Stado malo<\/strong><\/p>\n U Jeruzalemu prema statistikama \u017eivi pribli\u017eno 61% \u017didova i 38% Arapa, iz \u010dega proizlazi za kr\u0161\u0107ane \u010desto veoma te\u0161ka \u017eivotna situacija jer se nalaze izme\u0111u dvije sukobljene strane za \u010diji vjersko-politi\u010dki sukob oni nisu krivi, a kojega ipak prili\u010dno trpe. Me\u0111utim, takav etni\u010dki i religijski sastav Sveta zemlja i Hrvati<\/strong><\/p>\n Sveta zemlja je, jo\u0161 od vremena sv. Franje Asi\u0161koga na po\u010detku 13. stolje\u0107a, uvijek u\u017eivala posebnu brigu od franjevaca iz cijeloga svijeta. Sredinom 14. stolje\u0107a, na Budu\u0107i da je rodom bio iz Stridona, mjesta kojega neki smje\u0161taju izme\u0111u rimskih provincija Dalmacije i Panonije, sv. Jeronim na neki na\u010din povezuje dana\u0161nju Hrvatsku s Betlehemom u kojemu je krajem 4. i po\u010detkom 5. stolje\u0107a \u017eivio te radio na novoj latinskoj recenziji i prijevodu cjelovitog Svetog pisma koje je nama danas poznato kao Vulgata.<\/p>\n Sve do svoje mu\u010deni\u010dke smrti krajem 14. stolje\u0107a, fra Nikola Taveli\u0107 boravio je u franjeva\u010dkom samostanu na kr\u0161\u0107anskom Sionu u Jeruzalemu, tada\u0161njem sjedi\u0161tu Kustodije. Ne samo da je on prvi kanonizirani svetac hrvatskoga (na)roda, \u0161to je me\u0111u katolicima u Hrvatskoj dobro poznato, nego je ujedno i prvi kanonizirani svetac Kustodije Svete zemlje.<\/p>\n Slu\u017ebu kustosa Svete zemlje u nekoliko mandata u drugoj polovici 16. stolje\u0107a vr\u0161io je fra Bonifacije Drkolica iz Dubrovnika koji je jedan od najzaslu\u017enijih kustosa u povijesti. Nakon turskog istjerivanja franjevaca sa Siona sredinom 16. stolje\u0107a, kupio je napu\u0161teni posjed unutar jeruzalemskih zidina te zapo\u010deo izgradnju samostanske jezgre iz koje se kasnije razvio golemi samostanski kompleks Svetog Spasitelja u kojemu Kustodija svoje sjedi\u0161te ima i danas. Dao je obnoviti i kapelicu izgra\u0111enu, a tijekom povijesti i mnogo puta dogra\u0111ivanu, oko samoga Gospodinova groba, dok je ostatke prirodne stijene i originalnog kamena na kojemu je u drugoj, unutarnjoj komori grobnice bilo polo\u017eeno Isusovo tijelo dao prekriti mramornom plo\u010dom koju i danas hodo\u010dasnici mogu dotaknuti i nad kojom se svakoga dana slavi sveta misna \u017ertva.<\/p>\n Vezu Hrvatske sa Svetom zemljom u prvoj polovici 20. stolje\u0107a obilje\u017eio je fra Ivan Frankovi\u0107 iz okolice Oriovca djeluju\u0107i kao povjerenik Svete zemlje za Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Prema arhivskim dokumentima, bio je organizator velike kolekte za Svetu zemlju kojom je uz pomo\u0107 tada\u0161njih hrvatskih biskupa prikupljen novac te njime kupljen i otpremljen gra\u0111evinski materijal za popravak i obnovu o\u0161te\u0107enih i razru\u0161enih crkava i sveti\u0161ta po Svetoj zemlji. Njegovom su zaslugom grof Peja\u010devi\u0107 iz Na\u0161ica te grof Eltz iz Vukovara darovali dvadesetak hrastova od kojih su na\u010dinjene grede za dana\u0161nju baziliku Preobra\u017eenja Gospodinova na brdu Tabor.