17. \u2013 24. lipnja 2018.<\/strong><\/p>\n Put u Svetu Zemlju san je vjerojatno svakog vjernika pa tako i moj. Do\u0107i u zemlju gdje se moj\/na\u0161 Spasitelj utjelovio, gdje je Rije\u010d Tijelom postala, gdje se rodio, odrastao, \u017eivio u obitelji, bio \u010dovjek kojeg su morile jednake brige kao i svakoga od nas.<\/p>\n \u0160kola je tek zavr\u0161ila i duh i tijelo su pomalo umorni od svakodnevice, a otvoreni kofer stoji na stolcu i \u010deka punjenje. \u0160to ponijeti? \u0160to mi zapravo uop\u0107e treba? Pitala sam jednog od putnika koji je ve\u0107 i\u0161ao i \u010dije ga srce opet vodi na taj put. Odgovor je glasio: SRCE! Moram priznati da je taj odgovor olak\u0161ao teret pakiranja. Kao da mi je postalo svejedno ho\u0107e li mi nedostajati \u0161to od materijalnih dobara. Jedino \u0161to uistinu od tog trenutka nisam \u017eeljela zaboraviti na ovom putovanju jest SRCE. Ubrzo sam bila spakirana i avantura je mogla po\u010deti: zra\u010dna luka Zagreb \u2013 Istanbul \u2013 Tel Aviv. No\u0107ni let i presjedanje iskoristili smo za me\u0111usobno upoznavanje i slu\u0161anje iskustava onih koji su ve\u0107 bili u Svetoj Zemlji. \u201eKada ide\u0161 na hodo\u010da\u0161\u0107e u neko sveti\u0161te, ulazi\u0161 u cintor i crkvu i to je to. Na ovom putovanju kada iza\u0111e\u0161 iz aviona i stupi\u0161 nogom na zemlju, stupio si na SVETO TLO.\u201c<\/em> Ova misao pratila me cijelim putem\u2026 U Tel Aviv smo sletjeli rano u jutro. Pogled na plo\u010du dobrodo\u0161lice otvorio je moje srce za radost koja ga je natapala sve dane. Iz zra\u010dne luke autobusom smo oti\u0161li do Betlehema<\/strong>, smjestili se u hotel, odspavali 2 sata, doru\u010dkovali i krenuli u \u0161etnju gradom.<\/p>\n Strmom uzbrdicom, pomalo umorni od puta krenuli smo prema Bazilici ro\u0111enja<\/strong>. Toliko znam mrmljati u sebi kada ne\u0161to iska\u010de iz okvira komocije da sam ostala zate\u010dena. Ponizna i u poslu\u0161nosti Marija je trudna pro\u0161la cca 100 km do mjesta gdje ju nije do\u010dekala hotelska soba ve\u0107 \u201enije bilo mjesta u svrati\u0161tu\u201c<\/em>. Mi saginjemo glavu i prolazimo kroz \u201cvrata poniznosti\u201d kako bismo u\u0161li u peterola\u0111nu baziliku s oktogonalnim sveti\u0161tem iznad \u0161pilje ro\u0111enja. Saginjemo glavu jer su u srednjem vijeku \u010desto muslimani na konjima ulazili u baziliku da je obe\u0161\u010daste. \u010cekamo strpljivo u redu pjevaju\u0107i bo\u017ei\u0107ne pjesme kako bismo se spustili u \u0161pilju ro\u0111enja. Stijene su prekrivene platnom na kojem je na latinskom otisnut tekst bo\u017ei\u0107ne pjesme Adeste fideles (Pristupite vjerni<\/em>). \u201eHIC de Virgine Maria Jesus Christus natus est.\u201c<\/em> (OVDJE se od Djevice Marije rodio Isus Krist). Iako je gu\u017eva u \u0161pilji, vrijeme staje, srce lupa ja\u010de jer se OVDJE (gdje je srebrna zvijezda) rodio Spasitelj. Saginjem se i dodirujem centar zvijezde. Mislila sam da je u centru staklo, a kad tamo rupa kroz koju dodiruje\u0161 tlo, tvrdu zemlju. Nema puno vremena za prebiranje misli, ali ovaj trenutak ostaje vje\u010dno u mom srcu\u2026ovdje je prvi puta Nebo dodirnulo Zemlju\u2026a sada i moje srce\u2026<\/p>\n Malo dalje mjesto je gdje su bile polo\u017eene jaslice. Jo\u0161 se kratko zadr\u017eavamo u molitvi pa kre\u0107emo dalje.<\/p>\n Sljede\u0107a postaja je franjeva\u010dki samostan i crkva svete Katarine<\/strong> koja je dogra\u0111ena na baziliku. U njoj su nama najzanimljivije bile \u0161pilje sv. Josipa u kojoj je usnuo san da mora bje\u017eati u Egipat kako bi sa\u010duvao Dijete i \u0161pilja sv. Jeronima u kojoj je preveo Bibliju s hebrejskog i gr\u010dkog\u00a0na latinski (poznatu pod imenom Vulgata). Kao spomen na to u sredi\u0161tu klaustra je kip svetoga Jeronima. Hodaju\u0107i ovim prostorom u kojem je sve ozna\u010deno tekstovima na latinskom nasmijala sam se kad mi je kroz glavu pro\u0161la misao koja me pratila cijelim putem: Kako je lijepo biti u zemlji \u010diji jezik zna\u0161! \u010cak i kad nisam \u010dula vodi\u010da koji je tuma\u010dio, sve mi je bilo jasno jer SVE PI\u0160E. Dodu\u0161e, razgovore nisam razumjela, a i ostali su mi natpisi (na francuskom, njema\u010dkom\u2026) bili nejasni, ali ono \u0161to je meni najva\u017enije, ima opis na latinskom ili (rje\u0111e) gr\u010dkom.<\/p>\n Obi\u0161li smo i Mlije\u010dnu \u0161pilju<\/strong> (u kojoj se sveta obitelj sakrila pred Herodovim vojnicima prije bijega za Egipat). Ovdje je prema predaji kaplja Marijinog mlijeka pala na pod dok je dojila malog Isusa te je kamen od toga pobijelio. Od tada majke dolaze na ovo mjesto i \u010dine zavjete za svoju djecu. Budu\u0107i da je ovdje i kapela vje\u010dnog klanjanja, iskoristili smo vrijeme za odmor u najboljem dru\u0161tvu.