U vremenima koja nam do kraja ogoljuju prisutnost tržišta u svakom kutku ljudskog bivanja i djelovanja, u vremenima koja radikalnošću „upozoravaju i sprječavaju“ radikalizme drugih, onih koji nisu poput nas, usudim se pogled svrnuti na radikalnost Onoga kojemu želim biti blizu, nasljedovati ga i biti mu što sličniji.
Korizma je jedno od „radikalnih“ vremena koje svojim „mučnim“ sadržajem nekako, na prvi pogled, ponajbolje štiti od svih promotivnih sadržaja svakodnevnog, a onda, rekao bih, i lakomislenog. No, i ta je tvrdnja upitna pokušamo li analizirati što nam se sve pod postom i pokorom „pakira i nudi“, a „uskrsnim zečićima“ četrdesetak dana, quadragesima, reducira na jadni ostatak pokoje srijede ili petka.
Pokušao sam na trenutak (koji bi bilo dobro protegnuti na život!) i sebe i cijelu našu školsku zajednicu potaknuti da češće i dublje uronimo ove korizme u otajstvo Križnog puta. Neka nam se radikalnost korizme otkrije u zadnjim trenucima Kristova ovozemnog života. Neka nam temelj, a onda, ako hoćete i korijen, radix (lijepa li latinskoga!) našeg stava bude niz postaja Križnog puta!
Svi smo (ili ćemo) stajati pred kakvim sucem, svi ćemo nekoga duboko ražalostiti, biti izvrgnuti ruglu i mukama, razapeti na ovaj ili onaj način. Vjerujem da ćemo svi i u tim životnim epizodama imati svoje veronike, cirence i rasplakane majke, a najviše od svega vjerujem da će Krist biti uz mene.
Što mi preostaje nego zamoliti Isusa koji me poznaje, prihvaća i baš takvog voli da mi dade snage izdržati muke, vidjeti one koje mi je na mom životnom (križnom) putu ponudio za pomoć i nadati se Njegovu vječnom zagrljaju!