Doktor Torre ugled je ponajprije stekao uspje\u0161nim radom s ovisnicima u terapijskim zajednicama koje je sa svojim kolegama i suradnicima, ali i biv\u0161im ovisnicima otvarao po cijeloj Hrvatskoj. \u0160ira ga je javnost morala upoznati 2014. godine kada hrabro istupa u javnost knjigom \u201ePrava istina o psihijatriji\u201c<\/em> u kojoj progovara o dobrom dijelu svoj struke koji je podlegao agresivnom marketingu farmakoindustrije<\/em> i ve\u0107inu bolesti sveo na, kako sam ka\u017ee, biokemijske poreme\u0107aje koje se jedino moglo lije\u010diti biokemijskim putem \u2013 lijekovima. Knjiga koju je nedavno objavio, Alkoholizam: prijetnja i oporavak<\/em>, tako\u0111er donosi problematiku od koje ne bismo trebali okretati glavu ili zabijati ju u pijesak.<\/p>\n Kao \u010dovjek koji je oduvijek pomagati odlu\u010dio se da bi njegova ciljna skupina bili psihi\u010dki bolesnici, ranjiva manjina kojima je doslovno potrebna blizina kako bi im se pomoglo. Odlu\u010dio se za psihijatriju, subspecijalizirao socijalnu psihijatriju, ali ve\u0107 u samim po\u010decima svoga rada nailazi na promjene u psihijatriji koje nije o\u010dekivao. Istaknuo je da se u 90-im godinama pro\u0161log stolje\u0107a bolesti svelo na bolesti mozga, a mozak su, ba\u0161 kao u brojnim serijama koje danas imamo priliku gledati, po\u010deli prikazivati u bojama da su izgledali kao lunaparkovi<\/em>. No, skupa neurogenetska i neurobiokemijska istra\u017eivanja na Zapadu nisu donijela nikakvu korist osobama koje su bolovale od psihi\u010dkih poreme\u0107aja. Ozbiljniji neuroklini\u010dari i neuroznanstvenici ipak su tvrdili da je mozak najzagonetniji \u017eivi organ u Svemiru, rijetko nam otkriva svoje tajne, ono \u0161to tra\u017eimo u pravilu ne nalazimo, ono \u0161to smo na\u0161li nismo tra\u017eili, ono \u0161to smo na\u0161li ne znamo povezati, ne znamo \u0161to zna\u010di, sve smo svjesniji da \u0161to vi\u0161e saznajemo to manje znamo i da nas otkri\u0107e mo\u017edanog funkcioniranja ne \u010deka negdje iza ugla i da \u0107e jo\u0161 desetlje\u0107ima biti tako.<\/em> \u2013 zaklju\u010dio je dr. Torre i nastavio \u2013 Ja sam bio ukrcan u taj marketing koji je bio financiran od farmakoindustrije, farmaceutskih ku\u0107a i dogodila se tiha epidemija uzimanja psihofarmaka diljem planete.<\/em><\/p>\n U zadnjih 50 godina ”otkriveno” 200 novih dijagnoza?!<\/strong><\/p>\n Mi smo rekli ne ilegalnim drogama i alkoholu, a dogodio se i doga\u0111a se skandal da psihotropne supstance koje utje\u010du na funkcioniranje mozga ulaze na velika vrata, a zapravo nije rije\u010d o vitaminima za mozak,<\/em> preporu\u010da se njihovo uzimanje godinama, a njihovo djelovanje nije do kraja poznato.<\/em> Kroz taj agresivni utjecaj farmakoindustrije mi smo po\u010deli umna\u017eati na\u0161e poreme\u0107aje. Pitamo se kako su ljudi \u017eivjeli prije na\u0161e struke, prije mnogo vjekova, koliko je tih poreme\u0107aja moralo biti?<\/em> A psihijatrija u zadnjih 50 godina dolazi s 200 novih dijagnoza koje ne odgovaraju stvarnosti ve\u0107 su to referendumski izglasani poreme\u0107aji. Odjednom normalnih osoba postaje sve manje, a sve ve\u0107i broj ljudi ulazi kao predmet u okvir psihijatrijske struke \u2013 dolazi do psihijatrizacije stvarnosti i do sumnje ljudi u same sebe.<\/em><\/p>\n Odbacili su \u010dovjekov samocjelidbeni potencijal!<\/strong><\/p>\n Predava\u010d je upozorio da je do\u0161lo do toga da je struka po\u010dela uvjeravati oboljele i nametati kolegama stav da na\u0161e raspolo\u017eenje, na\u0161e emocionalno stanje nema veze s trenutnim kontekstom ili na\u0161om pro\u0161lo\u0161\u0107u ve\u0107 je stvar isklju\u010divo biokemijskih procesa u na\u0161em mozgu?! koji se onda mo\u017ee samo biokemijski rije\u0161iti izvana unesenom supstancom.