<\/p>\n Onim istim mjestimi\u010dno strmim putem zaputili smo se nizbrdo do autobusa, a njime do Pastirskih polja<\/strong> udaljenih otprilike 3 km od grada. Idila ovoga kraja jo\u0161 zra\u010di iznena\u0111enjem i poslu\u0161no\u0161\u0107u pastira. Mo\u017eda zvu\u010di nestvarno i ludo, ali zrak je ispunjen Slavom Bo\u017ejom jer \u201eOj pastiri, \u010dudo novo. Niste nigda vidjeli ovo\u2026\u201c<\/em><\/p>\n Kre\u0107emo put Jeruzalema u crkvu sv. Ane u \u017eidovskoj \u010detvrti zvanoj Bethezda. Tu je u Isusovo vrijeme bio ribnjak kraj Ov\u010djih vrata<\/strong> i tu je Isus u subotu izlije\u010dio \u010dovjeka koji je 38 godina trpio zbog uzetosti. (Nije bilo nikoga tko bi ga, kada ujutro an\u0111eo Jahvin zamuti vodu (a tko prvi stigne u vodu taj ozdravi), donio do vode. Ovo je bila klju\u010dna gre\u0161ka Isusova: suprotstavio se farizejima, tj. pravilima. Koja je granica poslu\u0161nosti?) <\/em>U istom je dvori\u0161tu i crkva sv. Ane<\/strong> u kojoj se nalazi mjesto gdje se, prema tradiciji, rodila, a kasnije i slu\u017eila u hramu, Bla\u017eena Djevica Marija. I ovdje je simboli\u010dno to mjesto ozna\u010deno zvijezdom: crna zvijezda na podu nekoliko metara pred glavnim oltarom.<\/p>\n Sljede\u0107a postaja je mjesto gdje je nekad stajala tvr\u0111ava Marka Antonija. U toj tvr\u0111avi bila je sudnica (praetorium<\/strong>) u kojoj se odvijao sudski postupak protiv Isusa. Slu\u0161aju\u0107i odlomak Svetog pisma koji opisuje doga\u0111aj srce kuca ja\u010de i propitkuje savjest\u2026, a vitraj s tekstom Tolle hunc et dimitte NOBIS Barabam<\/em> (Uzmi ovoga i pusti NAM Barabu<\/em>) potresao me prili\u010dno. Ne njima, ne nekima tamo, ve\u0107 nama me\u0111u kojima sam i ja. I ja svojim izborima tra\u017eim Barabu\u2026 Ovdje su Kapela bi\u010devanja<\/strong> i Kapela osude<\/strong>, zatim u blizini Bazilika Ecce homo<\/em><\/strong>. Odatle ulicom Via Dolorosa<\/strong> prolazimo kraj kapela koje predstavljaju postaje Kri\u017enoga puta. U jednom trenutku zaustavila sam se i svi su se razi\u0161li\u2026shva\u0107am da se nalazim na putu kojim je prolazio moj Spasitelj\u2026nemam rije\u010di\u2026vrijeme staje, a suze klize niz lice\u2026<\/p>\n Sti\u017eemo do veli\u010danstvene bazilike Svetoga groba<\/strong>. Stojimo na trgu ispred bazilike i promatramo zastavu: zastava uskrsnu\u0107a. Znam da \u0107u sada u\u0107i u baziliku Groba, ali srce mi je zaigralo od radosti pri pomisli na to da Uskrs ima zadnju rije\u010d.<\/p>\n Na samom ulazu je kamen pomazanja na kojeg je Isus bio polo\u017een po skidanju s kri\u017ea. Oko njega se stalno skupljaju hodo\u010dasnici koji dodiruju kamen kle\u010de\u0107i pored njega pola\u017eu\u0107i na njega ruke ili glavu. Odavde se vidi mjesto na kojem su \u017eene stajale i gledale gdje \u0107e polo\u017eiti Isusovo tijelo. Jo\u0161 malo dalje s iste strane nalazi se Isusov grob. Red za ulaz je bio toliki da nismo uspjeli u\u0107i. Naime, bilo je vrijeme za svetu misu za na\u0161u grupu koju smo slavili na oltaru Marije Magdalene<\/strong> (ovdje je prema predaji Isus susreo Mariju Magdalenu dok ga je na uskrsno jutro uplakana do\u0161la tra\u017eiti) (Iv 20, 11-18). \u010cinilo mi se nezgodnim \u0161to imamo svetu misu na \u201eprometnici\u201c jer je oltar na putu od ulaza u baziliku prema Grobu i zbog toga se ne smije pjevati. No, na moje iznena\u0111enje, kada je po\u010dela sveta misa, sva moja pa\u017enja bila je ba\u0161 tamo gdje je trebala biti! Na neki na\u010din mogu re\u0107i da je Uskrs bio kruna dana\u0161njeg dana\u2026 Nakon svete mise, umorni, ali ispunjeni rado\u0161\u0107u vratili smo se na ve\u010deru i zaspali u svom betlehemskom domu.<\/p>\n 2. dan<\/p>\n Novo jutro zapo\u010dinjemo posjetom Ein Karemu<\/strong> (en = oko ili izvor, karem = vinograd) \u2013 rodnom mjestu svetoga Ivana Krstitelja. U crkvi njegova ro\u0111enja slavili smo svetu misu, a potom pro\u0161etali dvori\u0161tem u kojem se nalazi Zaharijin hvalospjev \u201eBlagoslovljen<\/em>\u201c na mnogim svjetskim jezicima (uklju\u010duju\u0107i hrvatski, latinski, gr\u010dki i engleski). Malo izvan mjesta uspeli smo se do crkve Poho\u0111enja gdje su se, najvjerojatnije kod zdenca u \u201ehodniku\u201c u donjoj crkvi, susrele dvije trudnice, Elizabeta i Marija. Ova donja crkva ne\u0161to je skromnija, a gornja, gdje je bio Zaharijin ljetnikovac, u kojem se Elizabeta za vrijeme trudno\u0107e odmarala, znatno je ve\u0107a i rasko\u0161nija. Slobodno vrijeme ovdje smo proveli pjevaju\u0107i i slave\u0107i Gospodina, a onda smo raspjevani krenuli natrag do autobusa prema na\u0161oj sljede\u0107oj postaji u Jeruzalemu: gori Sion.