<\/p>\n Poznato hodo\u010da\u0161\u0107e Hrvata u Svetu zemlju predvodio je u ljeto 1937. godine tada\u0161nji mladi nadbiskup koadjutor zagreba\u010dki i kasniji kardinal, mu\u010denik i bla\u017eenik Alojzije Stepinac. Spomen-plo\u010du u sje\u0107anje na to hodo\u010da\u0161\u0107e i u \u010dast bl. Alojziju su uz kapelicu u Austrijskom hospiciju unutar jeruzalemskih zidina 2019. godine podigli hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskoga.<\/p>\n Sveta mjesta na\u0161ega spasenja<\/strong><\/p>\n Posebnost i bogatstvo Svete zemlje su sveta mjesta, biblijska mjesta, za hodo\u010dasnike naro\u010dito ona evan\u0111eoska mjesta Isusova \u017eivota i djelovanja, koja su kasnije postala kr\u0161\u0107anska mjesta uz koja se povijesno ve\u017eu razna \u0161tovanja, hodo\u010da\u0161\u0107a i liturgijska slavlja Crkve, a koja se i Peto evan\u0111elje<\/strong><\/p>\n Iz toga razloga Svetu zemlju \u010desto i zovu Peto evan\u0111elje \u2013 ne ono koje se \u010dita, ve\u0107 ono kojim se hoda, koje se vidi i koje se doti\u010de, a koje nam i kao takvo progovara jer su u njemu Bo\u017eji tragovi \u2013 a poznati Jeruzalemski kri\u017e koji je izvorno ozna\u010davao pet patrijarhata rane Crkve \u2013 Jeruzalem, Antiohiju, Aleksandriju, Rim i Konstantinopolis, pri \u010demu bi veliki sredi\u0161nji kri\u017e predstavljao Jeruzalem, a ostala manja \u010detiri kri\u017ea oko njega ostala \u010detiri patrijarhata \u2013 neki interpretiraju i kao Svetu zemlju (i Krista) u sredini i \u010detiri kanonska evan\u0111elja oko nje.<\/p>\n U svakom je sveti\u0161tu u Svetoj zemlji mogu\u0107e svakodnevno slaviti svetu misnu \u017ertvu vlastitu doti\u010dnom sveti\u0161tu prema misnom obrascu koje slavi otajstvo Bo\u017ejega djela na\u0161ega spasenja povezano s tim mjestom. To je jedna od milosnih povlastica pridr\u017eanih sveti\u0161tima u Svetoj zemlji. Tako se, primjerice, svakoga dana \u2013 bez obzira na liturgijski kalendar \u2013 u bazilici Preobra\u017eenja Gospodinova na brdu Tabor mo\u017ee slaviti Misa preobra\u017eenja Gospodinova, a u bazilici Svetoga groba u Jeruzalemu na samom grobu Gospodinovu Misa uskrsnu\u0107a Gospodinova.<\/p>\n Sveta misa na Gospodinovu grobu<\/strong><\/p>\n Sveti ili Veliki tjedan u Svetoj zemlji je ne\u0161to \u0161to zaista nije mogu\u0107e do\u017eivjeti nigdje drugdje u svijetu i on uvijek odu\u0161evljava svakog kr\u0161\u0107anina, i stanovnika i hodo\u010dasnika. To se sveto vrijeme u Jeruzalemu \u017eivi na mjestima doga\u0111aj\u00e2 na\u0161ega spasenja \u2013 muke, smrti i uskrsnu\u0107a Gospodinova \u2013 posebice u svetoj liturgiji Crkve (ponitifikalnim liturgijama) upravo na tim svetim mjestima u tim svetim danima i to u razli\u010ditim dobima dana i no\u0107i. Rije\u010d je o dubokom i autenti\u010dnom kr\u0161\u0107anskom iskustvu, o milostima i blagoslovima koji se zadobivaju jedino u Svetoj zemlji jer ta mjesta na\u0161ega spasenja, spasenja koje nam je ponu\u0111eno svima \u2013 na svim prostorima i u svim vremenima \u2013 kao nezaslu\u017eeni milosni dar, nisu nigdje drugdje. To je vjerni\u010dko iskustvo mo\u017eda jo\u0161 i sna\u017enije ove godine kada se po prvi puta nakon dvije godine koronavirusne po\u0161asti sve svete liturgije slave bez ikakvih ograni\u010denja.<\/p>\n Zato svi zajedno mo\u017eemo re\u0107i: \u201eObradovah se kad mi reko\u0161e: \u00bbHajdemo u dom Gospodnji!\u00ab Eto, noge nam ve\u0107 stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme. (…) Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!\u201c (Ps 122,1b.6).<\/p>\n <\/p>\n Marko Taborsky, u\u010denik prve generacije Katoli\u010dke klasi\u010dne gimnazije s pravom javnosti u Po\u017eegi<\/em><\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/DSC4765.jpg\")