<\/em> A to bi zna\u010dilo otprilike ovo \u2013 ako je netko tu\u017ean, onda ga se ne mo\u017ee utje\u0161iti zagrljajem, ne mo\u017eemo zajedno pro\u0107i kroz to razdoblje kad je to stvar u njegovu mozgu!? Zbog takvih razmi\u0161ljanja mi smo odustali od SAMOCJELIDBENIH potencijala koje svatko od nas ima. <\/em>To je bio trenutak kad je dr. Robert Torre zajedno s dijelom struke odlu\u010dio vratiti znanost kojom su se bavili na pravi put i od toga vremena psihijatrija u Hrvatskoj polu\u010duje znatne, \u010dak statisti\u010dki izbrojive uspjehe.<\/p>\n Nestru\u010dnjaci nadma\u0161ili struku. Kako?<\/strong><\/p>\n Dr. Torre je podsjetio kako su i prije no \u0161to su otkrivene psihologija, psihijatrija i psihoterapija ljudi patili, ali i pomagali jedni drugima. Zapravo dominantni oblik pomo\u0107i kroz stolje\u0107a je bio teolo\u0161ki i on je uspje\u0161no izlazio na kraj s psihi\u010dkim patnjama manje i srednje\u00a0 razine, \u010dak puno uspje\u0161nije nego mi dan sa stru\u010dnog aspekta.<\/em> Sam se s duhovnosti redovito susre\u0107e u neposrednom radu s ovisnicima (heroinski ovisnici i alkoholi\u010dari), subivaju\u0107i s njima,<\/em> a za koje vrijedi deviza droge u mladosti \u2013 alkohol u zrelosti. <\/em>Takav vid duhovnosti susreo je u terapijskim zajednicama diljem Hrvatske u kojima ovisnici borave mjesecima ili godinama, a s kojima radi nestru\u010dno osoblje i, zanimljivo, ali i provokativno, koje polu\u010duje bolje rezultate od same struke \u0161to si \u010desto psihijatrija ne voli priznati.<\/p>\n Iznenadio me taj njihov uspjeh i ta njihova posve\u0107enost. Razmi\u0161ljao sam \u0161to je to CJELIDBENO u tim ljudima i kako to da mi s puno \u0161kolskih godina ne uspijevamo, a da ovi s malo uspijevaju i to s boljim rezultatima. Do\u0161ao sam do zaklju\u010dka da nije tajna u na\u0161im ekspertnim vje\u0161tinama \u2013 svi smo mi jednako dobro svladali medicinske ud\u017ebenike. Radilo se tu o neekspertnim vje\u0161tinama \u2013 du\u0161evnosti, senzibilitetu, ve\u0107oj empatijskoj mo\u0107i, bivanju s drugima.<\/em> To \u0161to ti ljudi imaju mo\u0107 da te ljude ne ostave u patnji, da ostanu s njima mjesecima i da u njih ulo\u017ee puno rada, truda i ljubavi \u2013 onda se vide rezultati.<\/em><\/p>\n Bolest, patnja, smrtnost sastavni su dio ljudskoga \u017eivota i s njima se \u010dovjek mo\u017ee nositi!<\/strong><\/p>\n Shvatio sam da su oni pro\u0161li jedan klasi\u010dni duhovni unutarnji luk koji ide od priznanja, ispovijedi, pokore, skru\u0161enja i iskupljenja. Kroz njega ljudi rje\u0161avaju razli\u010dite oblike patnje i moralne dvojbe. Zasmetala me proma\u0161ena, nerealna i opasna definicija na\u0161e struke i Svjetske zdravstvene organizacije da zdravlje nije samo odsustvo bolesti nego i prisustvo du\u0161evnog i tjelesnog blagostanja.<\/em> Upravo iz ovoga proizlazi paradoks da ako \u017eivot ne do\u017eivljavamo realno da \u0107e razo\u010daranja biti velika. Razni negativni fenomeni sastavni su dio \u017eivota, bez njih \u017eivot ne bi imao dubinu. Patnja je sastavni dio \u017eivota, muka, bol, gubitci, bolest, nestanak, smrtnost i time ne idemo u morbidno zastranjenje, to su sastavnice \u017eivota kojima se \u010dovjek ima snage nositi!<\/em> Kroz njih postajemo bolji ljudi i posti\u017eemo svoju ljudskost, ako njih maknemo iz \u017eivota mi smo tako\u0111er maknuli srce svoje ljudskosti iz sebe.