{"id":28165,"date":"2023-02-07T17:21:02","date_gmt":"2023-02-07T17:21:02","guid":{"rendered":"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/?p=28165"},"modified":"2023-03-07T17:43:01","modified_gmt":"2023-03-07T17:43:01","slug":"price-iz-domovinskog-rata-iz-pera-srednjoskolaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/2023\/02\/07\/price-iz-domovinskog-rata-iz-pera-srednjoskolaca\/","title":{"rendered":"Pri\u010de iz Domovinskog rata iz pera srednjo\u0161kolaca"},"content":{"rendered":"

Na drugom Natje\u010daju za kratku pri\u010du o Domovinskom ratu 2021. sudjelovala je i na\u0161a u\u010denica Sara Alaber s pri\u010dom Ponosan<\/em>. Upravo njena pri\u010da jedna je od 58 pri\u010da inspiriranih Domovinskim ratom nastalih iz pera srednjo\u0161kolaca a koje su uvr\u0161tene u drugu zbirku Pri\u010da iz Domovinskog rata i tiskane krajem kolovoza 2022. Ovih dana na njenu je adresu kona\u010dno stigla zbirka u kojoj ponosno stoji njena pri\u010da Ponosan<\/em>.<\/p>\n

\"\"<\/a>Sara je imala veliku motivaciju za napisati ovakav tekst. Naime, njen je ujak poginuo u Domovinskom ratu, usmr\u0107en je \u201emetkom kroz srce, umro je na licu mjesta, doktori nisu ni stigli do njega. \u201eUvijek mi je bila \u017eelja pri\u010dati s njim i upoznati ga, ali, eto, nikada nisam imala priliku…Mama mi je znala re\u0107i da bi on mene i moju sestru jako volio jer je obo\u017eavao djecu i moju mamu i, iskreno, to je jedino \u0161to je meni na pameti bilo dok sam pisala… Njegovo ime je ime glavnog lika djela.” <\/em>podijelila je s nama Sara.<\/p>\n

Iako su autori pri\u010da ro\u0111eni godinama nakon zavr\u0161etka Domovinskog rata, pri\u010de odi\u0161u izri\u010dajem kao da je rije\u010d o svjedocima koji su bili autenti\u010dni sudionici obrane domovine. Osnovna ideja natje\u010daja bila je potaknuti mlade na \u010duvanje uspomene na vrijednosti i \u017ertve Domovinskog rata. Svaka pri\u010da popra\u0107ena je ilustracijama tematski vezanim za Domovinski rat<\/em>, stoji u uvodu ove zbirke.<\/p>\n

Pri\u010du mo\u017eete pro\u010ditati u nastavku.<\/p>\n

 <\/p>\n

Sara Alaber, Ponosan<\/em><\/strong><\/p>\n

Bijah mladi\u0107 od nepune 23 godine. Dje\u010dak u srcu, veseljak u du\u0161i. Sve sam imao, sretnu obitelj, roditelje koji me vole, sestre bez kojih ne mogu zamisliti \u017eivot. Domoljublje mi je urezivano u srce od malih nogu. Odgajan sam na na\u010din da volim svoje, a po\u0161tujem tu\u0111e.\u202f\u017divot mi je bio bolji nego \u0161to sam mogao zamisliti. Sve do jednoga dana\u2026 Poziv je stigao iznenadno. Spakirao sam kofere, izljubio se s majkom i ocem, izgrlio sestre. Znao sam da se mo\u017eda ne\u0107u vratiti s tog puta na koji sam krenuo. U maj\u010dinim o\u010dima zasjala je suza, znao sam da ako ju jo\u0161 jednom pogledam ne\u0107u prona\u0107i\u202fsnage da odem, zato sam nastavio hodati\u202fi nisam se vi\u0161e okretao. Osjetio sam toplu, slanu teku\u0107inu kako mi se kotrlja niz obraz, ali znao sam da je ono \u0161to \u010dinim za ve\u0107e dobro pa sam progutao knedlu i nastavio naprijed glave visoko i ponosno podignute u zrak.\u202f\u202fJer to je ono \u0161to sam kada ni\u0161ta nisam. Ponosan.<\/p>\n

