Iza ograde

Predstava “Iza ograde” u režiji Jelene Hadži-Manev ponovno je stala na daske Gradskog kazališta Požega i još jednom oduševila i do suza nasmijala, ovaj puta srednjoškolsku publiku. Uloge u predstavili igrali su Marijana Matoković, Helena Mimić Matanić i Mladen Kovačić, a tekst je napisala Nina Horvat. Nakon premijere 7. ožujka predstava je ponovno odigrana 1. travnja za učenike obiju požeških gimnazija.

Iako je predstava namijenjena nešto starijem uzrastu, poglavito obiteljskim ljudima koji bi se mogli prepoznati u određenim dramskim situacijama koje predstava tematizira, učenici su također uživali u komičnim situacijama koje proizlaze ponajprije iz karaktera likova, a onda i njihova govora i “sukoba”. Mladima je predstava ponajprije otkrila svakodnevne situacije i probleme s kojima se odrasli susreću, ali ih i poučila kako se s tim problemima nositi i rješavati ih. Tako smo pratili životnu sudbinu i probleme Ivora, nastavnika kemije i biologije koji se vraća u kvart iz djetinjstva nakon propala braka u kojem ima petogodišnju djevojčicu Maju; u istom dvorištu koji dijeli – ograda – upoznajemo i grafičku dizajnericu dvadesetosmogodišnju Petru koja se još nije udala i ne zna hoće li se ikada udati jer joj je dečko (fotograf) vječno na putu; i na kraju, najkomičniji lik Morane, majke dvoje djece, čiji je život stao nakon što je rodila drugo dijete, a muž Goran, kako bi ih prehranio, radi cijeli dan pa su im susreti, a tako i ljubavni život, usputni, odnosno, nema ga. Pozornica uprizoruje zajedničko dvorište koje postaje susretom ovih troje po mnogočemu sličnih ljudi, a koji si na svojim svakodnevnim popodnevnim kavama postaju više od susjeda. Najkomičnije situacije jesu one u kojima glumci uprizoruju neke druge likove koji su dodatno karikirani (do gorteske) isticanjem nekih njihovih osobina.

Mogli bismo reći da nam Jelena Hadži-Manev komedijom “Iza ograde” poručuje da se ne trebamo stidjeti onoga tko smo, da moramo vjerovati u sebe i držati se svojih ideala te da se ne trebamo obazirati na komentare ili čak osuđivanje okoline jer na kraju krajeva svatko je odgovoran za vlastiti život i vlastitu sreću u tom svom životu.