{"id":25813,"date":"2022-05-24T06:37:45","date_gmt":"2022-05-24T06:37:45","guid":{"rendered":"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/?p=25813"},"modified":"2022-05-24T06:47:27","modified_gmt":"2022-05-24T06:47:27","slug":"i-stvori-bog-liku-i-bijase-veoma-zadovoljan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/2022\/05\/24\/i-stvori-bog-liku-i-bijase-veoma-zadovoljan\/","title":{"rendered":"I stvori Bog Liku i bija\u0161e veoma zadovoljan"},"content":{"rendered":"

Lijepa Na\u0161a nije samo lijepa jer je na\u0161a, ve\u0107 na svojih tek 56.594 m3 <\/sup>kako svom \u010dovjeku tako i onom iz tu\u0111ine nudi takve ljepote razli\u010ditih krajolika \u2013 od ravni\u010darskog i bre\u017euljkastog, preko gorovitog i kr\u0161ovitog, do jedinstvenih morskih predjela \u2013 da nije \u010dudo da su je mnogi htjeli za se, a da je i danas nerijetko tre\u0107i svojataju. Otisnuti se u prolje\u0107e iz probu\u0111ene zelene ravnice u Liku gorovitu i kr\u0161ovitu, \u0161krtu i surovu, Liku nepreglednih pa\u0161njaka i bezbrojnih vrta\u010da, kanjona i stjenjaka, makije i borovih \u0161uma, jezera i vrhova pod snijegom, izazov je i u\u017eitak. Upravo je Lika bila doma\u0107inom, bolje re\u0107i, doma\u0107icom vi\u0161ednevnog izleta \u0160PD-a \u201ePegaz\u201c koji se organizira pred kraj nastavne godine. Unato\u010d brojnim napastima i izazovima 20. svibnja na prekrasnu li\u010dku avanturu zaputilo se sedmero u\u010denika KG-a te jedan pridru\u017eeni \u010dlan pod vodstvom prof. Miroslava Pauli\u0107a.<\/p>\n

I b\u020b Bilaj<\/strong><\/p>\n

U srcu je Like, naravno, Li\u010dko polje, no na\u0161e je tabori\u0161te ipak bilo li\u010dko selo Bilaj nadomak Gospi\u0107a. U Drugom svjetskom i Domovinskom \"\"<\/a>ratu ovo je mjesto bilo crta razdjelnica izme\u0111u zara\u0107enih strana, posljednja obrana Gospi\u0107a, drugog najrazru\u0161enijeg grada, a \u010dije se posljedice vide i dandanas, gotovo vi\u0161e nego u samom Vukovaru. \u010cime nas je privukao Bilaj? Na\u0161 doma\u0107in i vodi\u010d ima privremeno boravi\u0161te u Bilaju, u \u017eupskoj ku\u0107i pokraj rijeke Like, okru\u017een brojnim pa\u0161njacima i \u0161umarcima kojima krstare vrijedne ovce pasilice. Brat Marinko, jedan od dva hrvatska pustinjaka (uz dvije pustinjakinje), bio nam je doma\u0107inom tri prekrasna dana i vodi\u010dem \u010darobnim predjelima ju\u017enog Velebita. Spavalo se u vre\u0107ama, dijelilo se \u0161to se imalo. Prvi dan obi\u0161li smo crkvu sv. Jakova i \u0161pilju-kapelicu nadomak nje gdje su se mje\u0161tani skrivali za vrijeme ratova i dr\u017eali mise. Pro\u0161etali smo i do ne\u0161to mirnije rijeke Like koja oduzima dah kao i kanjon kojim prolazi \u2013 ovdje pokrenuti paintball biznis, du\u0161u bi dalo!<\/p>\n

Drugi dan b\u020b Krupa<\/strong><\/p>\n

Iako smo svoje planinarenje zami\u0161ljali po visokim obroncima gordoga Velebita, brat Marinko odu\u0161evio nas je prijedlogom da se oku\u0161amo trosatnim savladavanjem kanjona rijeke Krupe, najve\u0107e pritoke rijeke Zrmanje, a kojim bismo do\u0161li do srednjovjekovnog manastira Krupa (1317.). Jednosatnom vo\u017enjom uglavnom opustjelom Likom koja, na\u017ealost, vrvi avet-selima, stigli smo do seoceta Golubi\u0107 gdje smo ostavili na\u0161 kombi, oboru\u017eali se ruksacima prepunima hrane i vode, \u0161tapovima kojima smo preventivno tjerali zmije (kojih je zasigurno bilo vi\u0161e nego \u0161to smo ih vidjeli) na \u010diji smo teren za\u0161li i, naravno, fotoaparatima kako biste nam mogli vjerovati o ovomu \u0161to vam pri\u010damo.<\/p>\n

\"\"<\/a>Trebalo je pri\u010di rubu kanjona da se vide prve ljepote \u2013 smaragdna Krupa koja meandrira izme\u0111u livada i stijena i koja poziva da ju pobli\u017ee upoznamo. Uskim i strmim serpentinama spu\u0161tamo se do Krupe kao \u0161to se stolje\u0107ima spu\u0161taju stanovnici okolnih sela \u2013 i oni i njihova stoka \u2013 kako bi do\u0161li do bogatih pa\u0161njaka i svje\u017ee vode. Potom drugo \u010dudo \u2013 Kudin most \u2013 arhitektonsko \u010dudo lokalnog stanovni\u0161tva. Most je, naime, sagra\u0111en u suhozidu! Graditelj je zamislio da stvori lukove iznad Krupe i napravio ih je 12 od sedrenih blokova i svi su do danas sa\u010duvani. Most je sagra\u0111en na prijelazu iz 18. u 19. stolje\u0107e i za\u0161ti\u0107eni je spomenik kulture. Uz Kudin se most, naravno, ve\u017ee i legenda o ljubavi mladi\u0107a Kude koji je sam napravio most ne bi li lak\u0161e do\u0161ao do svoje drage na drugoj strani obale. Most dug 119 metara oduzima dah podsje\u0107aju\u0107i na dug su\u017eivot prirode i \u010dovjeka.<\/p>\n