Kao vojnik bio sam du\u017ean braniti voljenu dr\u017eavu sa svim raspolo\u017eivim sredstvima. Stigao\u202fsam\u202fu tabor odakle su nas slali na rati\u0161te. Jeli smo, spavali i tu\u0161irali se zajedno. Svaki dan vra\u0107ali bi ranjene vojnike s rati\u0161ta. Gledao sam patnju i bol, gledao sam suze i o\u010daj, gledao\u202fsam kako se u o\u010dima ljudi gasi nada. Rati\u0161te je bilo jo\u0161 gore. Bio sam dio jedne od mnogih brigada koje su branile\u202funutarnju granicu Bosne i Hercegovine. Ljudi le\u017ee posvuda, ranjeni, mrtvi. Bio sam dio pje\u0161a\u0161tva. Svaki dan jedan bi oti\u0161ao u izvidnicu kroz \u0161umu dok smo se mi ostali molili da se vrati \u017eiv i neozlije\u0111en. Upoznao sam divne ljude. Dijelili smo tugu, sre\u0107u, veselje,\u202fsve. U dugim neprospavanim no\u0107ima pri\u010dali bismo o razlogu zbog kojeg smo ovdje i dogovarali kako \u0107emo jednom kad sve ovo pro\u0111e, oti\u0107i na more, igrati\u202fpicigin\u202fu pli\u0107aku\u202fi zavoditi djevojke. Svi smo imali barem jedan razlog za nastaviti dalje i ne posustati kad je najte\u017ee. Bijeli<\/em> je bio jedini koji nije imao kamo oti\u0107i\u202fnakon rata. Roditelje su mu ubili prije nekoliko mjeseci, bra\u0107e i sestara nije imao, ostatak obitelj\u202fraseljen je po svijetu a\u202fme\u0111usobno nisu komunicirali. Nikada ne\u0107u zaboraviti tugu u njegovim o\u010dima kada mi je rekao: \u201eAnte moj, ja\u202fcili\u202f\u017eivot tra\u017eim ne\u0161to vi\u0161e, nikad nisam bio zadovoljan, a sad bi bio\u202fnajsritniji\u202f\u010dovik\u202fna svitu da jo\u0161 jednom mogu zagrlit majku i\u202fositit\u202f\u010dvrste ruke svog oca oko ramena.\u201c \u010cesto smo vodili duboke razgovore i zajedno plakali. S vremenom postao mi je poput mla\u0111eg brata i davao mi je osje\u0107aj topline,\u202fdoma i sre\u0107e.<\/p>\n

Jednoga ratnog dana sunce se nalazilo nisko\u202fna horizontu kada su nas probudili i rekli da je red na nama da idemo u izvidnicu. Srce mi je si\u0161lo\u202fu pete, osje\u0107ao sam gr\u010d u \u017eeludcu, ali smogao sam snage i\u202fkrenuo s\u202fBijelim puteljkom kroz \u0161umu do Save. Sava je prekrasna rijeka, te\u010de mirno i opre\u010dna je\u202fdoga\u0111ajima koji se odvijaju na njenoj obali. Stigosmo do mjesta \"\"<\/a>s kojeg vidimo neprijateljski tabor. Sve je izgledalo mirno i \u010disto. Ostali smo jo\u0161 koju minutu te se uputili nazad niz bre\u017euljak. Odjednom smo s na\u0161e desne strane \u010duli hitac, pa jo\u0161 jedan, pa tre\u0107i te smo pojurili kroz \u0161umu koliko su nas noge nosile. Lu\u0111a\u010dki samo tr\u010dao. Prvih nekoliko minuta juri\u0161anja zastajao bih da provjerim je li Bijeli jo\u0161 uvijek iza mene, ali kada su se hitci udvostru\u010dili, nisam\u202fsmio\u202fzastajati niti se okretati. Stigao sam do tabora. Uzbuna se digla, vojnici su tr\u010dali na sve strane. Ubrzo smo svi bili poslagani u redove i dobili naredbe gdje trebamo krenuti. Uzeo sam pu\u0161ku u ruke i krenuo za de\u010dkima natrag u \u0161umu. Nisam vidio Bijelog,\u202fali vjerovao sam da je na drugoj strani \u0161ume s ostatkom vojnika. Pucnjava je trajala \u010dinilo se danima iako se zavr\u0161ila nakon ne\u0161to manje od tri sata. Potpuno iscrpljeni vratili smo se u tabor koji smo morali pomaknuti jer nismo htjeli da nas zateknu na spavanju. Pogledom sam tra\u017eio Bijelog u golemoj grupi\u202fvojnika preda mnom. Uhvatio sam jednog od njih i upitao za Bijelog. Vojnik je samo spustio glavu i odmahnuo. U\u202ftom trenutku u\u202fmeni se sve uru\u0161ilo, osje\u0107ao sam kao da tonem u bezdan. Suze su se krenule slijevati\u202fu potocima no otro\u202fsam\u202fih, udahnuo, sabrao se i rekao sam sebi: \u201ePrijatelju, dobit\u202f\u0107emo ovaj rat makar golim rukama morao kopati kroz blato i hodati pustinjom bez kapi vode. U\u010dinit \u0107u to za tebe.\u201c<\/p>\n

