{"id":29974,"date":"2023-10-09T17:26:49","date_gmt":"2023-10-09T17:26:49","guid":{"rendered":"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/?p=29974"},"modified":"2023-10-09T20:15:40","modified_gmt":"2023-10-09T20:15:40","slug":"gremo-v-hribe-slovenske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/2023\/10\/09\/gremo-v-hribe-slovenske\/","title":{"rendered":"Gremo v hribe \u2013 slovenske"},"content":{"rendered":"

U petak 6. listopada 12 u\u010denika se uz profesore Miroslava Pauli\u0107a i Dominika Paveli\u0107a zaputilo na drugi ovogodi\u0161nji i dugo o\u010dekivani pohod \u0160PD-a \u201ePegaz\u201c u Sloveniju, to\u010dnije Vipavu. Druga je to etapa preventivnog projekta \u0160PD-a “Pegaz” Mentis cura in natura (Brigom za um\/duh u prirodi). Odmah nakon nastave rasporedili smo se u kombi i auto te krenuli. Put je ponekad bolji od same destinacije, zanimljiv i uz odli\u010dnu atmosferu. No ovaj put i destinacija je bila fenomenalna ba\u0161 kao i put do nje, dapa\u010de, karaoke je u kombiju pojedincima bilo te\u0161ko okon\u010dati \u0161to puno govori o kakvoj se ekipi radilo.
\nU Vipavu smo stigli oko 18h gdje nas je ispred \u0160kofijske gimnazije do\u010dekao njezin ravnatelj i na\u0161 doma\u0107in g. Vladimir An\u017eel. Uz njega su bile i tri obitelji, Lee iz Vrhpolja, Lare iz Ajdov\u0161\u010dine te Mekte iz Slapa, koje su za na\u0161ega vremena provedenog u Sloveniji ugostile \u0161est na\u0161ih u\u010denica, dok je druga \u0161estica uz profesore bila smje\u0161tena u Dija\u0161kom domu u koji nas je smjestio ravnatelj. Po dolasku u Vipavu odmah se rastala ekipa te se svatko zaputio svojoj novoj privremenoj ku\u0107i (neki od nas domu). \u0160estici iz doma ravnatelj je, uz suprugu Elzu i sina Timoteja, otvorio vrata svoje ku\u0107e i primio ih na ve\u010deru, kao i za svaki sljede\u0107i obrok u ova tri dana u Sloveniji. Taj petak nave\u010der definitivno se mo\u017ee opisati kao zanimljiv \u2013 novi ljudi i to kojima hrvatski nije najja\u010da strana (a i obrnuto) bio je izazov na koji se tek trebalo naviknuti, ali otvorenost i gostoprimstvo tih ljudi sigurno je pripomoglo i ostavilo najbolji dojam. Ekipa smje\u0161tena u domu bila je ova \u201edoma\u0107a\u201c \u0161kolska, oni nisu dobili Slovence da ih provedu gradi\u0107em ili s kojima bi provje\u017ebali slovenski pa su se za to sami pobrinuli, jo\u0161 vi\u0161e zbli\u017eili i zabavili na kraju u praznoj zgradi Dija\u0161kog doma.
