{"id":13891,"date":"2018-10-18T18:17:38","date_gmt":"2018-10-18T18:17:38","guid":{"rendered":"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/?p=13891"},"modified":"2018-12-28T13:08:11","modified_gmt":"2018-12-28T13:08:11","slug":"dan-skole-2018-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/2018\/10\/18\/dan-skole-2018-2\/","title":{"rendered":"Dan \u0161kole 2018."},"content":{"rendered":"

Za nama je blagdan sv. Terezije Avilske,\"44173724_2171071936245198_7662513129724575744_n\"<\/a>\u00a0za\u0161titnice grada Po\u017eege, po\u017ee\u0161ke prvostolnice, ali i Katoli\u010dke gimnazije u Po\u017eegi. Tom prigodom, o 11 obljetnici \u0160kole, proslavljen je Dan \u0161kole \u010diji se program protegao na dva dana. Samoj proslavi Dana \u0161kole prethodilo je molitveno bdijenje mladih za cijelu Po\u017ee\u0161ku biskupiju.<\/p>\n

Prvoga dana odr\u017ean je ne\u0161to sve\u010daniji program u Dvorani sv. Terezije Avilske prilikom koje se u\u010denicima obratio ravnatelj \u0161kole prigodnim rije\u010dima nakon \u010dega su glumci dramske dru\u017eine uprizorili kratki recital vezan uz \u017eivotopis svetice \u2013 za\u0161titnice \u0161kole. Potom je uslijedilo prvo ovogodi\u0161nje me\u0111urazredno natjecanje \u2013 kviz znanja na temu Po\u017eega. Biskupija.<\/em> Katoli\u010dka gimnazija<\/em>. \u010cetvero predstavnika iz svakog razreda moralo je prou\u010diti skriptu u kojoj je tema bila o povijesti i nastanku na\u0161e biskupije, \"44079829_2171073232911735_4688362871267000320_n\"<\/a>katedrale i \u0161kole te op\u0107eniti pojmovi i simboli vezani uz na\u0161u \u0161kolu. Nakon 30 postavljenih pitanja odgovore je provjerilo povjerenstvo u sastavu prof. Gucek te na\u0161i pripravnici M. Peharda i S. \u0160aur.\u00a0Dok je \u017eiri ispravljao u\u010denici su provjeravali odgovore uz pratnju voditelja i sastavlja\u010da kviza na\u0161eg vjerou\u010ditelja Marijana. Na kraju je pobjedni\u010dko mjesto s 25 to\u010dnih odgovora zauzeo 1.b razred koji je bio bolji od 1.a razreda za samo jedan bod, dok je tre\u0107e mjesto osvojio 2.a razred s 23 boda. U\u010denici su se i uz ovaj kviz zabavili, nau\u010dili pone\u0161to o na\u0161oj \u0161koli i biskupiji, a na\u0161a pobjedni\u010dka ekipa nagra\u0111ena je poklon bonom u Pizzeriji Mama Mia.<\/p>\n

Sve\u010danost se nastavila u po\u017ee\u0161koj katedrali gdje je misno slavlje predvodio hvarsko-\"44184015_2171103692908689_7345698934469165056_n\"<\/a>bra\u010dko-vi\u0161ki biskup msgr. Petar Pali\u0107 u koncelebraciji po\u017ee\u0161kog biskupa msgr. Antuna \u0160kvor\u010devi\u0107a, \u0111akova\u010dkih msgr. \u0110ure Hrani\u0107a i msgr. Marina Sraki\u0107a te srijemskog biskupa msgr. \u0110ure Ga\u0161parovi\u0107a.<\/p>\n

Drugi dan je odigrana revijalna odbojka\u0161ka utakmica izme\u0111u djelatnika i u\u010denika koja se odr\u017eala u \u0161kolskoj sportskoj dvorani. Ekipu u\u010denika pripremio je prof. Ragu\u017e, dok je ekipu djelatnika izabrala prof. \u0106orluka koja na\u017ealost (ili na sre\u0107u u\u010denika) zbog nastave nije mogla sudjelovati. Napete trenutke utakmice koja je bila neizvjesna, zanimljiva i pomalo iscrpljuju\u0107a za na\u0161e natjecatelje, promatrali su u\u010denici s “tribina” na\u0161e dvorane. Iako revijalna, utakmica je zavr\u0161ila pobjedom profesora 3:2 u setovima.<\/p>\n

Evo \u0161to nam je na\u0161 neumorni Fran Mjertan rekao nakon odigrane utakmice: \u201eBilo mi je odli\u010dno, ekipe su bile podjednake \u0161to se vidi po rezultatu, ali eto bolja ekipa je pobije\"44244067_2172424892776569_4749285994518282240_n\"<\/a>dila. Zadovoljan sam svime, zabavili smo se i izigrali, a izme\u0111u ostalog nismo imali nastavu. Sudci su bili pravedni i nadam se da \u0107e se ovakve utakmice poticati i u drugim sportovima.\u201c<\/p>\n

