O glazbi i modi kao izrazu bunta<\/strong><\/p>\n Jeans generacija<\/strong><\/p>\n \u201eTraperice su se uvijek nosile. Bili smo jeans generacija koja je i tada protuslovila re\u017eimu i neslobodama u bilo kojem smislu.\u201c<\/em> \u0160omi, Neki to vole vru\u0107e<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Mi smo svi jeans generacija i mi smo sad najja\u010da nacija<\/em> pjevalo se osamdesetih uz taktove pjesme grupe Neki to vole vru\u0107e<\/em>. Pjesma koja i dan-danas podsje\u0107a na zajedni\u0161tvo i jedinstvo me\u0111u tada uistinu razli\u010ditim narodima biv\u0161e Jugoslavije, postala je i ostala evergreen. Osim \u0161to govori o zajedni\u0161tvu, govori i o jeansu, kao \u0161to stoji i u naslovu pjesme. I upravo je danas jeans nezaobilazan materijal u modnom svijetu, pa bismo mogli pomisliti da je na pomolu neka nova jeans generacija, no ideali koje je opjevala grupa Neki to vole vru\u0107e <\/em>u izmjeni generacija su \u2013nestali. Je li dana\u0161nja jeans generacija samo sjena ili imitacija ne\u010dega \u0161to je nekada bilo simbol mladih, simbol glazbe i simbol otpora sistemu<\/em> koji je gu\u0161io na sve na\u010dine? Jesmo li mi od velike jeans generacije preuzeli materijal samo kao robu i tako jeans koji je nekada pronosio ideale dostojne slije\u0111enja pretvorili u puki konzumerizam?<\/p>\n Zlatne osamdesete<\/em><\/strong> \u2013 kada se \u017eivjelo!<\/strong><\/p>\n Desetlje\u0107e kojemu se \u010desto pridaje epitet zlatnog<\/em> mnogima koji su povla\u0161teno odrastali pod njegovim zrakama ostalo je u lijepom sje\u0107anju zbog jednostavnosti i zajedni\u0161tva koje je tada vladalo me\u0111u njima. Svi na\u010dini lak\u0161e komunikacije koji postoje danas tada nisu postojali pa je za dru\u017eenje bilo potrebno okupiti se u ne\u010dijoj sobi, dvori\u0161tu, podrumu ili na kvartovskom\/uli\u010dnom\/improviziranom igrali\u0161tu. Onaj tko je imao gitaru i znao ju svirati bio je faca, a s izlascima se nije kompliciralo \u2013 dolazilo se u trapericama i \u0161arenoj ko\u0161ulji, naru\u010dilo se pivo, a u 23h moralo se biti kod ku\u0107e i to nije problem jer svi moraju ku\u0107i u 23h! Zato dana\u0161nji klinci nerijetko ulaze u konflikte s roditeljima kada na red do\u0111e dogovor o vremenu do kojeg se smije ostati u gradu jer mnogi roditelji ne razumiju da no\u0107ni \u017eivot ne po\u010dinje kada za\u0111e sunce.<\/p>\n Iako su za neke zlatne osamdesete samo mit jer je u to vrijeme zapo\u010delo otkrivanje ekonomskih problema u biv\u0161oj Jugoslaviji, za mlade tog vremena osamdesete su uistinu bile zlatne. Novca je bilo puno manje nego danas i, iako se manje tro\u0161ilo jer je bilo manje prostora za potro\u0161iti taj novac, puno se vi\u0161e \u017eivjelo i pro\u017eivjelo. Osamdesete su predstavljale razdoblje blagostanja, razdoblje subkulture koja je u to vrijeme bila jaka i zna\u010dajna, ali i razdoblje jako dobre glazbe i poznatih bendova.<\/p>\n Glazbom za<\/em> ili protiv<\/em>!