U toplini i miru svoje radne sobe sjedim i trebam napisati koje slovo o sje\u0107anju na onaj studeni koji jesu ili nisu pre\u017eivjeli na\u0161i sunarodnjaci 1991. u \u0160kabrnjama i Vukovarima, nama, istina, nepoznati ljudi, ali na\u0161i i to nevini ljudi…<\/p>\n
Toga 18.11. nije padala ki\u0161a, vidjeli smo na snimkama i fotografijama. Toga su dana padale maske. Toga su se dana mnogi ra\u0161\u010dovje\u010dili, odrekli svoga \u010dovje\u0161tva, svoje jednakosti s Bogom…a pristali uz Zvijer…ili Zver.<\/p>\n
Topline i mira kao danas u mojoj radnoj sobi bilo nije. Mnogi ih do danas i nisu uspjeli prona\u0107i pa sve ove godine lutaju u potrazi za mirom i spokojem, mirom s drugima, spokojem u sebi…<\/p>\n
A spokoja ne\u0107e biti ako nas uspiju uvjeriti da treba zaboraviti, ako dopustimo da nam stranac ispi\u0161e povijest svojom rukom i svojim pismom, ako nam Gospoda izjedna\u010de sa Zvijeri, ako nam ne maknu ruku s usana i o\u010diju, ako nam djeci zatisnu prsne u u\u0161i da ih istina ne okrijepi…<\/p>\n
Kao \u0161to je ne tako davno breme obrane bilo na le\u0111ima na\u0161ih heroja, danas je to breme na nama roditeljima i u\u010diteljima koji trebamo prenijeti istinu o svojoj povijesti i o svome jeziku, o svojoj knji\u017eevnosti i umjetnosti, o svojim kraljevima i svecima, o tim nebrojenim malim velikim ljudima, o epskom\u00a0 juna\u0161tvu i nadljudskoj po\u017ertvovnosti, o svjetskoj licemjernoj \u0161utnji i relativizmu, o izdaji…<\/p>\n
Jer tko \u0107e se zauzeti za nas ako ne\u0107emo mi sami? Tko \u0107e nam odgojiti djecu ako mi od njih dignemo ruke? Tko \u0107e nam obnoviti na\u0161u lijepu zemlju ako od nje odustanemo…<\/p>\n
Tako proro\u010dki danas sijevaju rije\u010di Ljudevita Gaja: Narod bez narodnosti jest tijelo bez kosti.<\/strong><\/p>\n I kako ne bismo zatajili \u017ertvu Vukovara i \u0160kabrnje, kao i tolikih hrvatskih gradova i sela, nastojat \u0107emo iz godine u godine, iz generacije u generaciju graditi civilizaciju ljubavi i ponosa koja takva mo\u017ee biti samo ako se ne zaboravi<\/strong>.<\/p>\n \n Dabogda<\/strong><\/p>\n Dabogda ti bila laka zemlja Hrvata<\/p>\n na koju si sa svojima po\u0161ao i zapalio oganj da je sa\u017ee\u017ee.<\/p>\n Gledam te mrtva na ledini podno Velebita: glavu, noge, ruke;<\/p>\n bradu pred kojom je ju\u010der kle\u010dala Marija preklinju\u0107i te:<\/p>\n krstom kojim se krsti\u0161, slavom koju slavi\u0161,<\/p>\n djetetom ako ga ima\u0161, du\u0161om ako je ima\u0161,<\/p>\n majkom koja te rodila.<\/p>\n Dabogda ti u raju oprostili u koji si ih poslao.<\/p>\n Dabogda neslu\u0161ao dovijeka nejaki glas koji te molio:<\/p>\n \u00bbnemoj mamu, \u010diko, nemoj mene, \u010diko\u00ab.<\/p>\n U Lici. U rujnu. U ratu devedeset i prve.<\/p>\n U Petrinji, Dalju, \u0106elijama,<\/p>\n Na Sajmi\u0161tu u Vukovaru\u2026.<\/p>\n Dabogda, \u010diko!<\/p>\n U zemlji Hrvata. Dabogda!<\/p>\n Ivan Tolj<\/strong><\/p>\n Iz propovijedi kardinala Franje Kuhari\u0107a:\u00a0<\/strong><\/p>\n \u201cAko je moj protivnik spalio moju ku\u0107u, ja ne\u0107u zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja ne\u0107u ni dirnuti njegovu, dapa\u010de, \u010duvat \u0107u je. Ako je napustio svoj dom, ja ne\u0107u ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja ne\u0107u vratiti istom mjerom nego \u0107u po\u0161tivati \u017eivot njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evan\u0111elje, mo\u017eda te\u0161ko razumljivo poga\u017eenom i poni\u017eenom \u010dovjeku, poga\u017eenom i poni\u017eenom narodu, ali to je Evan\u0111elje zalog pobjede. To moraju biti na\u0161a na\u010dela. To moraju biti na\u0161i postupci, jer u protivnom i mi bismo bili \u017ertve Zmaja! Obra\u0107enje, molitva i post su najmo\u0107nija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, \u010diniti dobro i vr\u0161iti pravednost, zakoni su Bo\u017ejega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi ho\u0107emo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj du\u0161i i savjesti da ljudi budu ljudi mira, a ne rata!\u201d<\/p>\n \u201cBogoljublje je nu\u017eno i \u010dovjekoljublje, a \u010dovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i na\u0161e rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mr\u017enje ili \u017eelje za osvetom.