\u201eDvije godine u KKG-u pomoglo mi je da spoznam samu sebe\u201c<\/em><\/strong><\/p>\n <\/p>\n Ime mi je Mirjana Potnar. Redovnica sam Dru\u017ebe K\u0107eri Bo\u017eje ljubavi te sada djelujem u \u017eupi sv. Martina u Dugom Selu gdje vodim zbor djece, zbor mladih, u suradnji s kapelanom susrete mladih te predajem vjeronauk u I. Osnovnoj \u0161koli Dugave u Zagrebu. Moju posebnost duboko odre\u0111uje i \u010dinjenica \u0161to sam svoje srednjo\u0161kolsko obrazovanje zapo\u010dela 2008. godine u Katoli\u010dkoj klasi\u010dnoj gimnaziji s pravom javnosti u Po\u017eegi koja me odgojila, pripremila i potaknula da se otisnem od kopna i krenem putem redovni\u010dkog poziva kao pravi mornar kojega lako ne svladavaju nadolaze\u0107i valovi \u017eivota.<\/p>\n KKG pa KBLJ<\/strong><\/p>\n Pri zavr\u0161etku osnovne \u0161kole kao i svaki vr\u0161njak razmi\u0161ljala sam \u0161to dalje upisati, a i \u0161to \u0107u s ovim \u010dudnim osje\u0107ajem privr\u017eenosti prema Bogu i Dru\u017ebi K\u0107eri Bo\u017eje ljubavi. Tada\u0161nja Katoli\u010dka klasi\u010dna gimnazija s pravom javnosti nado\u0161la je Ono \u0161to vrijedi i ko\u0161ta<\/strong><\/p>\n Iako sam nakon drugog razreda zbog svoje odluke i redovni\u010dke formacije zamijenila svoje mjesto stanovanja te pre\u0161la u Nadbiskupsku klasi\u010dnu gimnaziju u Zagreb, dvije godine tada\u0161njeg KKG-a u Po\u017eegi neizbrisivo ostaju u sje\u0107anju, ali ne Sizife, poguraj nas na fakultet!<\/strong><\/p>\n U tim prvim danima KG-a sudjelovala sam u tada\u0161njim aktivnostima \u0161kole: dramskoj skupini pod vodstvom prof. ![\"\"](\"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/DSC01203.jpg\")
<\/a>to\u010dno u pravom vremenu moga razmi\u0161ljanja o daljnjem \u017eivotnom putu. Bila sam na Danu otvorenih vrata \u0161kole. Svidjela mi se atmosfera, prostori (iako su tada bile samo dvije improvizirane u\u010dionice u prizemlju sada\u0161njeg Kolegija Po\u017ee\u0161ke biskupije), aktivnosti, a gr\u010dki i latinski jezik bili su mi otkri\u0107e. Svi vedri, nasmijani profesori, u\u010denici i osoblje puni hvale o svojoj \u0161koli nisu me mogli ne privu\u0107i i odrediti moju odluku gdje se dalje upisati. Vjerske aktivnosti, katoli\u010dki identitet koji \u0161kola nosi u sebi kao konstitutivni element bile su presudne u odabiru srednje \u0161kole. Sje\u0107am se ponosa koji me pro\u017eimao prilikom otvorenja Odgojno-obrazovnog centra. Sve je bilo usmjereno prema onome \u201eDuc in altum\u201c i, sada mi se \u010dini, to je bilo nakon \u201e\u03b3\u03bd\u1ff6\u03b8\u03b9 \u03c3\u03b5\u03b1\u03c5\u03c4\u03cc\u03bd\u201c (Spoznaj samog sebe!) \u2013 natpisa na majicama na\u0161eg drugog dana otvorenih vrata \u2013 geslo i svetopisamski redak koji me poslije odvodi i u samostan. Zaista sam se nakon toga iskustva osje\u0107ala spremnom otisnuti od kopna i po\u0107i putem koji me tada intenzivno privla\u010dio.<\/p>\n<\/a>samo u sje\u0107anju, nego u ste\u010denoj disciplini, otvorenosti, \u0161irini obzora, ali i u ljepoti radosnog napora koji je od mene u\u010dinio osobu spremnu za mnoge izazove koji su slijedili i nado\u0161li sami po sebi u novoj \u0161koli i sredini. Uvijek sam bila ponosna i rado sam isticala kako je po\u010detak mog srednjo\u0161kolskog obrazovanja bio u Katoli\u010dkoj klasi\u010dnoj gimnaziji s pravom javnosti u Po\u017eegi; da je to jedno od najljep\u0161ih razdoblja moga \u017eivota. Katoli\u010dka klasi\u010dna gimnazija dala mi je toliko predznanje, iz mene izvukla ono najbolje, visoko postavljala ljestvicu mojih mogu\u0107nosti tako da sam kontinuirano rasla. \u201eOno \u0161to vrijedi i ko\u0161ta\u201c mnogo truda i zalaganja. Bila sam ponosna koliko smo napora morali poduzimati, ali svaki se isplatio. Naravno, tim sam se hvalila svojim Zagrep\u010danima. Moram spomenuti kako je pozivao, ali i budnim okom na\u0161 rast i rad u \u0161koli pratio na\u0161 po\u017ee\u0161ki biskup mons. Antun \u0160kvor\u010devi\u0107 \u010dijoj o\u010dinskoj brizi zahvaljujem na osje\u0107aju jo\u0161 ve\u0107e pripadnosti Crkvi, ali i osje\u0107aju da Crkva zaista brine za svoju djecu.<\/p>\n<\/a>Marijane \u0106orluka te u zboru \u0161kole koji je tada vodio maestro Legetin. Kruna svega bilo je planinarenje i kampiranje s profesorima iz biologije, fizike i geografije koji su na\u0161 razred proveli preko staroga veli\u010dkog grada pa do Jankovca. Zajedni\u0161tvo i u\u010denika i profesora tih dana bilo je \u010dvrsto i svjedo\u010dko u smislu onoga \u0161to i sam naziv \u201ekatoli\u010dki\u201c u sebi podrazumijeva. Nakon odlaska u samostan sestara Dru\u017ebe K\u0107eri Bo\u017eje ljubavi, ostala sam povezana sa svojim kolegama te me nisu zaboravili. Jo\u0161 \u010duvam majicu iz \u010detvrtog razreda koju su dali napraviti za mene s natpisom: \u201eSizife, poguraj nas na fakultet!\u201c Mom Sizifu trebalo je pet godina nakon srednje da me pogura, ali ni\u0161ta zato, bila sam ponosna gledati sve vr\u0161njake iz KG-a koji su uspje\u0161no zavr\u0161avali svoje studije i sada su ozbiljni, formirani, zaposleni i dobri ljudi. Uz mene su Josip Prpi\u0107 i Kristijan Peri\u0107, s kojima sam tada dijelila isti razred, tako\u0111er odlu\u010dili svoj \u017eivot posvetiti Bogu u slu\u017eenju Crkvi i bli\u017enjemu.<\/p>\n