{"id":22011,"date":"2021-03-19T13:53:55","date_gmt":"2021-03-19T13:53:55","guid":{"rendered":"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/?p=22011"},"modified":"2021-03-19T13:56:35","modified_gmt":"2021-03-19T13:56:35","slug":"lidrano-2021","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/2021\/03\/19\/lidrano-2021\/","title":{"rendered":"LiDraNo 2021."},"content":{"rendered":"

Vremena su svakakva samo ne normalna, \u0161kola nije daleko od vremena u kakvom se odvija, a o ljudima ovaj puta ne\u0107emo, naravno, osim o na\u0161im u\u010denicima koji su (i) ove godine predstavljali \u0160kolu na \u017dupanijskoj smotri. Specifi\u010dne okolnosti zahtijevale su da se LiDraNo odr\u017ei online, osim pojedina\u010dnih scenskih nastupa. Tako su se na\u0161i literarci i novinari utaborili u prekrasnim prostorima na\u0161e knji\u017enice u prostorima Dijecezanskog muzeja.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Lucija, Lea i Antonio<\/figcaption><\/figure>\n

Vremena su takva da se, pokazalo se, dosta o njemu pisalo i pri\u010dalo, kako u literarnom, tako u novinarskom izrazu. Naime, \u017eivot u sjeni pandemije koronavirusa itekako je aktualna tema, medija svakodnevno, a, evo, u\u010deni\u010dkih radova prigodno. O Maturantima u novom (ne)normalnom <\/em><\/strong>radijsku emisiju snimili su maturanti Lea Majski i Antonio Bebek, a koja je predlo\u017eena za dr\u017eavnu razinu zadovoljiv\u0161i povjerenstvo na svim profesionalnim razinama. O apsurdima hrvatskoga sustava kojemu je npr. pre\u010de otvoriti kladionice i kockarnice nego, recimo, knji\u017enice i restorane, i o tome kako na u\u010deni\u010dka pitanja uvijek odgovor zna onaj drugi, a ne onaj komu je pitanje postavljeno, pisala je Lucija Morvaj u osvrtu\u00a0Zov sirena ili kako su bogovi presudili<\/em><\/strong>.<\/p>\n

U literarnom izrazu, u izuzetno kvalitetnoj konkurenciji \u0160kolu su predstavljale dvije u\u010denice, Noa Ana Bla\u0161kovi\u0107 (2.b) pjesmom Utorak uve\u010der\u00a0<\/em>i Vanessa Vuku\u0161i\u0107 (3.b) pismima naslovljenim\u00a0Dubrova\u010dki Juda <\/em><\/strong>koja je pro\u010ditala iz sigurnosti doma svojega.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Luka Marjanovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Budu\u0107i da ove godine natjecanje u skupnom scenskom izrazu uop\u0107e nije organiziran, organizirano je natjecanje u pojedina\u010dnom izrazu u kojem je \u0160kolu predstavljao Luka Marjanovi\u0107 monologom prema tekstu Osamljeni \u010dovjek u tingltangu<\/em><\/strong>.<\/p>\n

Ponosni \u0161to su se na\u0161i u\u010denici uspje\u0161no predstavili u svim lidranovskim kategorijama, \u0161to nam je radijska emisija predlo\u017eena za dr\u017eavnu razinu, okre\u0107emo se nekim novim i dosta bli\u017eim projektima kao \u0161to su Godina \u010ditanja, knji\u017eevni susret s Julijanom Matanovi\u0107 te, posebno izazovan, Dan otvorenih vrata \u0160kole. Do tada, ne preostaje vam drugo nego pro\u010ditati radove na\u0161ih literaraca i novinara te pogledati nastup Luke Marjanovi\u0107a.<\/p>\n

Do \u010ditanja! Duc in altum!<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a>
Noa Ana Bla\u0161kovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Noa Ana Bla\u0161kovi\u0107, Utorak uve\u010der<\/strong><\/em><\/p>\n

Rosinja obmanjuje travke \u0161to na koritu
\nrastu.
\nMagla hodi u zagrljaje
\nsvima koji joj \u0161ire ruke.
\nA ja domu,
\nosvijetljene poput bistra sna,
\nputeljke pratim.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vanessa Vuku\u0161i\u0107,\u00a0Dubrova\u010dki Juda<\/em><\/strong><\/p>\n