\u201cNeka mi bude dopu\u0161teno ponoviti ono \u0161to sam govorio pred tisu\u0107ama hodo\u010dasnika na blagdan Velike Gospe u Mariji Bistrici 1991. godine. Ve\u0107 je onda terorizam planuo u rat! Ve\u0107 se onda moglo predvi\u0111ati nesre\u0107e, razaranja, smrt. \u0160to sam poru\u010dio onda, ponovit \u0107u sada: Bogoljublje je nu\u017eno i \u010dovjekoljublje, a \u010dovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i na\u0161e rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mr\u017enje ili \u017eelje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i du\u017enost, ali uvijek u zakonitosti pravne dr\u017eave. Zato se ne smije ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine u\u010diniti ni\u0161ta \u0161to bi bilo izvan zakonite obrane i \u0161to bi bilo samo izraz mr\u017enje i osvete! Stoga na\u0161e rodoljublje ne smije biti ni rasisti\u010dko, ni imperijalisti\u010dko, ni \u0161ovinisti\u010dko. Na\u0161e je rodoljublje kr\u0161\u0107ansko.\u201d<\/p>\n \n Sje\u0107anje na razoreni Vukovar<\/strong><\/p>\n \u201cBio je to Veliki Petak\u201d, ka\u017eu, \u201cjedan od mnogih, Nikako da svane. Jedino pragovi neporu\u0161eni, Ni oti\u0161li nismo. Vjerovali smo da \u0107e ponovno o\u017eivjeti grad, A onda i danas, \u017eene i majke, vl\u010d. Slavko Vranjkovi\u0107<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U toplini i miru svoje radne sobe sjedim i trebam napisati koje slovo o sje\u0107anju na onaj studeni koji jesu ili nisu pre\u017eivjeli na\u0161i sunarodnjaci 1991. u \u0160kabrnjama i Vukovarima, nama, istina, nepoznati ljudi, ali na\u0161i i to nevini ljudi… Toga 18.11. nije padala ki\u0161a, vidjeli smo na snimkama i fotografijama. Toga su dana padale […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":27228,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-27227","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/27227","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=27227"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/27227\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27230,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/27227\/revisions\/27230"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/27228"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=27227"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=27227"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=27227"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nza grad i njegove branitelje\u201d.
\nSje\u0107anja.
\n\u0160iroko otvorenih o\u010diju gledam.
\nTra\u017eim stope tvoje u pepeli\u0161tu,
\nu zamagljenom obzoru neba.
\nSlavonijo mog djetinjstva. Pazim kao da po ranama gazim,
\ngrade na samrti.
\nSmrt s mrakom pod ruku ide.
\nBole me tvoje rane, krvavi cvjetovi u polju ni\u010du,
\nrazorene ku\u0107e crne od tuge, duboke, nebu okrenute.
\nRane me bole djece tvoje ubijene,
\nkri\u017eem neobilje\u017eene, prognane, ubijene,
\nna Mitnici, Ov\u010dari, Sajmi\u0161tu.
\nRane me tvoje bole!
\n\u201cKako je bilo?\u201d, ka\u017eu ovi \u0161to do\u0111o\u0161e iz djetinjstva.
\n\u201cMalo je pre\u017eivjelih\u201d, odgovori\u0161e oni koji pamte.
\nNikad dovoljno rije\u010di u iskazu. Nikad dovoljno!
\nNo\u0107 kad umire grad,
\nno\u0107 kad umiru ljudi od metka, straha, gladi.<\/p>\n
\nI nakon svega ostaju grobovi,
\njame, rane neprebolne, neobilje\u017eene,
\ncrna zgari\u0161ta, svje\u017ei humci na ravnici.
\nKu\u0107e gledaju, gledaju nijeme, \u0161upljinom prozora.
\nNebo pustile u dje\u010dje sobe, dnevne boravke, na sru\u0161ene balkone.
\nA uku\u0107ani iz daljine, prognani, duhom lutaju djedovinom.
\nGrad je strpljivo \u010dekao pamte\u0107i stope u pepelu.
\nMrtve vode Dunavom promi\u010du\u2026
\npromi\u010du, oti\u010du, doti\u010du.<\/p>\n
\nulazi krvlju obilje\u017eeni, travnjaci prkosom procvali,
\n\u010dekaju povratnike. Pred njima branitelji,
\nhrabro\u0161\u0107u u povijest upisani.
\nOni koji su razorili gnijezda,
\nnisu ni mislili stanovati u njima!
\nA mi smo molili, svi su molili za nova jutra,
\nnova ra\u0111anja nakon svega, nakon svih sutona.
\nSanjali smo povratak.
\nRazoreni zvonici u nebo propeti zvone, zvone, ne\u010dujno.
\nNijemi svjedoci dok ne progovore.<\/p>\n
\nGrad je bio u nama i mi u njemu.
\nDaleki, a bliski. Napokon:
\njedni \u0107e plakati nad grobovima,
\na mlade \u0107e majke pjevat uspavanke.
\n\u201cHrvatska moja, reko\u0161e da nisi,
\na jesi ljepotom i djecom svojom velika!\u201d
\nGledam sru\u0161eni kri\u017e,
\na iza njega nebo.<\/p>\n
\nponovno \u0107e zazvoniti zvona rosnim cvijetom proljetnim.
\nZnali smo da \u0107e izrasti velik,
\nOn i Domovina kad izraste srce njegovih branitelja,
\nkad izrastu iz oranica, nemira,
\nput svemira.<\/p>\n
\ns o\u010dima crnim od tuge za nestalom djecom,
\nza mu\u017eevima svojim, za mrtvima,
\nzasijanim na poljima smrti pla\u010du.
\nSlijedili su ih pogledom dok su odlazili u nepovrat,
\nZa njima je ostala sloboda, domovina, trobojna duga
\nna obzoru.
\nDanas smo okrenuti nebu i sje\u0107anju.<\/p>\n