutnima se predstavila i Marija Tonc, profesorica glazbene umjetnosti.
Škola po mjeri učenika
Program je službeno započeo molitvom koju je predmolio prečasni Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole Požeške biskupije kojih od ove godine u našoj biskupiji ima četiri. Vlč. Žuljević pozdravio je sve prisutne, osobito nove učenike naše škole, predstavljajući dvoranu u kojoj se nalaze kao prostore koji su namijenjeni upravo i njima za sve školske potrebe i za to prikladne izvanškolske aktivnosti. Zaželio je svima uspjeh u novoj školskoj godini sa željom da se nikada ne stide katoličkog predznaka škole koja iz godine u godinu ulaže znatna sredstva kako bi podigli kako obrazovne tako i tehničke standarde škole, a što je najvidljivje u novim prostorima koji su od ove godine na raspolaganju Katoličkoj osnovnoj školi i Katoličkoj gimnaziji.
Prije samog obraćanja novoga ravnatelja prigodni tekst pod simboličnim nazivom Olovka pročitao nam je učenik 2.a razreda Domagoj Zubović.
Habemus principem
Treći po redu ravnatelj Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Požegi, gospodin Ivica Bedeničić, profesor grčkoga i latinskoga jezika, koji kao profesor djeluje od samog osnutka škole, na mjestu ravnatelja naslijedio je vlč. Roberta Mokrog kojemu je istekao redoviti četverogodišnji mandat. Posebno ističući potrebu za zajedništvom svih djelatnika i učenika u zajedničkom životu i rastu škole, a u suradnji s Katoličkom osnovnom školom s kojom dijelimo i prostore, novi se ravnatelj obratio sljedećim riječima:
„Dragi učenici, gimnazijalci, posebno vi koji ste jučer stupili po prvi puta u gimnazijske klupe, cijenjeni maturanti, profesori, upravo škole i svi ostali službenici još jedamput Laudetur Jesus Christus! Poseban pozdrav i zahvala vlč. Ivici Žuljeviću i na lijepim riječima i na suradnji. Želim vam prije svega poručiti – dobrodošli u našu zajednicu! Dobro se u njoj osjećali i bili na radost i ponos i vaših roditelja i domovine i crkve! Citirat ću za početak svevremenog Horacija koji svojim epistolama kaže: „Dimidium facti qui coepit habet.“ „Polovicu djela, onaj koji je započeo, već ima“. Započeli ste, posebno vi u prvom razredu, ali i svi ostali na neki drugi način, putovanje čije će dionice ostati doživotno u vašem pamćenju. Gledajte da te etape iz perspektive vaše vlastite budućnosti budu vrijeme dobro i lijepo i korisno provedeno. Ne zaboravite da na tom putu imate moćnog i tihog, uvijek prisutnog u tišini i sabranosti posebno čujnog našeg ljubitelja i gospodina Isusa Krista. I zaključit ću parafrazom poznate grčke rečenice kojom smo nekada započinjali: „Bia bian tiktei.“ „Sila silu rađa.“ Pa sam ja to okrenuo – „Haris harin tiktei!“ „Neka nam ljubav rađa ljubav!“ Neka nam dobročinstvo, međusobna snošljivost, međusobna finoća, uglađenost rađa uglađenost! Vi stariji budite u tome primjerom mlađima, a vi mlađi nadmećite se sa starijima u tome. To će biti zajednica. Zahvaljujem posebno profesorima i učenicima koji su se na poseban način istakli u prošloj godini, ali i onima koji su se danas, posebno profesoru Katiću, angažirali na ovoj današnjoj predstavi-susretu.“
Imamo smisla za humor
Jedna od ravnateljevih želja bila je predstaviti sve djelatnike škole, a što je moderator programa, prof. Katić, na oduševljenje svih prisutnih, izvrsno odradio sa savršenom dozom humora u toj maloj istini o nama. Tako je svaki djelatnik dobio svoj mali dio slave za koji je uzvratio ustajanjem i kratkim naklonom ili pozdravom.
Vrhunac programa bilo je javno izricanje imena onih učenika koji su u prošloj školskoj godini ostvarili određene uspjehe na županijskim ili drugim natjecanjima. Učenicima su simbolične nagrade dodijelili prof. mario Raguž i prof. Jasna Prnjavorac, koja se posebno potrudila pripremiti sve te poklone za ovu prigodu. Vjerujemo da je uz ovaj mali znak pažnje učenicima laskao i pljesak koji su primili od svih prisutnih koji su ih u tom trenutku pratili.
I kako nikada ne bismo nečiji uspjeh smatrali manje vrijednim, za kraj donosimo kratku basnu ruskoga basnopisca Ivana Andrejeviča Krilova.
Ptica ugleda crva na visoku drvetu pa ga upita kako je onamo dospio. „Puzanjem, draga moja, samo puzanjem“, odgovori crv.