15. o\u017eujka<\/strong><\/p>\n

Vele\u0161tovani komorni\u010de Tomasso,<\/p>\n

Ve\u0107 mjesec dana lutam ulicama Dubrova\u010dke Republike, poku\u0161avaju\u0107i privu\u0107i \u0161to manje pa\u017enje na sebe. Iako mi je hrvatski materinji, godine slu\u017ebe u Mleta\u010dkoj Republici u\u010dini\u0161e svoje. Znano Vam je kako sam ovdje poslan prema nalogu Federica Cornara, jednog od najuglednijih venecijanskih aristokrata, kako bih saznao potrebne informacije za pohod na Dubrovnik. Budu\u0107i da odrastoh u Dubrova\u010dkoj Republici, smatra\u0161e me najboljim za zadatak koji mi povjeri. Moja du\u017enost bija\u0161e stopiti se s doma\u0107im stanovni\u0161tvom i saznati ima li kakvih naznaka pobune \u2013 ili, jo\u0161 bolje, slabljenja dr\u017eave.<\/p>\n

\u010cetvrti dan prije povratka u Veneciju jedan od mojih vojnika na\u010du nekakve pri\u010de o neobi\u010dnu vjen\u010danju u Dubravi, malom zaselku uz Dubrovnik. Isprva tome ne pridavah nikakvu va\u017enost, ali mi pti\u010dice pri\u0161apnu\u0161e da \u0107e na vjen\u010danju prisustvovati svakojaka neljudska bi\u0107a. Bija\u0161e to kap zbog koje odlu\u010dih detaljnije istra\u017eiti tu Dubravu.<\/p>\n

U Dubravu oti\u0111oh s\u00e2m jer ne bija\u0161e daleko od na\u0161eg boravi\u0161ta \u2013 samo dva sata hoda, a i da ne privu\u010demo nepotrebnu pa\u017enju. Prije odlaska razradih sve mogu\u0107e strategije i na\u010dine komunikacije. Situaciju ne uzeh olako jer se s vrazima ne igra!<\/p>\n

    \n
  1. o\u017eujka<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

    Po\u0161tovani komorni\u010de,<\/p>\n

    Po dolasku u Dubravu zatekoh se u praznoj \u0161umi posred koje bija\u0161e livadica. Na prvu ne bija\u0161e ni\u010dega neuobi\u010dajena, osim \u0161to na panju na\u0111oh krunu naki\u0107enu zlatnim br\u0161ljanovim listi\u0107ima. Vjerojatno ju ostavi neka ovda\u0161nja djeva. Spremih ju kako bih je mogao pregledati kada se vratim u Veneciju. Daljnjom pretragom \u0161ume ni\u0161ta vi\u0161e ne na\u0111oh niti vidjeh, ali se istom ne vratih ku\u0107i. Ona kruna bija\u0161e dokaz da se ne\u0161to ovdje doga\u0111a. Golubom dojavih ostalima da je sve u redu, ali da ostajem. Smjestih se potom na crniku s koje imadoh pogled na ve\u0107inu \u0161ume, a pogotovo onu livadicu. Odbih spavati kako ne bih ne\u0161to propustio i \u2013 isplati se! Usred no\u0107i stotine krijesnica obasja\u0161e livadu ple\u0161u\u0107i na laticama cvije\u0107a. Kada se izdovolji\u0161e s cvije\u0107em, poletje\u0161e oko stabala. Morah se skriti u kro\u0161nju kako ih ne bih prepla\u0161io. Jedna od njih divno letje\u0161e oko korijenja moga stabla, a onda, vijugaju\u0107i se, do\u0111e do najvi\u0161ih grana. Sada nas udaljava\u0161e samo slaba\u0161na grana rijetka li\u0161\u0107a. Poku\u0161ah uzimati \u0161to pli\u0107e dahove kako ne bih previ\u0161e puhao u li\u0161\u0107e, ali osjetih da \u0107u se tako sru\u0161iti sa stabla. Brzo se prihvatih debla, ali svejedno padoh na tlo. Glavom udarih o isti onaj korijen oko kojeg se krijesnica \u010das prije vrtje\u0161e i izgubih svijest.<\/p>\n

    Probudih se \u010dim osjetih zrake sunca. \u017destoka bol u glavi jo\u0161 bija\u0161e prisutna, ali je, za razliku onoga \u0161to vidjeh, bila milina. Le\u017eah na istom onom mjestu na koje padoh, ali se ne mogoh micati od bolova. Sada gledah u o\u010di, nos, kosu i krila onih istih krijesnica od ju\u010der, zapravo \u2013 vila. Pri\u010de bijahu istinite i sada bijah uvjeren u to. Gledahu u mene bez znakova prijetnje, naprotiv, plesahu i smijahu se mojem ju\u010dera\u0161njem pothvatu. Ustru\u010davah se postavljati pitanja ne znaju\u0107i promatra li jo\u0161 ne\u0161to iz sjena \u0161ume, ali i zbog mog mleta\u010dkog naglaska. Kada bi znale tko sam, mo\u017eda bi me ponovno objesile na stablo. Stoga odlu\u010dih strpljivo \u0161utjeti i promatrati. \u0160uma u zoru bija\u0161e sjajnija nego ikada.<\/p>\n