<\/p>\n Sti\u017eemo do Jeruzalema do Jaffinih vrata, ru\u010damo u novom Jeruzalemu, a zatim se penjemo do Sionskih vrata. Kroz njih dolazimo u dio grada izvan gradskih zidina po imenu Kr\u0161\u0107anski ili Sveti Sion<\/strong>. Prvi cilj je crkva Marijina usnu\u0107a<\/strong> (Dormitio Mariae). Naime, za nju vjerujemo da je usnula u Gospodinu, a ne umrla. Nakon usnu\u0107a premjestili su je u crkvu Marijina groba<\/strong> pokraj Getsemanskog vrta gdje je onda uza\u0161la na nebo. Skulptura Marije koja spava nalazi se u donjoj crkvi. Tu smo zajedno zapjevali \u201ePre\u010disto Srce Marijino<\/em>\u201c, a zatim ostali u ti\u0161ini i osobnoj molitvi\u2026<\/p>\n Nastavljamo prema, u neposrednoj blizini, dvorani Posljednje ve\u010dere<\/strong> gdje je ustanovljena euharistija i gdje je Duh Sveti si\u0161ao na apostole na blagdan Pedesetnice ili Duhova. Pristup Gornjoj sobi<\/em> danas je kroz susjednu zgradu, preko zatvorenog stubi\u0161ta i otvorene terase. Dvorana ima stupove i strop u gotskom stilu. \u0160to u sobi nije od kamena, obojano je bijelo, a prostorija je PRAZNA. Danas Soba pripada dr\u017eavi Izrael i u nju smiju do\u0107i i kr\u0161\u0107ani i \u017eidovi i muslimani, ali u njoj ne smije ni jedna religija obavljati bogo\u0161tovne \u010dine pa smo u ti\u0161ini samo pro\u010ditali odlomke Svetog pisma koji se odnose na doga\u0111aje vezane uz ove prostore (Dj, 2, 1\u2026) i zaputili se u kapelicu u franjeva\u010dki samostan gdje je \u017eivio i djelovao sveti Nikola Taveli\u0107. Taj samostan ima Ad Coenaculum (Do blagovaonice)<\/em> ili Crkvu Gornje sobe. Nakon razgleda i fotografiranja, odmora s Gospodinom i okrjepe nastavljamo dalje\u2026<\/p>\n Na samom brdu Sionu posjetili smo jo\u0161 crkvu<\/strong> sv. Petra in gallicantu<\/em><\/strong> (kod pijetlova pjeva), tj. Petrova zatajenja. Pretpostavlja se da je sagra\u0111ena na mjestu ru\u0161evina pala\u010de Velikog Sve\u0107enika Josipa Kajfe. U njoj je bio i zatvor u kojem je Isus proveo svoju posljednju no\u0107 (prije raspe\u0107a). Hodaju\u0107i kroz kriptu mo\u017ee se izvrsno dobiti dojam o tipi\u010dnom zatvoru Isusova vremena pa i o sredstvima i na\u010dinima mu\u010denja. Iz ove zgrade izlazim duboko potresena, bri\u0161u\u0107i suze pokajanja za svoje sudjelovanje u Isusovoj muci. Skulptura Non novi illum<\/em> (Ne poznam ga<\/em>) u dvori\u0161tu podsje\u0107a da se zatajenje dogodilo upravo ondje, a mjesto na kojem slu\u0161amo odlomak iz svetog pisma iznad je stuba kojima se Isus uspinjao od doline Cedrona do Crkve zatajenja i natrag. Dio ih je i danas ovdje, no carica sveta Jelena, majka cara Konstantina, prema predaji, 28 mramornih stuba dala je demontirati i prenijeti u Rim (u baziliku svetog Ivana Lateranskog).<\/p>\n <\/p>\n Odavde nastavljamo prema Zapadnom zidu ili Zidu pla\u010da<\/strong>, najsvetijem mjestu za molitvu za dana\u0161nje \u017didove. Idu\u0107i uz zapu\u0161teno groblje, u Stari Grad Jeruzalem ulazimo kroz vrata Otpada. Prolazimo kroz policijsku (i rendgensku) kontrolu, dolazimo na veliki trg gdje se nalazi Zapadni zid koji je u stvari dio muslimanskog hrama, za muslimane tre\u0107eg po va\u017enosti muslimanskog sveti\u0161ta, ali je napravljeno na mjestu razru\u0161enih hramova \u017eidovskih kraljeva Salomona i Heroda. Lijevi dio zida rezerviran je za molitvu mu\u0161karaca, a desni za \u017eene. Izme\u0111u mu\u0161ke i \u017eenske strane ormar je sa svetim knjigama koje mogu posuditi, a nakon molitve vratiti. Uglavnom svatko nosi svoje, ali za svaki slu\u010daj\u2026 Dolaze \u017eene pokrivene i nepokrivene glave, ali me\u0111u svima pa\u017enju mi privla\u010di mladenka i djeveru\u0161e. Dan je vru\u0107 (35+), a ona ima \u010dipkastu vjen\u010danicu dugih rukava i zatvorenu do vrata. Izgleda nevjerojatno u dana\u0161nje vrijeme, ali istinito.<\/p>\n Poslijepodne je slobodno pa odlazimo na ru\u010dak u armenski restoran uz \u010detvrtu postaju Kri\u017enog puta, a nakon odmora vra\u0107amo se do bazilike Svetog groba. Uspinjem se na Kalvariju<\/strong> (koja nije bre\u017euljak, kako sam mislila, ve\u0107 malo kamenito uzvi\u0161enje). Nije to velik prostor, ali je na vidnom mjestu i prostor koji izaziva duboko ganu\u0107e. Ovdje je bio usa\u0111en kri\u017e na kojem je visio Isus Krist, moj\/na\u0161 Spasitelj. Danas je manje ljudi nego ju\u010der i ne \u010dekamo dugo u redu kako bismo se poklonili i dodirnuli ispod oltara mjesto na kojem je Isusov kri\u017e dodirivao zemlju. Lijevo i desno od oltara raspuknute su stijene iznad kojih je slika. Ispod nje pi\u0161e \u1f08\u03c0\u1f78 \u03b4\u1f72 \u1f15\u03ba\u03c4\u03b7\u03c2 \u1f65\u03c1\u03b1\u03c2 \u03c3\u03ba\u03cc\u03c4\u03bf\u03c2 \u1f10\u03b3\u03ad\u03bd\u03b5\u03c4\u03bf \u1f10\u03c0\u1f76 \u03c0\u1fb6\u03c3\u03b1\u03bd \u03c4\u1f74\u03bd \u03b3\u1fc6\u03bd \u1f15\u03c9\u03c2 \u1f65\u03c1\u03b1\u03c2 \u1f10\u03bd\u03ac\u03c4\u03b7\u03c2… \u03ba\u03b1\u1f76 \u1f21 \u03b3\u1fc6 \u1f10\u03c3\u03b5\u03af\u03c3\u03b8\u03b7 \u03ba\u03b1\u1f76 \u03b1\u1f31 \u03c0\u03ad\u03c4\u03c1\u03b1\u03b9 \u1f10\u03c3\u03c7\u03af\u03c3\u03b8\u03b7\u03c3\u03b1\u03bd, Mt 27,45 (Od \u0161este ure nasta tama po svoj zemlji \u2013 do ure devete\u2026zemlja se potrese, stijene se raspuko\u0161e\u2026). Ovo izgleda ozbiljnije nego kad samo pro\u010dita\u0161\u2026 Ovo je mjesto na kojem raste vjera, kajanje, radost, ovo je mjesto na kojem je pla\u0107ena cijena Neprocjenjivim\u2026ovdje staje svaka druga misao\u2026ovdje je za mene stalo vrijeme. Provela sam ovdje neko vrijeme, vrijeme susreta mog i Njegovog SRCA, ONO zbog \u010dega sam krenula na ovaj put\u2026<\/p>\n Nakon silaska s Kalvarije oti\u0161la sam do samog\u00a0groba Isusovog<\/strong>. U njega se mo\u017ee u\u0107i samo sagnute glave da bi spoznali te\u017einu svojih grijeha i prijestupa. Bila je to to\u010dka na \u201ei\u201c. Kako je rekao jedan od vodi\u010da:\u00a0\u201eSada vi\u0161e nema dvojbe. Vidjeli ste da je grob PRAZAN \u0161to zna\u010di da je Krist uistinu USKRSNUO! ALELUJA!