\nPredmeja – Mali Golak – \u010caven – Predmeja (22 km)<\/strong>
\nU subotu ujutro opet smo se svi skupili te uz obitelj An\u017eel i jednu od djevojaka iz ugostiteljske obitelji, Laru, zaputili prema pravom razlogu dolaska \u2013 Malom Golaku (1495 mnv). Jo\u0161 puni snage stigli smo na vrh s kojeg smo mogli vidjeti Triglav \u2013 najvi\u0161i vrh Slovenije, i Jadransko more, a ujedno i hrvatski poluotok Premanturu. S vrha se, ina\u010de, mo\u017ee vidjeti i talijanski Trst, no Pegazu oblaci to ipak nisu dopustili. Neo\u010dekivano, prava ekspedicija se po\u010dela \"\"<\/a>odvijati tek nakon spusta s vrha. Nakon vrha sljede\u0107i cilj nam je bio sti\u0107i do planinarske ku\u0107e na \u010cavenu (1257 mnv) na odmor i ru\u010dak. Nakon ostvarenog cilja svi smo o\u010dekivali da je najte\u017ei dio gotov (logi\u010dno), no put do \u201eodmora\u201c pretvorio se u to da svi pomislimo kako nikada ne\u0107emo do\u0107i do nekakve planinarske ku\u0107e, ali, hajde, bilo je zanimljivo. Putem do planinarske ku\u0107e, osim zbunjuju\u0107ih znakova na kojima vrijeme do ku\u0107e definitivno nije dobro ozna\u010deno, bilo je jo\u0161 prepreka, odnosno poru\u0161enih drve\u0107a. Taj dio se ve\u0107ini najvi\u0161e svidio, imali smo priliku preskakati i penjati se po sru\u0161enim deblima \u0161to je nakon monotone staze svima dobro do\u0161lo. Iako smo do \u010cavena o\u010dekivali do\u0107i za sat i pol, do\u0161li smo za tri i pol, ali barem smo stigli. Nakon \u0161to smo se najeli i odmorili, trebalo se spustiti do Predmeje \u2013 mjesta u podno\u017eju planine od kojeg smo zapo\u010deli pohod, a koji je trebao trajati oko sat vremena (sad prema slovenskom ili hrvatskom vremenu, to je tek trebalo otkriti). Oko 18 h bili smo gotovi s planinarenjem te se zaputili natrag svojim slovenskim obiteljima ili Dija\u0161kom domu. Iako izmoreni, svi smo jo\u0161 imali i snage za dru\u017eenja, a djevojke koje su bile kod Metke iz Slapa udaljenost od 4 km nije sprije\u010dila da zajedno s Metkom do\u0111u do Dija\u0161kog doma na ”tajno” dru\u017eenje.
\nPri ma\u0161i v sv. Stjepanu<\/strong>
\nNedjelja je bila dan povratka u Po\u017eegu prije kojeg smo sudjelovali na svetoj misi iliti ma\u0161i u crkvi sv. Stjepana u \"\"<\/a>Vipavi koju je predvodio vl\u010d. Gabriel, vjerou\u010ditelj u \u0160kofijskoj gimnaziji, nakon koje smo se oprostili od obitelji, a \u0161to je bio te\u017ei dio. Prvobitno negodovanje oko spavanja po obiteljima na se kraju pretvorilo u odli\u010dno i pozitivno iskustvo s novim prijateljstvima. Neki komentari djevojaka koje su bile smje\u0161tene u obiteljima\u2026
\n\u201eLjubazna obitelj Kete ugostila nas je i primila u svoj dom. Proveli su nas kroz Ajdov\u0161\u010dinu, Vipavu i Vipavski kri\u017e. Doma\u0107ica Lara nam se pridru\u017eila na planinarenju pa smo se imale priliku bolje upoznati i zbli\u017eiti. Obitelj Kete bila je jako gostoljubiva i ljubazna i osje\u0107ali smo se kao kod ku\u0107e.\u201c (Nina, 4.)
\n \u201eKod obitelji Marc osje\u0107ale smo se kao kod ku\u0107e. Odmah pri dolasku osje\u0107ala se ugodna i prijateljska atmosfera koja se nastavila i kroz idu\u0107a dva dana. Zbli\u017eile smo se jako s na\u0161om doma\u0107icom Mektom koja se jako veseli na\u0161em idu\u0107em posjetu, a isto tako je obe\u0107ala da \u0107e do\u0107i posjetiti nas u Po\u017eegu.\u201c (Laura, 3.)
\nZadnje mjesto obilaska bila je upravo \u0160kofijska gimnazija gdje se ravnatelj zahvalio na dolasku te podijelio male, ali poklone od srca kako u\u010denicima tako i profesorima te poslijepodne \u017eivi i zdravi stigli natrag u na\u0161u Po\u017ee\u0161tinu.
\n