13. prosinca 1991. godine maleni se Vo\u0107in na\u0161ao podvijenim pod valom destrukcije, obgrljen metalnim rukama rata koje sebi sebi\u010dno privuko\u0161e odvi\u0161e tople du\u0161e za njegovu hladnu nutrinu, i kada svojim razaraju\u0107im stiskom toplinu zauvijek ugase, za sobom ostavi\u0161e nezacijeljenu prazninu i nikad preboljene o\u017eiljke u sje\u0107anjima. Dok je tako u Vo\u0107inu progovaralo oru\u017eje, uti\u0161avani su poklici i molitve nevinih ljudi, gasile su se o\u010di pune straha te srca i dalje ispunjena nadom za slobodom kojoj smo danas svjedocima. Povla\u010de\u0107i se pred hrvatskim braniteljima, srpske vojne postrojbe na najokrutnije su na\u010dine oduzimali \u017eivote nedu\u017enima, dok je grmljavina granata toga dana do temelja razarala marijansko sveti\u0161te te druga uto\u010di\u0161ta i domove u njegovoj blizini.<\/p>\n
Ovoga ponedjeljka, na tridesetu obljetnicu vo\u0107inskih \u017ertava, u\u010denici na\u0161e \u0161kole zajedno s djelatnicima posjetili su neko\u0107 razoreno sveti\u0161te Gospe Vo\u0107inske, gdje se u \u010dast stradalima odr\u017ealo euharistijsko slavlje kojemu je prethodila procesija. Hodo\u010dasni\u010dki je program simboli\u010dno otvoren na “Prebendi”, brdovitom dijelu Vo\u0107ina na kojem su prije 30 godina okon\u010dani \u017eivoti 47 nedu\u017enih civila. Nakon molitve i uvodne rije\u010di biskupa \u0160kvor\u0107evi\u0107a, prema sveti\u0161tu je krenula pokorni\u010dka procesija predvo\u0111ena\u00a0 kri\u017eem, spomen-svije\u0107ama koje su nosili branitelji pristigli iz gotovo svih krajeva Hrvatske te zastavama razli\u010ditih udruga. Procesija se zaustavila pred Memorijalom “U maj\u010dinu naru\u010dju”, koji je po trinaesti put u \u010dast vo\u0107inskim \u017ertvama ujedinio obitelji preminulih, hrvatske branitelje, pripadnike hrvatske vojske i policije, \u010dlanove HVIDRA-e te sve ostale hodo\u010dasnike. Prisutne je zatim biskup pozdravio te dodao kako je u svima nama \u017eiv spomen na najte\u017ea stradanja u Domovinskome ratu – Vukovar i \u0160kabrnju, nakon kojih se nalazi Vo\u0107in s toliko nedu\u017enih stradalih te razorenom crkvom. U memorijalnom recitalu, profesori Leonardo \u0110akovi\u0107 i Miroslav Peroutka proglasili su imena 47 stradalih, nakon \u010dega su vo\u0107inska djeca upalila jednako toliko svije\u0107a, a biskup polo\u017eio vijenac. Uslijedilo je misno slavlje za du\u0161e \u017ertava, tijekom kojega je biskup podsje\u0107ao na stradanja, odnosno neka\u017enjene zlo\u010dine koji su za sobom ostavili nikad zacijeljene rane, te\u0161ke misli i gor\u010dinu. Dotaknuo se i pitanja zla, osvete i mr\u017enje prema po\u010diniteljima, te istaknuo koliko je bitno pra\u0161tanje i milosr\u0111e koje u nama mo\u017ee ostvariti Isus Krist, pobjednik nad zlom. Po zavr\u0161etku slavlja pred likom Gospe Vo\u0107inske predvodio je molitvu Isusovoj Majci za Domovinu, te naposljetku sve prisutne potaknuo na spomen poginulih u budu\u0107im svakodnevnim molitvama.<\/p>\n
Vo\u0107inske \u017ertve, vje\u010dno urezan trag u mra\u010dnoj hrvatskoj povijesti, ne mogu se i ne smiju zaboraviti. Iznimno je va\u017eno da u\u010denici, unato\u010d te\u017eini izlaganja takvim stravi\u010dnim \u010dinjenicama, u sebi nose povijest svoga naroda, te da izgra\u0111uju\u0107i budu\u0107nost budu svjesni patnji onih prije njih, kako se njihove patnje ne bi pokazale uzaludnima, ve\u0107 bi se iz njih u\u010dilo i njih se spominjalo. Mlade generacije u svojim bi srcima trebale nositi spomen na sve one koji su Vo\u0107in ’91. zamijenili Maj\u010dinim rukama, kao i spomen na sve druge \u017ertve Domovinskoga rata.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
13. prosinca 1991. godine maleni se Vo\u0107in na\u0161ao podvijenim pod valom destrukcije, obgrljen metalnim rukama rata koje sebi sebi\u010dno privuko\u0161e odvi\u0161e tople du\u0161e za njegovu hladnu nutrinu, i kada svojim razaraju\u0107im stiskom toplinu zauvijek ugase, za sobom ostavi\u0161e nezacijeljenu prazninu i nikad preboljene o\u017eiljke u sje\u0107anjima. Dok je tako u Vo\u0107inu progovaralo oru\u017eje, uti\u0161avani su […]<\/p>\n","protected":false},"author":85,"featured_media":24357,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[207,4,2],"tags":[],"class_list":["post-24354","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovno","category-fotogalerije","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24354","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/85"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=24354"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24354\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24411,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24354\/revisions\/24411"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/24357"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=24354"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=24354"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=24354"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}