\u201c<\/em>\u00a0Napokon sam oti\u0161la potra\u017eiti svoje, odmoriti se na trgu ispred bazilike i obaviti kupnju suvenira do ve\u010dernje svete mise na\u0161e grupe u franjeva\u010dkoj kapeli posve\u0107enoj Isusovu uskrsnu\u0107u. Sve\u010dano i radosno zavr\u0161ili smo dana\u0161nji dan, okrijepili se ve\u010derom i to bi bilo vi\u0161e-manje to za ovaj dan.<\/p>\n 3. dan<\/p>\n Na po\u010detku novoga dana krenuli smo put Maslinske gore. Prvo dolazimo u Betfagu<\/strong> odakle je Isus na magarcu u\u0161ao u Jeruzalem. Ovdje slavimo svetu misu, a potom se fotografiramo s Isusom na magarcu! Magarca ostavljamo Isusu, a mi nastavljamo pje\u0161ice prema kapelici Uznesenja<\/strong> gdje se zadr\u017eavamo vrlo kratko te nastavljamo prema crkvi Pater Noster<\/em><\/strong> \u2013 \u201eO\u010de na\u0161\u201c. Na tom je mjestu (u kripti) Isus svoje u\u010denike nau\u010dio moliti O\u010dena\u0161 pa smo i mi ovdje zajedno molili molitvu Gospodnju. Tome su u spomen crkva i samostan kojim od sredine 19. stolje\u0107a upravljaju francuske sestre karmeli\u0107anke zatvorenog tipa ukra\u0161eni kerami\u010dkim plo\u010dama s ispisanom molitvom na vi\u0161e od 140 jezika. Na hrvatskom se nalazi u samoj crkvi, nedaleko od ulaza s lijeve strane, a plo\u010da je podignuta davne 1914. godine.<\/p>\n S Maslinske gore silazimo prema dolini potoka Cedrona, ali prije toga jo\u0161 svra\u0107amo u prekrasnu crkvu<\/strong> Dominus flevit<\/em><\/strong> (Gospodin je plakao<\/em>). Prema Lukinu evan\u0111elju Isus je na ovom mjestu (odakle se Jeruzalem vidi kao na dlanu) zaplakao nad Jeruzalemom (Lk 19, 41-44). Ne zadr\u017eavamo se dugo da stignemo na vrijeme u Getsemanski vrt<\/strong> koji je smje\u0161ten u samom podno\u017eju Maslinske gore. Putem prolazimo pored suvremenog \u017eidovskog groblja na kojem se \u017eidovi pokapaju. Gdje god \u017eivjeli, trude se do\u0107i pred smrt u Jeruzalem jer, prema \u017eidovskim vjerovanjima, kada se Mesija pojavi, upravo sahranjeni na Maslinskoj gori uskrsnut \u0107e prvi.<\/p>\n Sti\u017eemo do Maslinskog,<\/strong> tj. Getsemanskog<\/strong> vrta<\/strong>. Ime je dobio prema hebrejskoj rije\u010di Gat-Schmanim, \u0161to zna\u010di pre\u0161a za masline. U vrtu se nalazi osam starih maslina za koje se vjeruje da potje\u010du jo\u0161 iz Isusova vremena. Vlasnik ovoga vrta \u010dini se da je bio Isusov prijatelj jer je u ovom vrtu Isus provodio mnogo vremena u molitvi, pa i cijele no\u0107i. Ovdje je do\u0161ao sa svojim u\u010denicima i nakon Posljednje ve\u010dere na Sionu i proveo posljednje trenutke u molitvi s apostolima dok ga Juda I\u0161kariotski nije predao. Razgledali smo dvori\u0161te i pred bazilikom Krvava znoja<\/strong> Isusova pro\u010ditali odlomak Svetog pisma koji se odnosi na no\u0107 uo\u010di Velikog petka, a potom u\u0161li u baziliku. Unutra\u0161njost bazilike veoma je prikladna za razmatranje i molitvu. Ispred oltara u Bazilici nalazi se stijena ogra\u0111ena metalnim trnovitim vijencem, na kojoj je pla\u010du\u0107i i znoje\u0107i se krvavim znojem molio Isus.<\/p>\n 4. dan<\/p>\n Nakon doru\u010dka napu\u0161tamo Jeruzalem i odlazimo u Betaniju<\/strong> (u prijevodu: ku\u0107a siromaha). U tom mjestu znamo da je Isus o\u017eivio Marijinog i Martinog brata i svog prijatelja Lazara. Crkva svetog Lazara vi\u0161e je puta bila ru\u0161ena i gra\u0111ena. Dana\u0161nja crkva sagra\u0111ena je u obliku groba, bez ijednog prozora. Mi smo ovdje slavili svetu misu u pokrajnjoj kapeli koja tako\u0111er podsje\u0107a na grob u stijeni. Malo dalje od crkve nalazi se ulaz u grob svetoga Lazara. Silazi se 24 stube na cca 10 m dubine. Kada smo silazili skliskim stubama (jer je kamen \u201eizlizan\u201c od mno\u0161tva koje je pro\u0161lo tim stubama) morali smo jo\u0161 sagnuti glavu da bi u\u0161li u samu grobnicu. Pomisao da se radi o grobu neke je zaustavila na samom ulazu, ali nas nekolicina nije se dala smesti. Ako je Lazar iza\u0161ao, i s nas \u0107e Isus skinuti povoje ako treba! Ostatak vremena u Betaniji proveli smo u suvenirnicama, a potom smo nastavili put pustinjom prema Jerihonu.<\/p>\n Vo\u017enja autobusom bila je prilika za upoznavanje ljepota Judejske pustinje<\/strong>: pijesak, gdjegdje zeleno stablo, beduinski \u0161atori, zatim opet samo pijesak, pijesak\u2026do Jordanske doline. Njome se spu\u0161tamo prema Mrtvome moru. S desne strane opa\u017eamo plo\u010du na kojoj na hebrejskom, arapskom i engleskom pi\u0161e Razina mora.