Tabor smo premjestili ni\u017ee uz rijeku. Probdio sam no\u0107. Kada su svi zaspali, dopustio sam suzama da teku kao nepresu\u0161an izvor vode. Sjetio sam\u202fse svoje najmla\u0111e sestre i njenih\u202fvelikih sme\u0111ih\u202fo\u010diju\u202fkako me gledaju\u202fs nadom da \u0107u joj dopustiti da uzme u ruke\u202ftek\u202fizlegnuto pa\u010de. Sjetio sam se majke koja me svaki dan bri\u017eno\u202fspremala za \u0161kolu, oca koji me \u010dvrsto grli rukama. Nedostaju mi sitnice, ono \u0161to nekad nisam ni primje\u0107ivao.\u202fSutra je novi dan, moram ostati sna\u017ean i nadati se da \u0107u to jo\u0161 jednom sve do\u017eivjeti, a svjestan toga da u ratu svaki dan mo\u017ee biti posljednji. Od toga sam najvi\u0161e strahovao.\u202fJutro je pristiglo br\u017ee nego \u0161to sam se nadao, obukao sam se, obrijao se, stavio kapu na glavu i iza\u0161ao iz \u0161atora. Vani je sve\u202fbilo mirno, \u010dak i veselo. Neprijatelji\u202fsu se povukli \u0161to zna\u010di da smo u ovoj bitci iza\u0161li kao pobjednici,\u202fali ja nisam osje\u0107ao ni\u0161ta drugo\u202fosim praznine i te\u017eine na srcu. Svijetu kakav smo poznavali ve\u0107 davno do\u0161ao je kraj. Od malenog dje\u010daka koji sam bio preko no\u0107i postao sam odrasli mu\u0161karac kojeg tek trebam\u202fupoznati.<\/p>\n