<\/a>Zahvalnost na toj primljenoj milosti je takva i tolika da ne bih volio \u017eivjeti nigdje drugdje te studirati ni\u0161ta drugo nigdje drugdje, \u010dak i kada bih to mogao. Studij povijesti i arheologije Svete zemlje kao nu\u017enog i neizostavnog konteksta biblijskih tekstova i ambijenta Bo\u017eje objave u na\u0161oj ljudskoj povijesti koja je tako, vjerni\u010dki i teolo\u0161ki gledano, postala i povijest na\u0161ega spasenja, zajedno sa studijem mnogih orijentalnih jezika kao preduvjeta egzegeze Svetoga pisma s ciljem tra\u017eenja njegova smisla zapisanog od bogomnadahnutih ljudskih autora, svetih pisaca (budu\u0107i da je Sveto pismo Bo\u017eja rije\u010d u ljudskoj rije\u010di), omogu\u0107uje da se i danas napajamo na nepresu\u0161nom i neiscrpnom vrelu povijesnih po\u010detaka i razvoja kr\u0161\u0107anstva u prostoru i vremenu koje nam kao neprocjenjivo blago Crkva u Svetoj zemlji, a napose franjeva\u010dka Kustodija Svete zemlje, nudi iz bogate riznice svoje tradicije, a onda i da to bogatstvo ponudimo i dana\u0161njim hodo\u010dasnicima koji, potaknuti svojim vjerskim osje\u0107ajima, dolaze upravo na ta mjesta kako bi ih vidjeli, dotaknuli i do\u017eivjeli. Gotovo svakodnevno gledam vjernike i hodo\u010dasnike \u2013 uz iznimku minulih te\u0161kih vremena tijekom strogih ograni\u010denja uslijed koronavirusne po\u0161asti koja je u Svetoj zemlji najvi\u0161e pogodila upravo njih \u2013 kako dolaze na sveta mjesta grada u kojemu \u017eivim, poput sveti\u0161ta Flagelacije ili bi\u010devanja Gospodinova unutar \u010dijeg se kompleksa nalaze i veliki franjeva\u010dki samostan, moj fakultet, arheolo\u0161ki muzej i znanstvena knji\u017enica, a od kojega zapo\u010dinje i Via Dolorosa kojom vjernici hodaju prema bazilici Svetoga groba mole\u0107i postaje kri\u017enoga puta, pa si tako danomice posvje\u0161\u0107ujem i podsje\u0107am se koliku sam tek ja milost primio kad u Svetu zemlju i Jeruzalem ne dolazim na samo tjedan dana mo\u017eda tek jednom u \u017eivotu nego na tim mjestima zapravo \u017eivim te prou\u010davam Sveto pismo i Svetu zemlju iz svoje velike ljubavi prema njima.<\/p>\n<\/a>Stoga i na vlastiti studij i \u017eivot u Svetoj zemlji i Svetom gradu gledam uvijek kao na od Boga darovanu milost s perspektivom slu\u017eenja: kao vlastitu vjerni\u010dku i znanstvenu formaciju kako bih mogao kvalitetnije i u\u010dinkovitije slu\u017eiti drugima \u2013 uvoditi \u010dovjeka dana\u0161njice u svijet Biblije \u2013 predavanjem onoga \u0161to sam i s\u00e2m primio, upravo iz duboke svijesti vlastite odgovornosti prema talentima koje sam od Boga dobio kao nezaslu\u017eeni dar te prema Bogu samome kao darovatelju tih darova, a jednako tako i iz duboke zahvalnosti na tome svemu. Naime, dar po sebi uvijek nu\u017eno upu\u0107uje na samoga darovatelja koji stoji iza toga dara te njega i njegovu ljubav kao simbol posreduje i uprisutnjuje, pa se na daru i na darovatelju treba biti zahvalan, a darovatelju k tome i odgovoriti.