S druge strane, prof. Paveli\u0107, omiljeni igra\u010d kod navija\u010da, rekao nam je kako je izuzetno zadovoljan igrom jer je bio \u017eeljan igre. Smatra da su u\u010denici “potplatili” ravnatelja da ne budu skra\u0107eni sati kako ne bi igrali (zbog nastave) njihova izbornica prof.\u0106orluka i veliki sme\u010der prof. Kati\u0107.\u00a0\u201eSve u svemu zadovoljan sam igrom, sudci su bili pravedni i objektivni, a igra je bila dinami\u010dna i energi\u010dna.\u201c rekao nam je za kraj na\u0161 vjerou\u010ditelj.<\/p>\n

Magdalena \u010cernu\u0161ak, 1.a<\/p>\n

Dan \u0161kole bio je i prigoda da razgovaramo s ravnateljem \u0161kole profesorom Ivanom Bedeni\u010di\u0107em koji je u slu\u017ebi ravnatelja od 2015. godine. S ravnateljem je razgovarala Katarina Balti\u0107, 1.b.<\/p>\n

Kako vi vidite \u0161kolu u ovih proteklih 11 godina?<\/strong><\/p>\n

–\"DSC_3904\"<\/a>Mislim da sam je sagledavao iz razli\u010ditih perspektiva. Prije svega, \u0161kola je to koja je zapo\u010dinjala kao klasi\u010dna gimnazija, s dva razreda, s putem koji smo si zacrtali, ali i koji je, kada bi sasvim iskreno rekli, ipak negdje bio lelujav na nekakvom horizontu, zatim vrijeme rasta, vrijeme uklju\u010divanja u program op\u0107e gimnazije, a zatim stjecanja nekakvog statusa na dru\u0161tvenom i gradskom planu. Pa onda da smo i sami, svojim mo\u0107ima, postigli dobre rezultate koje smo si zacrtali, pa smo vidjeli da to ba\u0161 i nije samo nekakva nerealna vizija nego da smo to i sposobni o\u010ditovati, do ovih zadnjih, va\u0161ih generacija koje me odu\u0161evljavaju i dobrim u\u010denjem, ali i spremno\u0161\u0107u da zajedno gradimo imid\u017e \u0161kole. Da, dakle, vi nas, na neki na\u010din, tjerate na neke nove stvari, ali i da vi prihva\u0107ate ono \u0161to mi vama poku\u0161avamo, kao stariji, pametniji, iskusniji, ali dobronamjerni, jednostavno ucijepiti kao nekakve to\u010dke ili grani\u010dne to\u010dke koje bi vas morale odvesti na neke dobre ciljeve u va\u0161sem \u017eivotu.<\/p>\n

To je bio Va\u0161 komentar onoga \u0161to je za nama, a kako vidite \u0161kolu u budu\u0107nosti?<\/strong><\/p>\n

-Mislim da moramo ustrajati, prije svega na svom identitetu, dakle katoli\u010dkom, ja bih onda rekao i nacionalnom koji je uronjen u na\u0161u po\u017ee\u0161ku svakodnevicu. Dakle kroz katoli\u010dki<\/em> shva\u0107am \u0161kolu koja zajedno s Biskupijom poku\u0161ava mladim ljudima jednostavno dati na ponudu ne\u0161to \u0161to bi ina\u010de vrlo te\u0161ko dobili u nekim drugim \u0161kolama. U smislu ovog nacionalnog, rodoljubnog mislim da bez toga nijedna \u0161kola, ni na jednom mjestu, ni u jednoj zemlji ne bi trebala biti. Voljeti svijet ne m\"44159750_2172422779443447_1333169814457286656_n\"<\/a>o\u017ee se a da se ne voli \u010dovjek pokraj sebe, da se ne voli svoja rijeka ne mo\u017ee se voljeti nekakva rijeka u Amazoniji. Ako se ne \u010duva svoj okoli\u0161, sumnjam da mo\u017ee bit djelatno \u010duvanje okoli\u0161a negdje na Grenlandu itd. Dakle, mislim da sve po\u010dinje koracima koji su utopljeni u okolinu koja nas okru\u017euje, a kad govorim o onom zadnjem, htio bih da ova na\u0161a \u0161kola bude i dalje zajednica, ja bih rekao ovako \u2013 pro\u0161irena obitelj koja nas okuplja na zajedni\u010dkim projektima. Ti projekti ponekad \u0107e izazivat mo\u017eda i pokoju suzu, mo\u017eda pokoje razo\u010daranje, mo\u017eda pokoje negodovanje, ali kako to bude u pravim obiteljima, sve bi se trebalo rje\u0161avati me\u0111usobnim uva\u017eavanjem i uvijek s oslonjeno\u0161\u0107u na transcendenciju. Dakle tu jesmo, trudimo se, imamo svoje ciljeve, imamo materijalne uvjete, talentirani smo i mo\u017eemo \u010dinit \u010duda, ali ipak na\u0161 kona\u010dni cilj treba biti u ne\u010dem \u0161to zovemo transcendentnim, a ono je onaj smiraj koji pronalazimo, recimo, u nekoj drugoj dimenziji, a to je ono, ja vjerujem, direktno licem u licem s na\u0161im Stvoriteljem. Ako to uspijem, kao profesor i kao ravnatelj, i kao va\u0161 stariji prijatelj ili \u010dlan te familijarne zajednice ostvariti onda \u0107u ja jednom lijepo i mirno oti\u0107i u mirovinu, oti\u0107i iz Po\u017eege, uvjeren da sam neke dobre temelje postavio, normalno, zajedno s ogromnom skupinom ljudi koja radi na ovom projektu.<\/p>\n