\"\"<\/a>U kanjonu rijeke Krupe \u2013 priznajte, niste znali za ovu rijeku! \u2013 ljepote na pretek, a turista \u2013 gotovo da i nema. U trenutku pomislite da je ovo stvoreno samo za vas jer ste u tom predivnom kr\u0161u samo vi \u2013 i ljuti protivnici koji se sun\u010daju po okolnim stijenama. Ve\u0107ina se posjetitelja vrati odakle je do\u0161la, no mi smo se tehni\u010dki zahtjevnom stazom<\/em>, kako stoji na planinarskoj tabli pred po\u010detak puta, zaputili prema manastiru Krupa. Najizazovniji i najzabavniji dio bio je ba\u0161 na samom po\u010detku puta \u2013 trebalo je savladati 15 metara stijene ponad Krupe hodaju\u0107i po klinovima i dr\u017ee\u0107i se za sajlu, naravno, punih ruksaka. Uspje\u0161no svladav\u0161i, pokazat \u0107e se, najve\u0107u prepreku (osim sunca i daljine) zaputili smo se na trosatnu avanturu kanjonom rijeke Krupe koja nas je mirno i gostoljubivo pratila dok smo savladavali bezbrojne stjenjake i brzace ili \u0161etali nestvarno lijepim livadama. Nije neskromno ako ka\u017eemo da smo svojih 18.375 koraka (13,33 km) uklju\u010dili u obilje\u017eavanje Nacionalnog dana osoba oboljelih od neuromuskularnih bolesti u okviru Virtualna utrka Run for MD 2022.<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>Redovito se okrepljuju\u0107i u hladu smokava i osvje\u017euju\u0107i bistrom vodom koja nam je \u010desto ljubila obu\u0107u, stigli smo i do drevnog Manastira (u kakav se htio skriti i Bala\u0161evi\u0107 samo da je znao da postoji Olivera\u2026) u kojem trenutno boravi samo jedan mladi monah Pajsije i dvije starice monahinje. Iako bismo rekli da je ovaj manastir nigdje, \u0161to i jest bit pustinja\u010dkih samostana, o\u010digledno je bilo da ga vikendom redovito posje\u0107uju vjernici isto\u010dnoga obreda, ali i brojni zaljubljenici u starine i (polu)divlju prirodu. Okrijepiv\u0161i i duh i pregrijano tijelo, zaputili smo se do Zadra gdje su se neki osvje\u017eili u najljep\u0161em moru na svijetu pokraj, neki ka\u017eu, mjesta gdje se mo\u017ee vidjeti najljep\u0161i zalazak sunca i gdje je ukro\u0107ena \u010darobna pjesma mora, neki su se uspjeli ispovjediti, a tre\u0107i popiti kavu (ili \u0161togod drugo) na Kalelargi. Nakon toliko Krupe i zrnca mora vratili smo se Bilaju kako bismo povratili snagu uz (ipak) slavonsku ve\u010deru, kapljicu istarske malvazije \u010da\u0161icu razgovora i san u vre\u0107ama (kako tko).<\/p>\n

I tre\u0107i dan kao san<\/strong><\/p>\n

Nakon izazovne subote i san u vre\u0107ama ve\u0107ini je bio toliko sladak da su iz njega bili zamoljeni iza\u0107i. Pomogao je mirisni doru\u010dak koji je pripremio b. Marinko, ali i blago sunce s visine koje je pozivalo i na pokret i na slavljenje nedjelje \"\"<\/a>Gospodnje. Nakon doru\u010dka nastojali smo prikriti sve tragove da smo uop\u0107e bili u Bilaju, sve svoje ponijeti sa sobom, a Marinka ostaviti da zahvaljuje na miru koji je do tada imao i koji je pred njim. (Sigurno \u0107e jo\u0161 koji dan i on misliti i na Krupu i na nas.). Svetu smo misu proslavili u gospi\u0107koj katedrali Navje\u0161tenja Bla\u017eene Djevice Marije nakon koje smo se (i ne samo mi) zaputili prema NP Plitvi\u010dka jezera. Kako smo jedva prona\u0161li slobodno mjesto za parkirati bilo nam je jasno da na Plitvicama ne\u0107emo biti samo kao na Krupi. Na stotine ako ne i tisu\u0107e turista ve\u0107 su se zaputile prema Plitvicama i u NP-u sezona je (pre)o\u010dito ve\u0107 po\u010dela. Mi smo ipak prona\u0161li svoj ritam, svoje pravac na stazama koje obilaze posljednja jezera, svoje mjesto u \u201eSrni\u201c i \u201eSlapu\u201c koji su nas prevezli preko Kozjaka i u\u017eivali do mile volje i u tre\u0107em danu na\u0161ega izleta. On je zavr\u0161io laganom vo\u017enjom preko Banije i Korduna, od Slunja preko Gline, Petrinje i Siska do na\u0161e Po\u017eege. Sad smo tu gdje jesmo, nikad vi\u0161e isti! Ba\u0161 kao \u0161to bi rekao na\u0161 Oton \u017dupan\u010di\u0107: \u201eA sutra \u0107u po\u0107i na planinu, neka mi se o\u010di napiju \u2013 visina, daljina \u2013 da s ovim sjajem po\u0111em prema te\u0161kim danima.\u201c<\/em><\/p>\n