![\"\"](\"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/346873723_618446616608525_2089461848118700608_n.jpg\")
<\/a>Zahvaliti Bogu nakon \u010detverogodi\u0161njeg \u0161kolovanja i to na pragu novih izazova svake godine imaju priliku maturanti katoli\u010dkih i ostalih srednjih \u0161kola Po\u017ee\u0161ke biskupije. Zajedno s njima na svemu \u0161to su dobra primili zahvaljuju i njihovi razrednici i profesori kao i njihovi mla\u0111i kolege. Tako je bilo i ovoga petka, 12. svibnja kada se u vo\u0107inskom sveti\u0161tu u zajedni\u0161tvu s po\u017ee\u0161kim biskupom, osniva\u010dem na\u0161ih katoli\u010dkih \u0161kola, na svetom misnom slavlju zahvaljivalo za ovaj kratki \u010detverogodi\u0161nji put u okrilju katoli\u010dkih gimnazija. U zajedni\u0161tvu \u0161kolskih vjerou\u010ditelja i duhovnika, i ostalih mladih sve\u0107enika, crkvom se orila molitva i pjesma uskrslom Gospodinu i njegovoj svetoj Majci.<\/p>\nPozdravljaju\u0107i okupljene u\u010denike i djelatnike biskup Antun rekao je kako je va\u017eno na po\u010detku slavlja provjeriti \u0161to su oni zapravo donijeli u svojim srcima na hodo\u010da\u0161\u0107e. Upitao ih je do kamo se\u017eu njihovi osje\u0107aji, istaknuv\u0161i da je tu\u017eno biti bezosje\u0107ajan \u010dovjek i duhovno izgubljen, udaljen od Boga. Zapitao ih je potom do kamo dopire njihovo povjerenje, je li ono ograni\u010deno samo na prijatelje ili se\u017ee do Boga. Upitao ih je jo\u0161 \u0161to zapravo vole i do kuda ih vodi njihova ljubav te gdje je Bog s obzirom na nju. Kona\u010dno je zapitao do kamo se\u017ee njihovo zanimanje ovog trenutka, ili su prema svemu i svakome ravnodu\u0161ni te se nalaze na nekoj povr\u0161ini gdje nema ni\u010dega ozbiljnijega. Kazao je da su sve to pitanja o njihovu duhovnom stanju i da je smisao hodo\u010da\u0161\u0107a \u2013 koje nije izlet u prirodu \u2013 ulazak u vlastitu dubinu te poput mno\u0161tva onih koji su tijekom povijesti dolazili i u ovo vo\u0107insko sveti\u0161te po zagovoru Isusove Majke otvoriti svoje duhovno bi\u0107e Bogu da ga on o\u017eivi, pro\u010disti i u\u010dvrstiti.<\/p>\n
Po zavr\u0161etku misnoga slavlja ocu biskupu predstavnici maturanata uputili su prigodnu rije\u010d zahvale za njegovu i vidljivu i onu nevidljivu prisutnost i podr\u0161ku koju su imali tijekom svoga \u0161kolovanja.<\/p>\n Tijekom kratkog rekreacijskog programa koje je animirao vl\u010d. Tomislav Dokoza u\u010denici su se mogli ogledati u starim sportskim disciplinama koji su pokazali da i ove generacije imaju sr\u010danost, njeguju zajedni\u0161tvo, iskazuju podr\u0161ku, vole nadmetanje kao i, naravno, pobjedu, cijene pobjednika. Drugi megdan bio je kviza\u0161koga tipa koji se odr\u017eao u prekrasnoj obnovljenoj dvorani pastoralnog centra u jednako tako dobro i opu\u0161tenoj atmosferi. Programi su zavr\u0161ili dodjelom skromnih, ali poklon\u010di\u0107a od srca kao znak zahvalnosti za sudjelovanje u natjecanjima kojih bez njih ne bi ni bilo.<\/p>\n<\/a>U homiliji biskup Antun je kazao mladim hodo\u010dasnicima kako su upisali odre\u0111ene srednje \u0161kole, a da vjerojatno ve\u0107ina od njih jo\u0161 ne zna \u0161to \u0107e kona\u010dno biti: znanstvenici, knji\u017eevnici, lije\u010dnici, gospodarstvenici ili ne\u0161to drugo. Istaknuo je kako pri izboru zvanja ne bi smjeli zaboraviti da je najva\u017enije pitanje tko od njih \u017eeli biti \u010dovjek. \u010cinjenica da je Bog \u017eelio postati \u010dovjekom ima veliko zna\u010denje za nas da se u svom postojanju prvenstveno trudimo oko toga da svatko od nas bude \u010dovjek. Naime, nitko nas nije pitao \u017eelimo li se roditi kao ljudi, ali sada kad ve\u0107 postojimo nema za nas druge sre\u0107e nego nastojati to biti u punom smislu. U na\u0161u jedinstvenu i neponovljivu osobu upisano je uvjerenje da ovo \u0161to sada ostvarujemo jo\u0161 uvijek nije puno \u010dovje\u0161tvo, da mi mo\u017eemo biti druga\u010diji, \u0161to nas obvezuje da sve u\u010dinimo kako bismo rasli na razini \u201ebiti\u201c. (Izvor: Po\u017ee\u0161ka biskupija)<\/p>\n<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>