<\/p>\n<\/a>stanovni\u0161tva u Svetom gradu daje povla\u0161tenu mogu\u0107nost i priliku da kr\u0161\u0107ani, kao jedna mala internacionalna i multikulturalna zajednica, u tom ambijentu i u takvom dru\u0161tvu doista budu, prema Gospodinovim rije\u010dima, kao sol (usp. Mt 5,13) i kao kvasac (usp. Mt 13,33) u svakodnevnoj hrani, \u0161to je bilo nemogu\u0107e u srednjovjekovnoj kr\u0161\u0107anskoj Europi s kr\u0161\u0107anima kao apsolutnom ve\u0107inom stanovni\u0161tva koji su gradili kr\u0161\u0107ansko dru\u0161tvo. Naime, koliko god neka kr\u0161\u0107anska konfesija ili denominacija s obzirom na broj svojih vjernika na globalnoj razini bila malena, svakoj je od njih Sveta zemlja sveta zemlja, a Jeruzalem sveti grad, pa na tim mjestima one postoje i djeluju, \u0161to posljedi\u010dno dosta smanjuje udio katolik\u0101 koji stoga nisu toliko statisti\u010dki dominantni u udjelu kr\u0161\u0107an\u0101 u Svetoj zemlji koliko su to na globalnoj razini. Zbog toga su ekumenski susreti crkvenih poglavara \u010dijoj su pastirskoj brizi povjereni vjernici partikularnih crkava i drugih kr\u0161\u0107anskih zajednica vjerojatno \u010de\u0161\u0107i te zasigurno mnogo zna\u010dajniji nego drugdje jer su sve te kr\u0161\u0107anske zajednice u spomenutom etni\u010dkom i religijskom ambijentu Svete zemlje op\u0107enito i Jeruzalema posebno bitno upu\u0107ene jedne na druge, svjesne da \u010desto moraju sura\u0111ivati, a u nekim situacijama i zajedno djelovati na dobro svih kr\u0161\u0107ana u Svetoj zemlji. \u017divjeti u Jeruzalemu je zato za Kristova vjernika katolika danas svakako milost i blagoslov primljen od Boga kao dar, ali istodobno i kr\u0161\u0107anska odgovornost navije\u0161tanja i svjedo\u010denja, na kojima mo\u017ee biti samo duboko zahvalan jer njima u tom kontekstu vr\u0161i svoj kr\u0161\u0107anski apostolat.<\/p>\n<\/a>kon sloma kri\u017earske vladavine Jeruzalemom i Svetom zemljom, osnovana je Kustodija Svete zemlje te povjerena tamo\u0161njim franjevcima kako bi oni \u010duvali sveta mjesta te brinuli ne samo o njima nego i o kr\u0161\u0107anima kao \u201e\u017eivom kamenju\u201c Svete zemlje. Zna\u010dajni tragovi djelatne prisutnosti Hrvat\u00e2 u Svetoj zemlji tijekom povijesti, pogotovo Hrvat\u00e2 franjevaca Kustodije, zasigurno mogu biti va\u017ena zanimljivost i dana\u0161njim hodo\u010dasnicima koji dolaze iz Hrvatske, prije svega kao svojevrsna veza s vi\u0161estoljetnom povije\u0161\u0107u trajnih odnosa izme\u0111u Svete zemlje i Hrvatske.<\/p>\n<\/a>Kako je podru\u010dje Getsemanskog vrta, vrta sa stablima masline u podno\u017eju Maslinske gore u kojemu su se u bizantskom i kri\u017earskom razdoblju nalazile bazilike posve\u0107ene agoniji Gospodinovoj, u osmanskom razdoblju bilo razdijeljeno na parcele, 1681. godine su trojica sarajevskih Hrvata Pavao, Antun i Jakov Brankovi\u0107 otkupili te posjede od Turaka \u2013 na \u0161to su kao njihovi sarajevski podanici imali pravo \u2013 te ih potom darovali franjevcima Kustodije budu\u0107i da oni tada \u2013 kao dr\u017eavljani drugih europskih zemalja izvan Osmanskog carstva \u2013 nisu mogli kupovati zemlju unutar carstva. 2014. godine je na zidu unutar Getsemanskog vrta, u blizini maslin\u00e2, podignuta spomen-plo\u010da koja o tome govori, a napisana je na latinskom, hrvatskom i engleskom jeziku kako bi svi hodo\u010dasnici koji na to njima atraktivno mjesto dolaze mogli biti upoznati sa zaslugama Hrvat\u00e2 za vjernike u Svetoj zemlji.