<\/em> Spu\u0161tamo se u depresiju, najdublju na svijetu, ispod razine Sredozemnog mora. Nas nije obuzela depresija ve\u0107 smo radosni nastavili put prema rijeci<\/strong> Jordan<\/strong>, mjestu Isusova kr\u0161tenja<\/strong>. Rijeka je Jordan kroz povijest mijenjala svoje rije\u010dno korito pa je te\u0161ko sa sigurno\u0161\u0107u tvrditi to\u010dno mjesto gdje je Isus bio kr\u0161ten. Novoizgra\u0111eni centar mjesta Isusova kr\u0161tenja smje\u0161ten je oko devet kilometara sjeverno od Mrtvog mora i otvoren je 2009. godine. Iza\u0161li smo iz autobusa na +45\u00b0C. Iako je temperatura bila vrlo visoka, zbog suho\u0107e zraka mogli smo normalno disati i nije bilo tako stra\u0161no kao \u0161to smo o\u010dekivali. U hladovini iznad muljevite rijeke pro\u010ditali smo odlomak iz Svetog pisma o Isusovu kr\u0161tenju (Mt 13-17), a zatim smo se spustili do obale i, iako je rijeka bila mutna, obnovili svoja krsna obe\u0107anja. Pokraj nas su bile i druge grupe me\u0111u kojima jedna u kojoj su neki bili kr\u0161teni uranjanjem u rijeku! Ne zadr\u017eavamo se jo\u0161 dugo jer je temperatura u autobusu ipak malo ni\u017ea, a i vrijeme je ru\u010dka\u2026<\/p>\n Stigli smo u Jerihon<\/strong>, najstariji grad na svijetu, 258 m ispod razine mora tako da je i najni\u017ei naseljeni grad na svijetu. Nazivaju ga jo\u0161 i gradom palmi u \u0161to smo se uvjerili voze\u0107i se prema njemu. Nakon pustinje bilo se lijepo na\u0107i u oazi. Po izlasku iz autobusa na\u0161li smo se pod kro\u0161njom golemog stabla. Odmah su nam se pribli\u017eili lokalni trgovci i rekli da se nalazimo pod sikomorom, Zakejevim drvetom (Lk 19, 1-10). Da bismo ku\u0161ali plod sikomora, nismo imali druge nego kupiti. Zanimljivog okusa\u2026podsje\u0107a na kikiriki. Ponudili su nam i doma\u0107e datulje koje su ve\u0107e (i ukusnije) od onih koje mi poznajemo. Kroz duboku hladovinu oaze pro\u0161etali smo do restorana Brdo isku\u0161enja<\/em> gdje nas je \u010dekao ru\u010dak. Hranu ovog kraja ve\u0107 smo upoznali pa nije bilo ve\u0107ih isku\u0161enja. Za mene je ovdje bilo jedno isku\u0161enje i \u010dini mi se da \u0107u po njemu najbolje pamtiti ovaj restoran, ali ovakva putovanja i slu\u017ee otkrivanju vlastitih granica i Bo\u017eje svemo\u0107i pa sam se o\u010dito na\u0161la na pravom mjestu.<\/p>\n S ovog mjesta ka\u017eu da se vidi Brdo isku\u0161enja<\/strong>, ali mi smo ipak po\u0161li autobusom bli\u017ee. Gledali smo ga u daljinu jer se na njega sti\u017ee \u017ei\u010darom. Ovaj puta nismo i\u0161li do tamo jer to iziskuje vrijeme koje nismo imali na raspolaganju s obzirom na plan. Pogled na Samostan ku\u0161nje dopunili smo odlomkom iz evan\u0111elja (Mt 4, 1-11), pro\u0161etali suvenirnicom, nabavili datulje i nastavili put Mrtvog mora.<\/p>\n Mrtvo more<\/strong> zapravo je jezero. Arapi ga zovu i Bahr Lut (Lotovo more) kao podsjetnik na Lotov bijeg iz Sodome (Post 19, 1-22) \u010diji su ostaci \u201eskriveni\u201c na dnu mora. Vru\u0107 dan bio je dovoljan razlog za ve\u0107inu da se okupamo u njemu i osjetimo \u0161to to zna\u010di da ne mo\u017ee\u0161 potonuti. Iskusili smo i \u0161to zna\u010di salinitet od cca 25% u odnosu na ko\u017eu, tj. \u0161to zna\u010di staviti sol na ranu. Nisam ni primijetila da ju imam na ruci do ulaska u More, a onda sam neko vrijeme znala samo za nju! Iz istog razloga (koncentracije soli) nije mogu\u0107e u Moru ostati du\u017ee od 15 minuta jer ko\u017ea zate\u017ee i pe\u010de. Ono \u0161to je mogu\u0107e i neki rade jest mazanje ljekovitim blatom, ali mi za to nismo imali vremena pa smo se zadovoljili mineralima primljenim iz mora, tu\u0161iranjem radi desalinizacije i pi\u0107em u restoranu na pla\u017ei.<\/p>\n Jo\u0161 neko vrijeme nastavili smo putovanje uz rijeku Jordan, a zatim smo skrenuli prema Nazaretu, u\u017eivaju\u0107i u pogledu na planta\u017ee banana, palmi, limuna, naran\u010di i drugog vo\u0107a. Me\u0111u njima posebno mjesto imaju datulje kao jedna od najzastupljenijih vo\u0107ki u proizvodnji.<\/p>\n U Nazaret smo stigli nave\u010der pa smo se smjestili u hotel, ve\u010derali i svatko u svom aran\u017emanu mogao je organizirati ve\u010der. Pogled iz hotela na najve\u0107u i najljep\u0161u baziliku u gradu, baziliku Navije\u0161tenja, neke je poveo do nje na klanjanje pred Presvetim, drugi su po\u0161li na pi\u0107e u obli\u017enji trgova\u010dki centar, a tre\u0107i su iskoristili slobodno vrijeme za \u0161etnju i razgovor. Nakon ve\u010dere pro\u0161etali smo gradom, a nakon toga ljubazno osoblje malog obiteljskog hotela omogu\u0107ilo nam je gledanje utakmice Hrvatske protiv Argentine. Navijali su zajedno s nama, a rezultat je poznat!