<\/strong><\/p>\n Osamdesete su bile osobito plodonosne u vidu stvaranja vrhunske glazbe, ne samo u svijetu, nego i u Hrvatskoj i susjednim zemljama, pa \u0107e nam tako i danas, nakon 40 godina biti poznati, nekima i omiljeni, glazbeni sastavi poput zagreba\u010dkog Parnog valjka, Prljavog kazali\u0161ta, Filma, Azre, Haustora, beogradskih Idola i Riblje \u010dorbe, sarajevskog Plavog orkestra i Indexa ili skopljanskog benda Leb i sol.<\/p>\n Glazba je oduvijek bila mo\u0107no sredstvo izra\u017eavanja mi\u0161ljenja, vjerovanja i uvjerenja, pa i politi\u010dkih stavova, i zato je u to vrijeme upravo ona, pogotovo mladima, predstavljala svojevrsnu politi\u010dku poruku koju su mogli poslati opredijeliv\u0161i se za neki od bendova i podr\u017eavaju\u0107i glazbu koju su i sami stvarali. Glazba prije 40 godina bila je bremenita, smislena i kvalitetna, dok to, najbla\u017ee re\u010deno, ne mo\u017eemo tek tako re\u0107i za suvremenu glazbu.<\/p>\n Iako je glazba osamdesetih bila gotovo pa dovoljna za male revolucije, nekada taman dovoljna da su glazbenici zatvarani u zatvore, jer je ono \u0161to su plasirali narodu nekima bila prevelika i preopasna istina, mladi nisu svoj revolt izra\u017eavali samo glazbom nego i jednim odjevnim predmetom. Kako god ih zvali \u2013 traperice, trapke, denim, levisice, jeans hla\u010de, jeansice<\/em>\u2026svi znamo \u0161to je to i svi ih mi svih ovih godina gotovo svakodnevno nosimo. Pa tko bi rekao da su ba\u0161 traperice te koje su bile toliko va\u017ene i zna\u010dajne, za\u0161to to nisu bile majice ili tenisice?<\/p>\n Vratimo se u pro\u0161lost. Traperice je izumio Levi Strauss sredinom 19. stolje\u0107a kada je kao imigrant iz Bavarske do\u0161ao u SAD u vrijeme zlatne groznice. On je od materijala denima<\/em> izradio hla\u010de koje su bile \u010dvrste i otporne, a kada se me\u0111u tamo\u0161njim kopa\u010dima zlata pro\u010dulo za nepoderive hla\u010de<\/em>, svi su ih htjeli. Izvozna luka iz koje je dolazilo platno od kojih je Strauss izra\u0111ivao svoje hla\u010de bila je Genova, \u0161to su Amerikanci \u010ditali \u201ed\u017eeins\u201c, a zbog plave boje kona\u010dno ime njegovoga proizvoda bilo je blue jeans<\/em>. Prve traperice bile su tregerice sa zakovicama namijenjene rudarima i farmerima, a do danas traper smo mogli na\u0107i i u obliku jakni, kao materijal od kojega su izra\u0111ene cipele, torbe, kape\u2026 Iako bi se ovo nabrajanje moglo nastaviti, zadr\u017eat \u0107emo se na trapericama.<\/p>\n Subkultura hrvatskog jeansa<\/em><\/strong><\/p>\n Ako je jedna \u0161tikla<\/em> opjevana u jednoj bizarnoj pjesmi jedne jo\u0161 bizarnije pjeva\u010dice i jo\u0161 nas predstavljala na Eurosongu (!?), kako onda ne bi bile opjevane i traperice koje su zaslu\u017eile spomenik. Mnogi umjetnici i glazbenici to su prepoznali pa smo svjedoci tome da su traperice opjevane u pjesmama od kojih su postale kultne \u2013 Daj obuci levisice<\/em> Danijela Popovi\u0107a te spomenuta pjesma grupe Neki to vole vru\u0107e Jeans generacija<\/em>.<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/Jeans-generacija.jpg\")
<\/a><\/a>