      \n
    1. o\u017eujka<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

      Dragi Tomasso,<\/p>\n

      \u0160umska bi\u0107a dobro me prihvatila i ne obazirahu se na moj naglasak. Vile se umalo ne razbje\u0161a\u0161e kad se pojavi\u0161e neka \u010dudna, dlakava i bu\u010dna stvorenja s kopitima i malim rogovima. U trenutku pomislih da mi je bolje bje\u017eati, ali, na moju sre\u0107u, ne bijahu zlonamjerna. Po njihovim sva\u0111ama saznah njihova, tako\u0111er, neobi\u010dna imena: Divjak i Stojna, Vuk i Gor\u0161tak. Sasvim neobi\u010dna dru\u017eina! U Papino ime skoro izvr\u0161ih egzorcizam na jednom od njih koji me poku\u0161a pojesti, Vuk Satir, koliko me sje\u0107anje slu\u017ei. Osim vila i tijeh satira \u010desto dola\u017eahu i pastiri i pastirice koji bi pri\u010dali o onome zbog \u010dega i do\u0111oh \u2013 vjen\u010danju. Po njihovim rije\u010dima za dva dana, na Svetoga Vlaha vjen\u010dat \u0107e se najljep\u0161i pastir i najljep\u0161a pastirica, u slavu slobodne Republike. Iako se stvorenja pa i pastiri vrlo dobro brinuli o meni, osje\u0107ah da ovo ne smijem dopustiti. Posjetih, stoga, selo na rubu \u0161ume u kojemu \u017eivljahu zaru\u010dnici Miljenko i Dubravka. U samom njihovu pogledu vidjeh LJUBAV koju mi srce odbija\u0161e uni\u0161titi, no razum i du\u017enost govorahu druga\u010dije! Ne dopustih da me osje\u0107aji zaslijepe. U selu potra\u017eih starca Grdana za koga govorahu da \u017eeli Miljenku oteti Dubravku, da je rad toga i sudce potkupio. Odmah sklopismo dogovor \u2013 ja \u0107u mu osigurati Dubravku, a on meni otkriti slabosti Republike. On vam je na visoku polo\u017eaju, a pri\u010da se da niti muha nije mogla proletjeti bez njegova znanja.<\/p>\n

        \n
      1. o\u017eujka 1633.<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

        Komorni\u010de,<\/p>\n

        Pir ne po\u010de kako planirahu doma\u0107i. Umjesto Miljenka, Dubravku pred oltar izvede stari Grdan, po dogovoru. Napetost se moga\u0161e rezati no\u017eem. I sam bijah razo\u010daran ovakvim ishodom, no ovako se \u010dinja\u0161e najbolje za Mleta\u010dku Republiku. No neki vrag ne dade mira. Taman da Grdan i Dubravka razmijene zavjete, kad li se zemlja zatrese i crkva se umalo uru\u0161i. Vile i satiri bje\u017eahu prema izlazu kad, nu, potres stao uprav kad se na vratima pojavi Miljenko. Svi to umah shvati\u0161e kao znak samog boga Lera te protjera\u0161e Grdana iz Dubrave. Imadoh zadovoljstvo baciti na njega grumen zemlje dok je bje\u017eao.<\/p>\n

        \u0160to se mene ti\u010de, odlu\u010dih po prvi puta slijediti srce i ostati u svojoj domovini. \u017dao mi na neobavljenoj misiji, ali istovremeno i nije. Sljede\u0107i put kada se sretnemo na obalama Republike \u2013 ne\u0107emo biti saveznici.<\/p>\n

        Vittorio Alioni, odnosno, Mihajlo Uro\u0161<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Vremena su svakakva samo ne normalna, \u0161kola nije daleko od vremena u kakvom se odvija, a o ljudima ovaj puta ne\u0107emo, naravno, osim o na\u0161im u\u010denicima koji su (i) ove godine predstavljali \u0160kolu na \u017dupanijskoj smotri. Specifi\u010dne okolnosti zahtijevale su da se LiDraNo odr\u017ei online, osim pojedina\u010dnih scenskih nastupa. Tako su se na\u0161i literarci i […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":22014,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[209,2],"tags":[],"class_list":["post-22011","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-natjecanja","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22011","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=22011"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22011\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22020,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22011\/revisions\/22020"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/22014"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=22011"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=22011"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=22011"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}