Nekoliko povijesno važnih događaja za Katoličku Crkvu zbilo se upravo ovoga prosinca diljem svijeta. Najprije je papa Franjo na blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca proglasio Izvanrednu godinu milosrđa kako bi se čitav svijet, ne samo kršćanski, solidarizirao s onima najmanjima i najpotrebnijima. Potom su Crkve diljem svijeta, svaka u središtu svoje biskupije, simbolično otvorile Vrata milosrđa na svojim katedralama ili svetištima koja su za tu priliku određena. Upravo na ovaj način Papina odluka o otvaranju Godine milosrđa neće ostati samo na Buli Lice milosrđa, već smo svi bili pozvani prisustvovati svečanom otvaranju ove Godine u svojim katedralama.
Vrata milosrđa otvorena u Požegi i Voćinu
Vrata naše požeške katedrale sv. Terezije Avilske simbolično je otvorio 13. prosinca msgr. dr. Antun Škvorčević u koncelebraciji brojnih svećenika Katedralnog arhiđakonata, a pratili su ih brojni redovnici i redovnice te mnoštva naroda Božjeg među kojima su bili i djelatnici i učenici naše škole. Okupljeni na ovom svetom misnom slavlju u Katedralu su došli procesijom koja je krenula od crkve. sv. Lovre pred kojom je pročitan ulomak iz Bule pape Franje Lice milosrđa. Otvarajući vrata Katedrale, gospodin biskup je rekao: „Želimo ih otvoriti kako bi nas podsjećala na otvoreno Božje srce puno milosrđa i praštanja koje nam je posvjedočio u Isusu Kristu.“ Prije početka misnoga slavlja biskup je okupljene podsjetio da su toga istoga dana otvorena Vrata milosrđa i na Gospinom svetištu u Voćinu prigodom 24. obljetnice stradanja nevinih Voćinaca i razaranja voćinskog svetišta.
Upravo ovaj događaj i Godinu milosrđa biskup je povezao u svojoj homiliji iz koje prenosimo nekoliko misli, a više možete pročitati na službenim stranicama biskupije.
Ljubimo svoje neprijatelje
„Jesmo li mi ljudi koji svoje nade i iščekivanja očituju samo na nekim površnim i izvanjskim razinama? Ili je nama iskreno pred životom stalo do toga da se u nama ostvaruje ono što može Bog, što može Isus Krist?“ te dodao: „Bog snagom svoga praštanja i milosrđa može razmrsiti klupko zla, negativnosti i smrti. Božje praštanje i milosrđe pojavljuje se na obzoru naših nemoći kao izlaz iz onoga što mi ne možemo učiniti. Hajdemo u Isusu Kristu u ovoj Godini milosrđa prepoznati onoga koga nam je Bog dao za ta naša najdublja, konačna iščekivanja pa da s njime dublje i snažnije računamo!“ Protumačio je potom kako starozavjetni zakon uzajamnost „Oko za oko, zub za zub“ i suvremeni sudski sustavi na njem utemeljeni čovjeka ostavljaju zarobljenim u smrtnom krugu u kojem on ostaje osuđenik na zlo iz kojeg nema izlaza. Podsjetio je da samo pomilovanje razdire krug zla i daje izlaz onome koji je zlo učinio, istaknuvši: „To je milosrđe, takav je Bog, on oprašta!“
Kako bi se izbjegao nesporazum da time što je Bog milosrdan i što prašta ne znači da svatko može činiti što mu se prohtije, biskup je pojasnio da milosrdni Bog ne prestaje biti i sudac, ali da „više od toga Božjeg sudačkog nastupa, treba imati strah da ne razočaramo i ne izdamo njegovu ljubav. To je pozitivan strah – da Boga ne povrijedimo i ne izdamo njegovu dobrotu.„
Hrvatska se može pouzdati jedino u Milosrdnog Oca
Završne misli homilije biskup je posvetio blizini o kojoj se govori u sva tri čitanja toga dana, ustvrdivši da nešto možemo iščekivati samo od onoga tko je blizak našim potrebama. „Mi u Hrvatskoj možemo najviše iščekivati od onoga Boga i Gospodina Isusa Krista koji je tijekom naše trinaeststoljetne povijesti posvjedočio po služenju Katoličke Crkve koliko voli hrvatski narod i hrvatskog čovjeka i koliko je on svoje ljubavi u njega ugradio te smo po toj njegovoj ljubavi pobjeđivali i u najtežim povijesnim situacijama. Godina milosrđa želi nas podsjetiti da je s nama na našem životnom putu baš taj isti Gospodin Isus, Bog naše povijesti, koji je već dokazao da nas ne ostavlja same, osobito u našim najtežim situacijama. Njegova blizina, Božja blizina, to je najstvarnija i najčvršća blizina. Na njoj se može istinski graditi, osobno i obiteljski. Ne može se živjeti od ljudske daljine, od međusobnih svađa i sukoba i rastava u brakovima! Dajmo toj blizini Božjoj, Isusu Kristu, da on zaista stvarno bude poštivan među nama. Osobito učinimo sve da naša djeca i mladi osjete kako nema druge blizine u kojoj mogu živjeti svoje dostojanstvo i graditi bolje svoju budućnost.“
Fotografije su preuzete sa službenih stranica Požeške biskupije.