{"id":24157,"date":"2021-11-17T13:57:32","date_gmt":"2021-11-17T13:57:32","guid":{"rendered":"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/?p=24157"},"modified":"2021-11-17T13:57:32","modified_gmt":"2021-11-17T13:57:32","slug":"uoci-dana-sjecanja-na-zrtvu-vukovara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/2021\/11\/17\/uoci-dana-sjecanja-na-zrtvu-vukovara\/","title":{"rendered":"Uo\u010di Dana sje\u0107anja na \u017ertvu Vukovara"},"content":{"rendered":"

\u017deljko Sabol, Kad izgovorim tvoje ime<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA<\/p>\n

preda mnom je lice onog koji se podrijetla svoga odrekao<\/p>\n

pa ostaje sam na putu, zatravljen pred ponorima<\/p>\n

ne sje\u0107a se svojih mrtvih, onih \u0161to su sve iskusili<\/p>\n

nevjeru i om\u010du, kajanje i prijetnju<\/p>\n

i slijedi slijepo sunce \u0161to se zorom di\u017ee<\/p>\n

nad tvoje gluhe uvale, nad tvoje prazne kolijevke<\/p>\n

nikada u tvome srcu nije bilo toliko nesre\u0107e<\/p>\n

nikada u tvome tijelu<\/p>\n

nije bilo toliko metaka<\/p>\n

nikada u tvojim snovima nije bilo manje ljubavi<\/p>\n

za prah iz koga iznikosmo i koji \u0107e nas jednom natrag pozvati.<\/p>\n

Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA<\/p>\n

tu \u010dudnu rije\u010d \u0161to stolje\u0107ima sam je samo sricao<\/p>\n

i po\u0111em bosonog kroz tvoje \u0161ume, hridi, \u0161ikarje<\/p>\n

ku\u0107e bez ljudi, posjed bez gospodara<\/p>\n

sakrivat \u0107u se kao uhoda<\/p>\n

i mahovinu na\u0107i da me ne bi korak odao<\/p>\n

pred do\u0161ljacima koji sretni u pijanstvu<\/p>\n

ne \u017eele ni\u0161ta znati, ni\u0161ta \u010duti, ni\u0161ta vidjeti<\/p>\n

i kada trijezni budu ne\u0107e se zapitati<\/p>\n

odakle teku tvoje rijeke i u koji se ocean slijevaju<\/p>\n

jo\u0161 samo jednom javit \u0107u se glasom i znati da je pro\u0161ao moj vijek.<\/p>\n

Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA<\/p>\n

umjesto bajke preda mnom se prostire pustinja<\/p>\n

strah i varka, ili smijeh u vje\u010dnom zaboravu<\/p>\n

napustiti \u0107u gradove i \u017eivjeti gdje nema ljudske stope<\/p>\n

domahuju\u0107i konjanicima koji silaze sa vrha planine<\/p>\n

govor njihov, sastavljen od zapovijesti, ne mogu razumjeti<\/p>\n

mi ostajemo o\u010di u o\u010di i uvijek \u0107emo tako ostati<\/p>\n

jer molitva i kletva jednako su te\u0161ke<\/p>\n

a vrijeme prije sna i vrijeme kad se gube prijatelji<\/p>\n

ve\u0107 je tako blizu da me topot taj zaglu\u0161uje<\/p>\n

ja sadih stabla, a oni nose crne sjekire<\/p>\n

i tra\u017ee mjesta na kojima je bila zapisana<\/p>\n

istina o zemlji gdje ni cvije\u0107e vi\u0161e rasti ne mo\u017ee.<\/p>\n

Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA<\/p>\n

grane se uznemire i zmija pojavi iz mojih njedara<\/p>\n

za ugriz pravi \u010das, svi tragovi su ve\u0107 u pra\u0161ini<\/p>\n

a gorka kap na ovoj usni dovoljna je da me omami<\/p>\n

ja te prizivam, i otkrivam u neda\u0107ama<\/p>\n

koje me okru\u017euju, pretvaraju\u0107i \u010ditav svijet u sjenu<\/p>\n

tvoga lika, sazdanog od kamena i soli<\/p>\n

hladno\u0107a je ve\u0107 tolika da se na\u0161e ruke jedva pokre\u0107u<\/p>\n

u o\u010dima bez sjaja naziremo strane svijeta<\/p>\n

a ja ne znam kamo da se vratim<\/p>\n

jer \u0161to je ju\u010der bilo danas vi\u0161e nema va\u017enosti<\/p>\n

na ovom otoku gdje u nekom zaklonu nas \u010deka<\/p>\n

posljednji dio zakopanog blaga: SRETNA HRVATSKA.<\/p>\n