Smatrate li da je sada ne\u0161to potrebno mijenjati?<\/strong><\/p>\n

-Ja bih rekao da moramo mijenjati sebe i svoju gre\u0161nu narav. Prije svega ja moram sebe mijenjati u tome da shvatim da nisam najpametniji u \u0161koli, bez obzira \u0161to sam najstariji. Drugo, da obavezu koju sam preuzeo u smislu ravnatelja, a prije toga i profesora, ne bih smio iskoristiti, kako bih rekao, na svoje dobro, na \u0161tetu ljudi koji su meni povjereni pa zato uvijek nekako i svoj dan zapo\u010dinjem mi\u0161lju i molitvom \u2013 Bo\u017ee daj da budem dobar, a onda da budem na dobro ljudima. Taj “dobar” puno puta znamo protuma\u010diti, sebi izdefinirati kao biti popustljiv, svakome se dopasti. To nije moj pojam dobroga. Mi pojam “dobar” imamo vrlo jasno definiran u 10 zapovijedi Bo\u017ejih, u na\u0161em moralnom \"DSC_1374\"<\/a>zakonu, u na\u0161oj katoli\u010dkoj vjeri, u na\u0161em gra\u0111anskom bontonu, u na\u0161em poku\u0161aju stvaranja na\u0161ih me\u0111usobnih prijateljskih veza i to puno puta i zna\u010di re\u0107i ne, i biti \u010dvrst, i biti mo\u017eda krut itd., ali uvijek iznova biti spreman na taj razgovor s onom drugom stranom. Meni ste sad s jedne strane vi kao u\u010denici, pa onda roditelji, pa onda profesori. I poku\u0161avam od svih vas jednostavno izvu\u0107i ono \u0161to je najbolje po meni i u nekakvom dogovoru zajedni\u010dki dogurati. Ne mo\u017eemo stotinu stvari voditi i ne bi bilo dobro kada bismo se rasprsnuli u previ\u0161e smjerova, ali kada uzmemo neke stvari, recimo, kao \u0161to smo krenuli s Eko kampom Belli, Ve\u010deri matematike, kao \u0161to smo prije 11 godina krenuli s Danom otvorenih vrata, kao \u0161to smo krenuli s proslavama u suzajedni\u0161tvu s biskupijom, dakle oko nekih crkvenih temeljnih datuma ili na\u0161ih putokaza, preko svetaca, mislim da bismo ono \u0161to preuzmemo morali uporno, savjesno, dogovorno uvijek iznova zapo\u010dinjati, uvijek se iznova truditi, promi\u0161ljati na koji na\u010din to \u010diniti jo\u0161 primamljivijim, \u0161to izvu\u0107i kao neku novu pouku ili novi sadr\u017eaj ili jednostavno, ja to uvijek govorim, kao kod \u010ditanja knjige ili romana ili Biblije ili bilo kojeg drugog teksta koji zahtjeva nekakvu ve\u0107u koncentraciju, svako novo \u010ditanje vam je lju\u0161tenje nekakvog novog sloja zna\u010denja, kao da ne\u0161to opet novoga izvire. Ono \u0161to sam kao dijete \u010ditao, pa kao mladi\u0107, pa sada kao stariji \u010dovjek, tako bih htio da i u svakoj na\u0161oj akciji, Danu otvorenih vrata ili u bilo kojoj drugoj, uvijek neka nova generacija donese i otkrije ne\u0161to novog, da nam jednostavno ta va\u0161a novost bude novo bogatstvo, a i vi da se svojom novo\u0161\u0107u ugra\u0111ujete u tu povijest koja je prije vas po\u010deta stvarati. Normalno, ne zna\u010di da i vi ne\u0107ete krenuti s ne\u010dim novim, samo mislim da bi se morali jednostavno jako, jako zabrinuti da se ne rasplinemo, da previ\u0161e toga ne preuzmemo, a onda razumijete, \u010dovjek koji je raspr\u0161en, disperziran, na kraju vam od njega i nema velike koristi.<\/p>\n