Tog dana general je nas nekolicinu pozvao te nam rekao da nas premje\u0161taju na vanjsku granicu. Tamo smo se uputili jo\u0161 istog dana nakon podneva. Pristigli smo oko 3 sata popodne i bili pod okriljem hrvatskog generala. Tamo sam proveo narednih tjedan dana. Svaki dan je bio jednolik \u2013 ustao bih se, umio, oti\u0161ao u izvidnicu, pojeo ne\u0161to, oti\u0161ao u izvidnicu, spavao pa ujutro opet sve iznova.\u202fNakon\u202ftjedan dana stigla je zapovijed da se pomi\u010demo jo\u0161 zapadnije. Nije nam bilo jasno za\u0161to, ali nije na nama da zapitkujemo. Dok smo se pakirali, za\u010duli smo o\u0161tri pucanj koji je dopirao nama s lijeva. Uhvatili smo najbli\u017ee oru\u017eje i \u010dekali naredbu. Pucnjevi su se svakim\u202fhitcem\u202fpribli\u017eavali. Nakon dobivene naredbe krenuli smo prema pucnjevima skriveni \u0161ikarom. Polijegali smo na pod pripravni, \u010dekaju\u0107i pravi tren za napad. Hitci su se naglo sti\u0161ali. Vjerojatno su ostali bez municije. To smo i iskoristili. Istr\u010dali smo iz \u0161ikare i krenuli na neprijatelja. Od nas 114 ostalo nas je ne\u0161to manje od 70, koliko sam uspio procijeniti. Svi smo bili upla\u0161eni, ali \u010dvrstu volju i \u010deli\u010dna srca nitko nije mogao poraziti. Zapo\u010dela je paljba. Prolazili smo kroz neprijateljev teritoriji \u010dinilo mi se kao kroz hrpu vune. Shvatili su da nemaju vi\u0161e dosta ljudi te su se po\u010deli povla\u010diti. Osmijeh nam se razvukao preko lica, ali i tuga zbog gubitka tolikih dobrih ljudi. Krenuli\u202fsmo slave\u0107i u tabor. No veselje nije dugo potrajalo. Kada smo se vratili, o\u010di su nam ugledale paljevine i tijela na\u0161ih ljudi razbacanih poput \u017eivotinja, \u010dekaju\u0107i le\u0161inare da ih raznesu. Bijes, \u017ealost i neopisivi osje\u0107aj ljutnje i tuge kovitlali su se u sve ve\u0107em krugu koji je postao toliko te\u017eak da sam ga osjetio na ramenima. Odjednom je na nas, jo\u0161 \u0161okirane od vi\u0111enog, iz \u0161ikare izletjelo tridesetak vojnika neprijateljskih postrojbi. Na\u0161i ljudi, no\u0161eni bijesom i tugom koji su se toliko nakupili da su postali opipljivi i vidljivi golim okom\u202fu zraku oko nas, krenuli su na neprijatelje grabe\u0107i pu\u0161ke\u202fpalih\u202fvojnika i razbacuju\u0107i se metcima na sve strane. Neprijatelji nisu predvidjeli napad nakon uni\u0161tavanja tolikih \u017eivota. Bili smo nepokolebljive volje, \u010deli\u010dnih umova i plave krvi koja nas, djecu Posavine, obilje\u017eava od ro\u0111enja pa sve do smrti. Ponosni i prkosni nismo mislili ni na \u0161to drugo nego na tjeranje neprijatelja da podvije rep i pogne glavu kao upla\u0161eni pas. Po\u010deli su se povla\u010diti i bje\u017eati natrag kroz \u0161umu, no nekoliko ih je ostalo i zapucalo. Paljba je odjekivala sa svih strana. Zadnji pucanj i neprijateljev bijeg. Zadnji pucanj i zvuk pobjede koji se lomi zrakom. Zadnji pucanj i o\u0161tra bol u prsima. Pogledam prema mjestu s kojeg dopire bol, krv se \u0161iri majicom, o\u010di se mute, gubitak ravnote\u017ee i pad. Podignem pogled i ugledam Bijelog kako mi pridr\u017eava glavu govore\u0107i: \u201ePrijatelju, pobjeda je na\u0161a!\u201c Bijeli nabacuje onaj svoj prkosni smije\u0161ak i ja\u202fmu uzvra\u0107am ponosnim osmijehom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na drugom Natje\u010daju za kratku pri\u010du o Domovinskom ratu 2021. sudjelovala je i na\u0161a u\u010denica Sara Alaber s pri\u010dom Ponosan. Upravo njena pri\u010da jedna je od 58 pri\u010da inspiriranih Domovinskim ratom nastalih iz pera srednjo\u0161kolaca a koje su uvr\u0161tene u drugu zbirku Pri\u010da iz Domovinskog rata i tiskane krajem kolovoza 2022. Ovih dana na njenu […]<\/p>\n","protected":false},"author":101,"featured_media":28168,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[209,2],"tags":[],"class_list":["post-28165","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-natjecanja","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/28165","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/101"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=28165"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/28165\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28170,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/28165\/revisions\/28170"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/28168"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=28165"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=28165"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=28165"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}