Ča mogu maškare?

Bog dragi zna zašto je stvorio čovjeka, no ne znamo zna li zašto je čovjek izmislio maškare.

Već su puno pametniji od nas donijeli neke zaključke pa koga zanima neka slobodno istražuje po bespućima mreže. Nama je u Katoličkoj gimnaziji važno da smo se napokon nakon mjeseci prisilne izolacije jedni od drugih napokon susreli pa makar i pod maskama. Ako nam je to najveći grijeh, stameno ćemo ga ponijeti! Na koncu ovoga nastavnoga dana sigurno ćemo se, barem oni koji su sudjelovali u današnjem maškaranju, doma vraćati puni pozitivnih dojmova, vedri i nasmijani, u svakom slučaju od negativnosti koja nam se, kak’ bi rekli naši stari, nakalemila – sigurno lakši.

Čestitamo svoj mladosti koja nas je danas razveselila, koji su nas oduševili idejama i zajedništvom, a napose pobjednicima, učenicima 3.a razreda, koji su nas poveli na vrhunce Parnasa gdje stanuju muze umjetnosti, pa, vjerojatno, i njihova muza slikarstva. Ako je nema, izmislit ćemo je nakon današnjeg dana! Čestitke i svim ostalim razredima: 1.a koji je svoje nešto ozbiljnije profesore podsjetio 90-ih, 1.b koji nas je ponovno vratio u realnost suočivši nas sa ”(o)zbiljnošću” stožera civilne zaštite, 2.a koji priželjkuje otvaranje kafića za učenike, 2.b koji nas je proveo svijetom u malom i 4.a razreda koji nas je podsjetio na romantičnu ljubav Tarzana i njegove jane.

Tek nakon današnjeg međurazrednog maškaronatjecanja još smo svjesniji koliko su nam nedostajali ovi trenuci zajedništva, sati i dani učeničke originalnosti i genijalnosti koja uvijek iznova iznenađuje i inspirira. Dao dobri Bog, koji zna zašto je stvorio čovjeka i koji mu je dao brojne talente, da unatoč objektivnim problemima i subjektivnim interesima ne dopusti da nas ponovno uvedu u napast nastave na daljinu koja rasčovjekovljuje čovjeka, razjedinjuje zajednicu, raskuplja obitelj kakva smo mi u našoj Školi.

I zato, dragi gimnazijalci, veliki i mali, duc in altum, zajedno!

3.a

159

1.b

156

4.a

152

1.a

132

2.b

131

2.a

123

3.b

10

4.b

0