<\/p>\n 5. dan<\/p>\n Novi dan zapo\u010deli smo uspinjanjem na Goru Tabor<\/strong>. U podno\u017eje smo stigli autobusom, a zatim lokalnim kombijima nastavili put na, po svojoj slikovitosti, polo\u017eaju i povijesti, jedinstveno brdo u Palestini. Ka\u017eu da je neponovljiv do\u017eivljaj uspeti se 40-ak minuta pje\u0161ice na 588m visine na, jo\u0161 za izraelska plemena, sveto brdo. S obzirom na sve \u0161to se vidi odavde, najbolje bi bilo okolicu promatrati s Biblijom u ruci, ali mi smo se zadr\u017eali u mislima na evan\u0111eoskom odlomku Isusova preobra\u017eenja (Lk 9, 28-36). Pri dolasku prolazi se kroz Vrata vjetra, glavni ulaz tvr\u0111ave sultana iz 13. stolje\u0107a. Cca 150m od ulaza s desne strane vidjeli smo kapelicu koja podsje\u0107a na razgovor Isusa, Petra, Jakova i Ivana nakon Preobra\u017eenja, a zatim u\u0161li u veli\u010danstvenu baziliku. U sredi\u0161tu bazilike \u0161iroke su stube koje vode u kriptu u kojoj smo slavili svetu misu. Iznad nas, u sredi\u0161njoj apsidi, nalaze se mozaici koji pokazuju na koje se sve na\u010dine Isus preobrazio: ro\u0111enjem, u euharistiji, mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em. Osim slikom sve je opisano i tekstom na latinskom. Kapele u bo\u010dnim la\u0111ama posve\u0107ene su Presvetom Oltarskom Sakramentu i svetom Franji, a dvije u tornjevima (uz ulaz) Mojsiju i Iliji. Zlatni mozaik iznad oltara koji prikazuje Preobra\u017eenje dominira cijelom unutra\u0161njo\u0161\u0107u. Ono \u0161to je za nas zna\u010dajno jest da ljepoti pridonosi slavonski hrast od kojeg je gra\u0111en strop bazilike. Slobodno vrijeme nakon svete mise, a do polaska na\u0161ih kombija s Gore Tabor, iskoristili smo za osobnu molitvu i razgledavanje bazilike i okolice. Vidjeli smo jo\u0161 franjeva\u010dki samostan i hospicij za hodo\u010dasnike, a s lijeve strane i ostatke srednjovjekovnog benediktinskog samostana. Zanimljivo je da je Tabor nenastanjen, ali ga dr\u017ee franjevci koji redovito dolaze i na blagdan Preobra\u017eenja slave euharistiju.<\/p>\n Kana Galilejska<\/strong> bila je na\u0161e sljede\u0107e odredi\u0161te. Da nismo imali dobrog vodi\u010da, ne bismo lako na\u0161li ovu crkvu. Pred crkvom smo \u010ditaju\u0107i odlomak Svetog pisama (Iv 2, 1-12) pri\u010dekali da iza\u0111e grupa koju smo zatekli, a potom su \u010detiri bra\u010dna para (s 46, 30, 13 i 3 godine \u201esta\u017ea\u201c) koja su bila s nama u grupi, ovdje obnovili svoje bra\u010dne zavjete. Sve\u010dan i radostan susret \u017eeljeli smo dopuniti \u201esvadbenom gozbom\u201c, ali, budu\u0107i da nismo ovdje to imali gdje organizirati, odgodili smo za Nazaret. Odmorili smo jo\u0161 u molitvi, pro\u0161etali dvori\u0161tem samostana, pogledali otvorenu kapelicu sv. \u0160imuna Kanaanca, pro\u0161etali kroz suvenirnice i zaputili se prema autobusu.<\/p>\n Kao \u0161to sam ve\u0107 spomenula, \u201esvadbenu gozbu\u201c ostavili smo za Nazaret<\/strong>, a kako je taman bilo vrijeme ru\u010dka, trebalo se sna\u0107i na brzinu. Jedina provediva varijanta za toliki broj ljudi na brzinu bio je McDonalds. Shvatili smo da je najva\u017enije da smo zajedno i da se dru\u017eimo, a ostalo su nijanse.<\/p>\n Okrijepljeni dru\u017eenjem uspeli smo se do Bazilike Navje\u0161tenja Mariji<\/strong>. Putem smo prolazili pored siroma\u0161nih arapskih ku\u0107ica koje ka\u017eu da podsje\u0107aju na takvu u kojoj su \u017eivjeli Josip i Marija, uklesanu u\u00a0kamenu. Ovdje je, kao \u0161to nam ka\u017ee Sveto pismo, Isus odrastao, izu\u010dio tesarsko-kova\u010dki zanat\u2026mjesto gdje je \u017eivio do svoje 30. godine. Uspeli smo se na bre\u017euljak (ne do vrha) i stigli do jedne od najljep\u0161ih Marijinih crkava u svijetu. Ovo suvremeno ogromno zdanje (sa)gradili su (jo\u0161 nije dovr\u0161ena) oci franjevci na mjestu gdje se od najranijih vremena \u010dastilo otajstvo Utjelovljenja, tj. na mjestu gdje je bila Marijina ku\u0107a i gdje joj je an\u0111eo Gabrijel navijestio da \u0107e za\u010deti i roditi Isusa. Treba imati na umu da je u Isusovo vrijeme Nazaret bio malo nepoznato selo koje se u Starom zavjetu niti ne spominje. U Novom zavjetu spominje se na vi\u0161e mjesta zahvaljuju\u0107i Isusu kojemu je Nazare\u0107anin<\/em> postalo ne\u0161to kao prezime. Prvo \u0161to smo uo\u010dili jesu u cintoru bazilike slike\/mozaici Bla\u017eene Djevice Marije iz raznih zemalja. Me\u0111u njima se nalazi i mozaik sveti\u0161ta Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke ura\u0111en 1976. godine. Mozaik je blagoslovio kardinal Franjo Kuhari\u0107. Mi smo prvo krenuli, uz samostan franjevaca i \u0161kole za dje\u010dake, do crkve svetog Josipa ili Svete Obitelji.<\/p>\n Dok smo se uspinjali \u0161irokim stubama prema crkvi (cca 200m) pogled mi se zaustavio na sjenici. Okru\u017eena je kamenim plo\u010dama s reljefima<\/strong> koji prikazuju situacije iz \u017eivota Isusa, Marije i Josipa vezanih za Nazaret. Ispod reljefa ispisan je citat iz Svetoga Pisma koji opisuje prikaz. Ti reljefi podsjetili su me da se ovdje nije dogodilo samo navje\u0161tenje ve\u0107 mnogo, mnogo vi\u0161e\u2026<\/p>\n Crkva svetoga Josipa<\/strong> sagra\u0111ena je na mjestu Josipove ku\u0107e. Ondje je Sveta obitelj \u017eivjela po povratku iz Egipta. U njoj smo prvo si\u0161li u kriptu gdje su vjerojatno bile ku\u0107a, ali i radionica svetoga Josipa. Pod oltarom ozna\u010deno je mjesto HIC erat subditus illis (OVDJE im bija\u0161e poslu\u0161an). Dojmio me se