Od ranog djetinjstva bio je odan \u0161tovanju Majke Bo\u017eje i redovito je molio krunicu u znak privr\u017eenosti njoj. Sa sedam je godina primio prvu svetu pri\u010dest nakon koje je gotovo svakog dana sudjelovao na svetoj misi, primao sakrament svete pri\u010desti, molio krunicu i klanjao se pred Presvetim.\u00a0Jednom tjedno se ispovijedao. Prije ili poslije mise neko bi vrijeme provodio u molitvi i duhovnim razmi\u0161ljanjima ispred tabernakula. Jednom je zapisao: \u201e\u0160to vi\u0161e primamo euharistiju, to postajemo sli\u010dniji Isusu, kako bi na ovoj Zemlji ve\u0107 imali predokus neba.\u201d<\/em><\/p>\n Bo\u017eji influencer<\/strong><\/p>\n S Na internet je gledao kao na jedan od na\u010dina \u0161irenja katoli\u010dke vjere. Tako\u0111er je pomogao sve\u0107enicima da izrade internetske stranice za svoje \u017eupe.<\/p>\n Njegova majka Antonia rekla je da je njezin sin \u201esmatran ra\u010dunalnim genijem jer je znao logaritme, znao je izra\u0111ivati \u200b\u200bprograme i \u010ditati stru\u010dne tekstove o tim temama\u201d, no tako\u0111er da je \u010desto znao izlaziti no\u0107u i dijeliti pokriva\u010de i hranu besku\u0107nicima. Svoju je u\u0161te\u0111evinu \u010desto darivao besku\u0107nicima i misijama.<\/p>\n \u201e\u017divot je uistinu lijep samo ako smo voljeli Boga prije svega kao svoga bli\u017enjega.\u201d<\/strong><\/p>\n Me\u0111utim, Carlo nije bio ona vrsta mladi\u0107a koja bi se mogla nazvati \u201cbogomoljcem\u201d. Nije bio zatvoren u vlastite pobo\u017enosti niti je imao kakvih pote\u0161ko\u0107a pri uspostavljanu odnosa s drugima. Uvijek je bio pun \u017eivota, smiren, nasmijan, uvijek spreman prisko\u010diti u pomo\u0107 i pobrinuti se za druge kao da je to njegova du\u017enost. Kao i mnogi njegovi vr\u0161njaci volio je nogomet, bicikl, videoigre, ra\u010dunala. Na neki na\u010din je za\u0161titnik digitalnih medija jer pokazuje kako i internet mo\u017ee pomo\u0107i na putu osobne svetosti.<\/p>\n Do smrti je zadr\u017eao duboku pobo\u017enost prema euharistiji. Svoju bolest je prikazao kao \u017ertvu za papu i svetu Katoli\u010dku crkvu. Preminuo je u Monzi u dobi od 15 godina 12. listopada 2006. godine od posljedica leukemije. Godinu dana kasnije objavljena je knjiga o Carlovu \u017eivotu \u201eEuharistija \u2013 moja autocesta za nebo”<\/em>.<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/Carlo-Acutis_900x595.jpg\")
<\/a>Carlo Acutis ro\u0111en je 3. svibnja 1991. u Londonu od oca Andree Acutisa i majke Antonie Salzano.\u00a0Nedugo nakon njegova ro\u0111enja, obitelj se preselila u Milano.<\/p>\n<\/a>pojio je svoju ljubav prema Presvetom oltarskom sakramentu i ra\u010dunalima te je nekoliko mjeseci prije smrti otvorio mre\u017enu stranicu. Na njoj je objavio dokumentaciju o svjetskim euharistijskim \u010dudima i njihovu katalogizaciju. Istra\u017eio je vi\u0161e od 136 priznatih euharistijskih \u010duda koja su se dogodila tijekom povijesti. Njegova je izlo\u017eba euharistijskih \u010duda poslije njegove smrti obi\u0161la sve kontinente.<\/p>\n<\/a>Po\u010detkom listopada 2006. Carlu je dijagnosticiran agresivni oblik leukemije. Njegovo hrabro suo\u010davanje s leukemijom mnoge je uvjerilo kako u njemu ima ne\u0161to posebno. Kad bi ga lije\u010dnik pitao kako se osje\u0107a, odgovarao bi: \u201eIma ljudi koji puno vi\u0161e trpe od mene!\u201d <\/em>Svojoj majci je govorio: \u201eMama, nemoj se bojati, jer je Isusovim utjelovljenjem \u017eivot pobijedio smrt. Nema potrebe bje\u017eati od smrti jer nas u vje\u010dnom \u017eivotu o\u010dekuje ne\u0161to posebno. Na\u0161 cilj mora biti beskona\u010dan, a ne kona\u010dan. Na\u0161a domovina je beskrajna. Nebo nas je oduvijek \u010dekalo.\u201c <\/em><\/p>\n