{"id":29902,"date":"2023-09-25T11:11:52","date_gmt":"2023-09-25T11:11:52","guid":{"rendered":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/?p=29902"},"modified":"2023-09-25T11:12:29","modified_gmt":"2023-09-25T11:12:29","slug":"da-pa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/2023\/09\/25\/da-pa\/","title":{"rendered":"Da, pa?"},"content":{"rendered":"

\u010cesto dolazimo u napast i pomisliti i re\u0107i da \u017eivimo ili u najbojem ili najgorem od svih mogu\u0107ih svjetova. Svatko ima svoje mi\u0161ljenje, no zapravo psi laju, karavane prolaze, tj. svako vrijeme nosi svoje probleme, samo ih neki primje\u0107uju i spoznaju, dok ih drugi ili ne vide ili za\u017emire na jedno ili oba oka. Dobro je i dalje ostalo dobro, a zlo se zaogrnulo (ili su ga zaogrnuli) u raznorazne oblike pa nam ga nude ili name\u0107u, a mi ga imamo slobodu prihvatiti ili ne. Ipak \u017eivimo u vremenu kada slobodu izbora, osbonu slobodu, slobodu vlastite volje svijet ili oni koji svijetom upravljaju stavljaju iznad svih drugih bogova modernoga svijeta. Da, pa?
\nU medijskom svijetu supertalenata, superparova, supervoiceova, superkviza\u0161a, supermilijuna\u0161a, superpopularnih profila, superavatara, superpra\u0107enih i superpratitelja…Srednjo\u0161kolska kazali\u0161na dru\u017eina Gradskog kazali\u0161ta Po\u017eega nije morala oti\u0107i dalje od svoga grada kako bi svojim vr\u0161njacima (a svakako bi trebalo pokazati i njihovim roditeljima, odgojiteljima…) prikazali onu manje lijepu stranu odrastanja i su\u017eivota \u2013 obiteljskog, \u0161kolskog, dru\u0161tvenog i dru\u0161tvenomre\u017enog… Usudili su se progovoriti o manje zabavnim temama, usudili su se podsjetiti da nemaju svi priliku odrastati u funkcionalnim obiteljima, da nisu svi ro\u0111eni da budu omiljeni u dru\u0161tvu, da nisu svi zadovoljni samima sobom, a opet da je svima potrebno razumijevanje i podr\u0161ka ponajprije ona u obitelji, a onda ona od svojih vr\u0161njaka, najbli\u017eih suputnika i supatnika. \u010citav spektar likova mladih ljudi o\u0161te\u0107enih u jednoj (ili vi\u0161e) dimenziji svoga \u017eivota kojima \u017eivot \u2013 takav kakav jest i kakav sami nisu htjeli \u2013 nastoji se izboriti za sebe i svoje mjesto pod ovim (hrvatskim i po\u017ee\u0161kim) suncem. I dok gledamo i slu\u0161amo, optere\u0107eni smo njihovom pri\u010dom i, htjeli mi to ili ne, postajemo njihov \u0160imun Cirenac koji iz dvorane odlazi nose\u0107i dio njihova tereta i njihova krika.
\nShakespeareov suvremenik J. Donne rekao je da ga \u201esmrt svakog \u010dovjeka smanjuje jer je sam obuhva\u0107en u \u010dovje\u010danstvu…\u201c Tako se i mi nadamo da \u0107emo nose\u0107i terete jedni drugih u\u010diniti \u017eivot na ovom mjestu na kojem ve\u0107 jesmo (a kakvo mo\u017eda sami nismo htjeli) barem lak\u0161im, ako ne ve\u0107 ljep\u0161im. Ovih nas je dana napustilo jo\u0161 jedno mlado po\u017ee\u0161ko stvorenje u jure\u0107em automobilu i njena nas smrt smanjuje jer je ona, znali mi nju ili ne, na\u0161e stvorenje, dio na\u0161ega \u010dovje\u010danstva. I, pitam ja vas, tko na kraju na svu ovu tragediju koju (su)do\u017eivljavamo svaki dan ili za koju smo \u010duli danas u Gradskom kazali\u0161tu Po\u017eega mo\u017ee re\u0107i da ga se ne ti\u010de ili samo otpuhnuti \u2013 da, pa???
\n