<\/em><\/p>\n Poni\u017eenjem do jedne bolje sinteze za novo ro\u0111enje<\/strong><\/p>\n Ono \u0161to su mnogi i od nas mo\u017eda primijetili, potvrdio je i na\u0161 gost, da su se ljudi po\u010deli obra\u0107ati psiholozima i psihijatrima za stvari koje bi morali sami rije\u0161iti u svom neposrednom \u017eivotnom kontekstu. Upravo takav put izabirali su njegovi ovisnici prihva\u0107aju\u0107i patnju kao i sve sastavnice \u017eivota i tako pokazuju\u0107i svoju zrelost. No nije uvijek bilo tako. To su ljudi koji su imali ili imaju ozbiljne psihi\u010dke poreme\u0107aje, koji su ozbiljno zastranili, ali koji su za razliku od nas \u2013 jednoro\u0111enih ljudi koji se s jednim svjetonazorom ra\u0111amo i umiremo, <\/em>do\u017eivjeli jedno poni\u017eenje kako bi dosegli neku bolju sintezu kroz novo ro\u0111enje<\/em>. Ti, naj\u010de\u0161\u0107e mladi ljudi, kroz te padove ponovno su zadobili sebe, shvatili dubinu svoga o\u010daja i spremili se za jedan salto mortale \u2013 za jedan \u017eivotni preokret<\/em>. Dr. Torre je pojasnio kako ti mladi ljudi nisu imali senzibilitet za vjersko i duhovno, ve\u0107 za uli\u010dno i hazardno, za rizi\u010dno i autodestruktivno<\/em>, a time je ta njihova duhovnost bila zanimljivija i specifi\u010dnija.<\/p>\n Ti mladi\u0107i bili su presigurni u sebe<\/em>, istaknuo je dr. Torre, i\u0161li su putem droge jer su znali da droge lome, ali slabe, a sebe nisu smatrali slabima. A takve ljude voli i heroin i alkohol.<\/em> Droga bi im u po\u010detku davala, a poslije bi ih slomila i ponizila. Biti ovisan zna\u010di da ne mo\u017ee\u0161 iza\u0107i van kad ti ho\u0107e\u0161, nego te sredstvo vu\u010de dolje, zajedno s njim propada\u0161. Ovisnost je bolest koja te uvjerava da nisi bolestan. To i jest njena definicija.<\/em><\/p>\n Tko je spreman za preobra\u017eaj?<\/strong><\/p>\n Ljudi koji jo\u0161 nisu shvatili da propadaju ne mijenjaju se, za razliku od ljudi koje je \u017eivot totalno ponizio \u2013 oni su spremni za novi preobra\u017eaj! Na\u017ealost, svi ti ljudi koji danas javno svjedo\u010de da je \u017eivot bez alkohola i droga mogu\u0107, oni su tu re\u010denicu \u2013 zaradili. Ni\u0161ta im nije poklonjeno, sve je to njima napla\u0107eno na na\u010din da im je prepla\u0107eno. Sad imaju pamet, ali godine koje su propale ne. U tom trenutku naprave nutarnji zaokret prema duhovnosti.<\/em> Doktor je ponovio da duhovnost nije njihova mati\u010dna dimenzija, a iznenadila ga je \u010disto\u0107a i snaga njihove vjere, smirenost i spremnost na patnju. Oni su duboko svjesni da moraju propatiti za sve one godine raskala\u0161enosti. Neobi\u010dno su bili smireni, njima ni\u0161ta nije bilo te\u0161ko, njima nijedan put nije dug. Ne hvata ih malodu\u0161nost, nikuda ne \u017eure, oni vremena imaju jer znaju da su napokon na pravome putu. <\/em><\/p>\n Postoji li svetac ovisnika?<\/strong><\/p>\n I ti narkomani iz suterena imali su svog omiljenog sveca, <\/em>upoznao nas je dr. Torre. \u00a0Za sveca su izabirali svetoga Franju zbog njegove jednostavnosti, bio im je privla\u010dan zbog njegove, gotovo, hipijev\u0161tine. Najentuzijasti\u010dnijima je deviza bila Bog je velik, on \u0107e nas spasiti. Oni su gotovo oboljeli od vjere. Taj moment vjere se kod njih mogao osjetiti, a danas znam da su ti ljudi spa\u0161eni. Mo\u017eda \u0107e biti jo\u0161 koja bitka, ali rat je dobiven.<\/em><\/p>\n Bog im je dao jo\u0161 jednu priliku. Da se pitalo ljude\u2026<\/strong><\/p>\n Odu\u0161evilo me kod njih prihva\u0107anje providnosti. To su ljudi koji su shvatili da Bog njih nema razloga voljeti, ako su \u0161to lo\u0161e mogli napraviti napravili su. Oni su ti \u010diji su drugi \u017ertve. Oni su dodatno zacrnili sivu vodu \u017eivota. Oni su vjerovali da je njima ta apstinencija darovana, da im je Bog namignuo, a da se pita pravde i ljudi, sigurni su da bi bili \u017ertvovani. To su ljudi koji su itekako krhki, prema kojima Bog nije bio tako milosrdan kao prema nama pa im je iz toga potrebno poetsko poimanje svijeta. Oni vjeruju u dublji smisao svijeta. Do\u017eivljavaju ga toplim, a odnos sa svijetom i odnos s Bogom, i to onaj emocionalni, neophodan im je. Ako se znanstveno analizira njihov \u017eivot onda bolje da nisu bili nego da su bili. Zato su oni to svoje novo ja koje nisu u stvarnosti imali morali tra\u017eiti ili gore ili u budu\u0107nosti koja jo\u0161 nije tu. Upravo u tome je njihova vjera u dublji smisao svijeta, a taj dublji smisao svijeta je od Boga.