tekst jer je poslu\u0161nost krepost koja nije ba\u0161 na cijeni, iako ju je sam Bog pokazao. U \u0161pilji smo vidjeli i vitraj koji prikazuje vjen\u010danje Josipa i Marije, kao i Mariju i Isusa uz Josipa koji umire. U crkvi iznad glavnog i sporednih oltara prikazani su Sveta obitelj, san i smrt svetoga Josipa, a na prozorima uz krov nalaze se prizori iz Litanija svetoga Josipa. Po izlasku iz crkve (naravno i pri ulasku) na\u0161li smo se pod stablom fikusa. Moja baka je imala biljku u tegli, ali ovo je stablo visine preko 10 m\u2026<\/p>\n Spustili smo se zatim u samu Baziliku Navje\u0161tenja<\/strong> sagra\u0111enu u obliku razapetog \u0161atora. Arhitekta je vodila misao evan\u0111eliste Ivana \u201eI Rije\u010d je tijelom postala i u\u0161atorila se me\u0111u nama.\u201c<\/em> Unutra\u0161njost ima dva kata. Mi ulazimo u gornju crkvu posve\u0107enu Bla\u017eenoj Djevici Mariji, Majci Crkve. Prostrana je, s mozaicima na zidovima i glavnim oltarom posve\u0107enom navje\u0161tenju. U centralnom dijelu otvor je s kojeg se kao s balkona mo\u017ee vidjeti donja crkva s ku\u0107icom Bla\u017eene Djevice Marije. U gornjoj crkvi trajale su pripreme za sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje pa je bilo pomalo bu\u010dno i \u201ezgu\u017evano\u201c od priprema, ali sve\u010danost se ve\u0107 osje\u0107ala u zraku. Si\u0161li smo zatim stubama u donju crkvu sagra\u0111enu na temeljima bizantske bazilike iz 4. st. Iz nje smo se spustili stubama u kriptu gdje je \u0160pilja navje\u0161tenja. Ispred oltara pi\u0161e: \u201eVerbum HIC caro factum est!\u201c (\u201eRije\u010d je OVDJE tijelom postala!) Ovdje je zapo\u010delo Isusovo hodo\u010da\u0161\u0107e na zemlji\u2026 Ostali smo neko vrijeme u ti\u0161ini i molitvi, a zatim se, \u017eeljni odmora od\u0161etali do hotela\u2026trebalo je predahnuti, spakirati se da bismo se nakon ve\u010dere imali vremena u miru dru\u017eiti u ro\u0111endanskom ozra\u010dju.<\/p>\n 6. dan<\/p>\n Brdo bla\u017eenstava<\/strong> bilo je prvo mjesto koje smo pohodili nakon \u0161to smo iz hotela krenuli sa svim stvarima (jer se na\u0161 put bli\u017eio kraju). Ovdje su talijanski hodo\u010dasnici dali izgraditi oktogonalnu crkvu. U crkvi je sve u znaku broja osam: lukovi, prozori s Osam bla\u017eenstava<\/em> (Lk 6,17-49) napisanih na latinskom, sedam prozora i vrata, oktogonalni tabernakul\u2026 Pogledali smo crkvu, a zatim se zaputili u jedan \u0161umarak prema Galilejskom jezeru. Tamo smo na\u0161li natkrivenu \u201ecrkvu na otvorenom\u201c, a sve\u0107enik je sav \u201epribor\u201c za svetu misu dobio u pletenoj ko\u0161arici. Sveta misa na Brdu bla\u017eenstava s pogledom na Galilejsko jezero\u2026 Nismo mogli odoljeti ljepoti Bo\u017eje prirode pa smo slobodno vrijeme nakon svete mise iskoristili za slavljenje i odmor s Gospodinom. Neopisivo radosno\u2026kako samo s Njim mo\u017ee biti! \u0160etaju\u0107i kroz ure\u0111eni park oko crkve, vidjeli smo da su ovdje bla\u017eenstva ispisana na svakom koraku (vjerojatno da podsje\u0107aju koliko mo\u017eemo biti bla\u017eeni ako ih se pridr\u017eavamo).<\/p>\n Odavde smo se zaputili u Tabghu<\/strong>, mjesto gdje je Isus \u010dudesno umno\u017eio kruhove i ribice da nahrani gladni narod (Mk 6, 30-44). Tabgha je, ogra\u0111ena zidom, na obali Genezaretskog jezera nekoliko kilometara od Kafarnauma koji se u Isusovo vrijeme protezao od Tabghe skoro do rijeke Jordana. Ime mu je iskrivljeno od gr\u010dkog Heptapegon \u0161to zna\u010di sedam izvora koji se danas ulijevaju u jezero. Na jednom izvoru nedavno je napravljena zgrada, ne\u0161to kao bazen. Budu\u0107i da je voda dosta topla (32\u00b0C), slankasta i sumporna, ima dosta ribe. Crkva je sagra\u0111ena tako da je kamen na kojem je Isus ostavio kruhove i ribe prije nego li je nahranio mno\u0161tvo, pretvoren u oltar. Crkva ima prekrasan mozaik flore i faune koji simbolizira otkupljenje, i drugi, nama poznatiji, s \u010detiri kruha i dvije ribe. Peti kruh je na oltaru gdje se nastavlja umna\u017eanje kruha gdje Isus ve\u0107 2000 godina hrani ljude. Slijedile su osobna molitva u ti\u0161ini, \u0161etnja kroz klaustar i suvenirnicu te nastavak puta prema crkvi Petrova primata<\/strong>.<\/p>\n I ova je crkva u prostoru ogra\u0111enom zidom. Dvori\u0161te je napravljeno tako da na nekoliko mjesta postoji mogu\u0107nost slavljenja euharistije. Mi smo se prvo smjestili na jednom takvom mjestu odmah preko puta ulaza u crkvu i poslu\u0161ali evan\u0111elje (Iv 21, 1-19), a potom se spustili ohladiti (bar noge) u Galilejskom jezeru. Uz crkvu, po silasku niz nekoliko stuba u \u0161ljunku, vidjeli smo \u0161est kamena srcolika oblika koje podsje\u0107aju na Isusov upit Petru \u201eLjubi\u0161 li me?\u201c…<\/em>Ljubim li ga ja?<\/p>\n Vratili smo se potom u crkvu sagra\u0111enu pokraj stijene koja se zove mensa Christi \u2013 sveti stol Kristov. <\/em>Ovdje su u\u010denici nakon uskrsnu\u0107a ulovili mnogo ribe na barci udaljenoj 200 lakata (cca 100 m) od obale. Osim nas ovdje je bila i grupa Amerikanaca s kojima smo zajedno radosno zapjevali, a zatim nastavili autobusom uz nasade palmi datulja do pristani\u0161ta za brodove. Naravno, slijedila je vo\u017enja brodom po Galilejskom moru.