<\/p>\n<\/a>danas mogu vidjeti, dodirnuti, do\u017eivjeti i iskusiti jer su ta mjesta konkretne povijesne realnosti koje \u010duvaju drevnu tradiciju povezanu s biblijskim tekstovima koja je do nas do\u0161la. \u010cak i kada smo u dvojbi ili pak nismo posve sigurni u identifikaciju odre\u0111enog dana\u0161njeg lokaliteta s odre\u0111enim biblijskim mjestom (kao \u0161to je to, primjerice, Emaus ili Kana Galilejska), uvijek postoji neka drevna tradicija koja ve\u017ee taj lokalitet uz to mjesto, a ta je tradicija ne\u0161to itekako stvarno jer govori o vjerovanjima nekih ljudi na nekom prostoru tijekom nekog vremena. U tome se o\u010dituje kompleksan, ali i komplementaran odnos raznih tradicija, vjerovanja, duhovnosti i legendi tijekom povijesti nastanka i razvoja kr\u0161\u0107anstva s jedne te arheologije s druge strane prilikom znanstvene, historiografske rekonstrukcije povijesti mjest\u00e2 izuzetne povijesne, vjerske i kulturne va\u017enosti. Premda ne mo\u017ee dokazati da je na nekom mjestu Isus doista ne\u0161to rekao ili u\u010dinio i koje su to\u010dne koordinate toga mjesta, arheologija daje svoj va\u017ean doprinos kao povijesna znanost, kao znanost o ljudskoj pro\u0161losti, te na temelju materijalnih ostataka mo\u017ee potvrditi postojanje ranije predaje koja se ve\u017ee uz odre\u0111eno mjesto, pa tako i onu koja je neke Isusove rije\u010di i djela opisane u evan\u0111eljima vezala ba\u0161 uz to mjesto. Arheologija u tim slu\u010dajevima upu\u0107uje na postojanje ranije vjerske tradicije \u0161tovanja odre\u0111enog mjesta i hodo\u010da\u0161\u0107enja na to mjesto, bilo zapisane bilo nezapisane, koja je mogla poslu\u017eiti kao dovoljan razlog kr\u0161\u0107anima tijekom povijesti da se neko sveti\u0161te povezano s nekim biblijskim mjestom ili doga\u0111ajem koje slavi odre\u0111eno otajstvo vjere sagradi ba\u0161 na tom mjestu, a ne negdje drugdje.<\/p>\n<\/a>Osim toga, sveta mjesta Svete zemlje poma\u017eu nam i razumjeti odre\u0111ene biblijske izraze ili odlomke koji \u010dovjeku dana\u0161njice, potpuno druge kulture i drugog mentaliteta, \u010desto ostaju nejasni ili pak bivaju pogre\u0161no tuma\u010deni kada \u010dovjek unosi svoj dana\u0161nji svijet u onda\u0161nji svijet Biblije. Preko arheolo\u0161kih otkri\u0107a u Svetoj zemlji datiranih u Isusovo vrijeme prou\u010davamo ambijent \u017eivota Isusa iz Nazareta, Sina Bo\u017ejega i Krista, ne u njegovu bo\u017eanstvu koje dohva\u0107amo nadnaravnom i bo\u017eanskom krepo\u0161\u0107u vjere nego u njegovu \u010dovje\u0161tvu, bolje vidimo njega kao konkretnu povijesnu osobu koja je realno postojala, kao i ambijent konkretne ljudske svakodnevnice odre\u0111enog vremena i prostora u kojemu \u2013 pod utjecajem i na temelju tekstova Staroga zavjeta i ostale \u017eidovske izvanbiblijske literature te semitskog i bliskoisto\u010dnog mentaliteta u kontekstu za njih nove gr\u010dke i rimske civilizacije i kulture \u2013 nastaje i oblikuje se i Novi zavjet kao svjedo\u010danstva Bo\u017eje objave u Kristu te vjere prve Crkve u Krista. Neka su od arheolo\u0161kih otkri\u0107a u Svetoj zemlji s vremenom dodala koji kamen\u010di\u0107 vi\u0161e za rekonstrukciju fascinantnog mozaika Isusova \u017eivota i djelovanja, pa se zato ovdje u Svetoj zemlji odlomci koje \u010ditamo u Bibliji na osnovi takve pozadine gledaju u pone\u0161to druk\u010dijem svjetlu.