<\/em><\/p>\n Statistika i dru\u0161tvo \u010desto nemaju srce da vide njihovu unutarnju promjenu.<\/strong><\/p>\n Svi su bili na dobitku kada su mladi, izlije\u010deni, vjerom osna\u017eeni ljudi iza\u0161li iz tih zajednica. Dobar dio dru\u0161tva je izlije\u010den, vi\u0161e se ne rade neredi, pao je broj nedjela, socijalna patologija se razgra\u0111uje i nestaje. To je statistika i to svatko mo\u017ee vidjeti, no dru\u0161tvo i drugi ne vide tu nutarnju preobrazbu. Neki su ovisnici znali zahvaljivati na svojoj ovisnosti jer da nisu patili i propali ne bi imali priliku postati novim ljudima. Mnogi od nas jednoro\u0111enih ljudi \u017eva\u010du, recikliraju jedan te isti dan kao lo\u0161u gumu. Ovi ljudi su kroz poni\u017eenje dobili priliku da u jednom te istom \u017eivotu otvore novo poglavlje \u017eivota. Tu priliku ne daje Bog svakome, no za nju treba biti dobrano zga\u017een.<\/em> Iako mi to \u010desto ne vidimo, oni su duboko svjesni da \u017eive novi \u017eivot, da su do\u0161li na neku drugu obalu, da su osobe koje \u017eive po drugom svjetonazoru.<\/em> U blizini takvih ljudi \u010dovjek vidi \u0161to jest, a \u0161to nije, na \u0161to se isplati gristi, a na \u0161to ne. \u00a0<\/em><\/p>\n Ni psihijatar ni nastavnik nisu mehani\u010dari da odmah i sad dovode mlade ljude do transformacije.<\/strong><\/p>\n \u010cesto ne vidimo rezultate odmah i sada. Ovo je posao kao svaki roditeljski ili u\u010diteljski \u2013 ispra\u0107amo generacije ljudi, a trud i rad koji smo ugradili u te ljude ne mo\u017ee biti proma\u0161en, on \u0107e se s vremenom pokazati, ali ne nu\u017eno sad i ovdje. Ne postoje nikakve supstance koje bi momentalno, mehani\u010darski mogle dovesti do ne\u010dije transformacije. To je posao kojem se pristupa postepeno i u dobroj vjeri. <\/em><\/p>\n <\/p>\n \u00a0<\/em> <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tko su to an\u0111eli tamnoga sjaja koji su imali sre\u0107u dva puta biti ro\u0111eni? Kakvi su to porazi i poni\u017eenja koji ljude mijenjaju da se ni sami ne prepoznaju? Kakva je to duhovnost ovisnika koja kod nekih izaziva zdravu zavist? Koji su neki od mitova o drogama koji dr\u017ee u zabludi ve\u0107inu stanovni\u0161tva? Na koji […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1289,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-1285","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1285","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1285"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1285\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15206,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1285\/revisions\/15206"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1289"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1285"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1285"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1285"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n![\"Alkohilizam\"](\"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Alkohilizam.jpg\")
<\/a> ![\"Prava](\"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/Prava-istina-o-psihijatriji.jpg\")
<\/a>Mozak nije lunapark<\/strong><\/p>\n<\/a><\/a><\/a><\/a>