<\/strong> Dok je brod pristajao uz obalu primijetili smo da ima 2 zastave: izraelsku i hrvatsku. Jasno nam je bilo da je i grupa prije nas bila iz Hrvatske. Po ukrcaju predstavnik na\u0161e grupe dobio je \u010dast da, uz pu\u0161tanje Lijepe na\u0161e<\/em> na razglas, podigne hrvatsku zastavu. Mi smo potom nastavili pjevati i veseliti se, a kada smo zapjevali pjesmu Dubine,<\/em> pustili su ju na engleskom preko razglasa. Nismo lovili ribu, ali znali smo da netko ipak za nas je pa smo oti\u0161li na ru\u010dak u kojem smo naru\u010dili tzv. Petrovu ribu\u2026samo \u0107u re\u0107i da je bila ukusna.<\/p>\n Zadnja postaja na Galilejskom jezeru za nas bio je grad Kafarnaum<\/strong>, koji je bio Isusov drugi dom. Odavde su Petar i Andrija, Jakov i Ivan, Matej carinik. Ovdje je Isus imao svoje prebivali\u0161te i ovdje je bilo sredi\u0161te njegovog javnog djelovanja\u2026ni u jednom gradu nije izrekao vi\u0161e govora niti u\u010dinio vi\u0161e \u010duda\u2026 U grad se ulazi kroz ogradu koja ima plo\u010du s natpisom Kafarnaum \u2013 Isusov grad. Crkva je izgra\u0111ena nad Petrovom ku\u0107om u kojoj je Isus \u010desto boravio. U njoj je ozdravio Petrovu punicu, a vjerojatno je u njoj ozdravio i uzetoga kojega su spustili kroz krov. U crkvi na nosivim stupovima drveni su reljefi koji prikazuju zgode koje su se dogodile u Kafarnaumu.<\/p>\n Ispod reljefa na latinskom je ispisan redak iz Svetoga Pisma, npr. uz reljef ozdravljenja Petrove punice pi\u0161e: Et cum venisset Jesus in domum Petri, vidit socrum ejus \u2026 et dimisit eam febris. Et omnes male habentes curavit.<\/em> (U\u0161av\u0161i u ku\u0107u Petrovu, ugleda njegovu punicu\u2026i pusti je ognjica. I sve bolesnike ozdravi.<\/em>) Na lijevom i desnom zidu prezbiterija uklesane su re\u010denice iz Ivanovog evan\u0111elja koje govore o euharistiji. Ego sum panis vivus, qui de caelo descendi. Si quis manducaverit ex hoc pane, vivet in aeternum: et panis quem ego dabo, caro mea est pro mundi vita. (Iv 6, 51-52) <\/em>i Caro enim mea vere est cibus: et sanguis meus, vere est potus; qui manducat meam carnem et bibit meum sanguinem, in me manet, et ego in illo.<\/em> (Iv 6, 56-57).<\/p>\n Ograda oko sredi\u0161njeg dijela kroz koje se gledaju ostaci Petrove ku\u0107e, kao i ograda na ulazu u crkvu ukra\u0161ene su kr\u0161\u0107anskim simbolima. Vidjev\u0161i polo\u017eaj ku\u0107e u koju su spu\u0161tali uzetoga kroz krov, shva\u0107am da je skidanje krova i spu\u0161tanje uzetoga u ku\u0107u bilo s razine zemlje u, recimo to tako, podrumske prostorije. Ostali smo ovdje u osobnoj molitvi, pro\u0161etali dvori\u0161tem, fotografirali se sa svetim Petrom, popili pi\u0107e i krenuli autobusom prema na\u0161oj posljednjoj hodo\u010dasni\u010dkoj postaji.<\/p>\n Sveto brdo Karmel <\/strong>(\u0161to na hrvatskom zna\u010di vo\u0107njak<\/em> (ili vinograd<\/em>) boga Ela<\/em>) za njegove stanovnike od pamtivijeka je bilo sveto. Na ovom brdu bila je i poznata borba Ilije s Baalovim prorocima i sve\u0107enicima (1 Kr 18, 21-40). Ovdje je boravio i prorok Elizej, Ilijin u\u010denik, Pitagora, rimski car Vespazijan\u2026 Na ovom brdu je u doba kri\u017eara iz mona\u0161kog \u017eivota, u duhu Ilijine i Elizejeve pobo\u017enosti, nastao karmeli\u0107anski red odakle se pro\u0161irio po cijeloj Europi.<\/p>\n Sveti\u0161te Stella Maris<\/em><\/strong> (Zvijezda mora) i sveti\u0161te Gospe od Karmela napravljeno je iznad \u0161pilje u koju se prorok Ilija sklanjao, a naziv je dobilo po svjetioniku koji su karmeli\u0107ani izgradili 1864., a koji se nalazi preko puta samoga sveti\u0161ta. Naziv se danas upotrebljava za cijelo sveti\u0161te. Na ovom mjestu zahvalili smo Bogu za sve primljene milosti svjesni da \u0107emo ih ve\u0107inu tek s vremenom mo\u0107i prepoznati. Neki su imali privilegiju da prime blagoslov s mo\u0107ima svetoga Ilije \u0161to je bilo kruna hodo\u010da\u0161\u0107a.<\/p>\n Odavde smo nastavili prema Tel Avivu. Budu\u0107i da je bio topao dan, a bilo je jo\u0161 slobodnog vremena do na\u0161eg leta za Zagreb, oti\u0161li smo do gradske pla\u017ee. Neki kupaju\u0107i se, neki \u0161etaju\u0107i, ali svi prebiru\u0107i misli i nesvjesni jo\u0161 punine milosti koje smo primili\u2026 Znam da postoji mnogo vodi\u010da po Svetoj Zemlji (ja sam se poslu\u017eila onima A. Rebi\u0107a i D. Toma\u0161evi\u0107a) i nema potrebe sastavljati tako ne\u0161to. Ovaj osvrt i nema za svrhu biti vodi\u010dem ve\u0107 podsjetnik na zahvalno hodo\u010da\u0161\u0107e moga srca u zemlju u kojoj se rodio, \u017eivio, umro i USKRSNUO Kralj moga srca. Bo\u017eji blagoslov i hvala svima koji su mi to omogu\u0107ili\u2026<\/p>\n![\"IMG_0735\"](\"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/IMG_0735.jpg\")
<\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a><\/a>