<\/p>\n<\/a>Svete liturgije na svetim mjestima \u2013 redovito na latinskom jeziku kao jeziku zapadne crkvene tradicije koju ba\u0161tine Kustodija Svete zemlje te Latinski patrijarhat Jeruzalema \u2013 danas sadr\u017ee, \u010duvaju te prenose i neke liturgijske obredne tradicije starije od one zapadne latinske rimske, a koje su povijesno dokumentirane u svjedo\u010danstvima i putopisima onih koji su posje\u0107ivali odre\u0111ena mjesta va\u017ene za kr\u0161\u0107ane u Svetoj zemlji u prvim stolje\u0107ima kr\u0161\u0107anstva i opisivali tada\u0161nje kr\u0161\u0107anske obrede na tim mjestima, poput onih posvjedo\u010denih i zabilje\u017eenih u spisima iz 4. stolje\u0107a biskupa Euzebija iz Cezareje, anonimnog hodo\u010dasnika iz Bordeauxa ili hodo\u010dasnice Egerije. Upravo zato su i dana\u0161nje svete liturgije na svetim mjestima bogato nadahnute dubokom povezano\u0161\u0107u, uz pomo\u0107 tih predaja, odre\u0111enih svetih tekstova s tim konkretnim svetim mjestima.<\/p>\n<\/a>Budu\u0107i da u s\u00e2m grob Gospodinov, dakle u drugu, unutra\u0161nju komoru nekada\u0161nje grobnice pred spomenutu mramornu plo\u010du koja pokriva izvorni kamen na kojemu je Isusovo tijelo bilo polo\u017eeno i na kojoj se slavi euharistijska \u017ertva, na dostojanstven na\u010din mogu u\u0107i i stati svega tri osobe \u2013 a to je sve\u0107enik slu\u017eitelj svetih misnih otajstava i uz njega obi\u010dno dva ministranta \u2013 za mene kao vjernika laika je udioni\u0161tvo u liturgijskom slavlju privatne Mise uskrsnu\u0107a Gospodinova u samom grobu Gospodinovu na samom mjestu uskrsnu\u0107a Gospodinova rano ujutro, jo\u0161 za mraka (usp. Iv 20,1) sigurno nezamjenjivo, nenadoknadivo i nenadma\u0161ivo, a vrlo vjerojatno i neponovljivo iskustvo povla\u0161tenog mjesta Bo\u017eje prisutnosti te neizreciva milost na kojoj sam neizmjerno zahvalan, svjestan da takvu mogu\u0107nost mo\u017eda vi\u0161e nikada u \u017eivotu ne\u0107u dobiti.<\/p>\n<\/a>Na\u0161a vjera, dodu\u0161e, nije vezana za mjesta kao da bi o njima nu\u017eno ovisila i kao da bi ona za nju bila presudna \u2013 naime, bla\u017eeni su oni koji, premda ne vidje\u0161e, vjeruju (usp. Iv 20,29c), a Bo\u017eja rije\u010d je zapisana da mi vjerujemo (usp. Iv 20,31a) \u2013 ali \u0161tovanje nekoga mjesta nu\u017eno proizlazi iz te vjere i na njega se hodo\u010dasti i na njemu slavi sveta euharistijska \u017ertva upravo iz vjere. Upravo je zato provesti odre\u0111ene dane svojega \u017eivota u Jeruzalemu za Kristova vjernika uistinu Bo\u017eji dar, milost i blagoslov, osobito u ovim svetim danima Svetoga tjedna u kojima se mo\u017ee i fizi\u010dki boraviti na odgovaraju\u0107im svetim mjestima Svete zemlje koja su, kao realna i materijalna mjesta, povezana s otajstvima na\u0161e vjere koje cijela Crkva raspr\u0161ena po svijetu u svojoj svetoj liturgiji kao spomen\u010dinu Bo\u017ejeg djela spasenja ostvarenog jednom zauvijek u Kristovu vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnu\u0107a uvijek iznova na sakramentalni na\u010din uprisutnjuje i uvremenjuje te tako preobra\u017eava \u017eivot i djelovanje Crkve.<\/p>\n<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>