![\"\"](\"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/02\/20240228_122242-300x225.jpg\")
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>\n\t\t<\/div>\n\nPisma mo\u017eete pro\u010ditati u nastavku:<\/p>\n
Moje drago srce\u2026<\/em><\/p>\n\u2026Nije bilo drugoga na\u010dina nego napisati pismo tebi, drago moje srce, jer svaki poku\u0161aj da ti ka\u017eem o tome koliko puta u sekundi moje srce otkuca za tebe, neuspje\u0161an je… Svaki put kad te pogledam i poku\u0161am progovoriti, jedino \u0161to vidim je kako pogledi tvojih o\u010diju usavr\u0161avaju moje nesavr\u0161enosti toliko da zanijemim. Jo\u0161 se uvijek utapam u tim morsko-plavim o\u010dima i svaki put kada poku\u0161am uhvatiti dah i izroniti, po\u017eelim se utapati jo\u0161 ja\u010de i sna\u017enije. Zna\u0161, mislila sam da ne pripadam ondje, u njihov bezna\u010dajni svijet, da moje srce ima smisla samo u nekoj drugoj utopiji. Dodir tvoga porculanskog i hladnog tijela bio je toliko u\u017earen one no\u0107i da sam se tada jo\u0161 vi\u0161e osje\u0107ala bezvrijednim \u010dovjekom. Ipak, ta vatra bila je toliko sna\u017ena da je rasplamsala i moj tinjaju\u0107i plamen. Sve je danas hladno osim nas, a ipak sve gori samo zbog nas. Nisi ti an\u0111eo, naravno, ali ipak si najsli\u010dniji njemu. Ako se pjesni\u010dka du\u0161a preda romanti\u010dnoj, pa \u010dak i na tren, uzaludan je bijeg. Tu pjesni\u010dku du\u0161u prona\u0107i \u0107e\u0161 u svakom stihu, svakoj pjesmi, u svakoj klupi u koju nismo imali vremena urezati na\u0161a imena, u svakoj ptici koja slobodno leti, iako zna\u0161 da je tvoja du\u0161a zarobljena u nekom rijetkom srcu. Mo\u017eda sam u strahu poku\u0161ala pobje\u0107i iz te vatre gase\u0107i je oceanom, ali nisam uspjela ba\u0161 zato \u0161to sam te beskrajne oceane namijenila Dalmatincu koji je do tada imao samo Jadran. Nadam se da \u0107u te jednoga dana sresti na nekom drugom, \u0161arenijem svijetu, jer na ovome smo mi samo siro\u010dad Adama i Eve \u2013 posljednji ljudi na zemlji\u2026<\/em><\/p>\nTvoje drago srce\u2026<\/em><\/p>\nMarta Gabrek, 2.b<\/p>\n
Najdra\u017ea moja,<\/em><\/p>\nve\u0107 du\u017ee vrijeme razmi\u0161ljam o tome kako da ti budem bli\u017ee. Pro\u010ditao sam tvoje pismo i moram ti re\u0107i da i ti meni nedostaje\u0161. Trenutno nisam u mogu\u0107nosti posjetiti te, ali nadam se da \u0107e i to vrijeme uskoro do\u0107i. \u010cesto razmi\u0161ljam o nama, o tome kako bi bilo da nas ne dijeli ocean, kako bi bilo da \u017eivimo u istoj ulici, istoj ku\u0107i i kako bi bilo da se vi\u0111amo svaki dan. Nikad ne\u0107u zaboraviti trenutak kada sam te prvi put ugledao, kada sam prvi put ugledao te prekrasne o\u010di. Do tada sam si govorio da ne trebam nikoga i da mi je najbolje samom. Samo \u0107u re\u0107i da se to mi\u0161ljenje potpuno promijenilo kada sam te ugledao. Cijelo sam to popodne razmi\u0161ljao i sam sebi govorio: \u201eBo\u017ee, moram upoznati ovu \u017eenu\u201c.<\/em><\/p>\nKroz glavu mi je pro\u0161lo na tisu\u0107e misli. Iskreno, nisam mislio da \u0107e se i\u0161ta ozbiljno dogoditi. Ipak je bilo ljeto, bili smo na godi\u0161njem odmoru na Zlarinu i znao sam, najvi\u0161e po pri\u010dama svojih prijatelja, da, ako upozna\u0161 nekoga u takvim okolnostima, to zavr\u0161i kao obi\u010dna ljetna avantura od koje kasnije ima\u0161 samo lijepa sje\u0107anja. Kad sam se jutro kasnije probudio, oti\u0161ao sam na doru\u010dak i nisam te mogao izbaciti iz glave, nisam te ni upoznao, a ve\u0107 si mi se uvukla pod ko\u017eu. Bio sam u liftu i mislio kako se treba dogoditi \u010dudo da te ponovno sretnem i onda se \u010dudo dogodilo. Ne mogu ti opisati koliko sam bio uzbu\u0111en, nervozan, sretan kada sam te ugledao u predvorju hotela. Te crvene kovr\u010de urezale su mi se u misli i bez problema sam te prepoznao. Tad sam si rekao: \u201e\u010covje\u010de, saberi se i pri\u0111i joj.\u201c Od nervoze je glad nestala i samo sam krenuo prema tebi i rekao si: \u201eKud puklo da puklo.\u201c Nikada ne\u0107u zaboraviti osmijeh koji si mi uputila kad sam ti pri\u0161ao i pitao te mogu li ti se pridru\u017eiti. Iznenadio sam se kako je razgovor glatko tekao i kako su nas zanimale sli\u010dne stvari. Bio sam iznena\u0111en kada sam saznao da svira\u0161 gitaru i da sama putuje\u0161 po svijetu kako bi ju svirala drugima. Iskreno, laknulo mi je kada si rekla da ostaje\u0161 na Zlarinu onoliko koliko i ja, mislim da smo oboje ve\u0107 tada znali da \u0107emo te dane provesti skupa. Nikad ne\u0107u zaboraviti te dane i ljetne ve\u010deri dok si mi svirala. Tih tjedan dana brzo je proletjelo, saznali smo dosta jedno o drugome, a znali smo se samo par dana i \u00a0rastanak nam je oboma te\u0161ko pao. Kad sam se vratio u Zagreb, bio sam uvjeren da je ono \u0161to nam se dogodilo bila ljetna avantura sve dok mi nakon tjedan dana nije stiglo pismo. Bio sam presretan! Od tog dana tvoja poruka mi je postala najdra\u017ea obavijest.<\/em><\/p>\nNema\u0161 pojma koliko mi je drago \u0161to smo odlu\u010dili poku\u0161ati iako je na daljinu. Istina, vidimo se tek dva-tri puta godi\u0161nje, ali ti dani su mi najdra\u017ei i ne\u0107u odustati. Hej, ipak se dr\u017eimo ve\u0107 dvije godine, zar ne? Te dvije godine pro\u0161le su jako brzo, imam osje\u0107aj da te poznajem cijelu vje\u010dnost. Tih par dana \u0161to provedemo skupa pro\u0111u mi kao pet minuta. Kako me na kraju svakog poziva pita\u0161: \u201eZar je ve\u0107 pono\u0107?\u201c, a mi pri\u010damo ve\u0107 tri sata. U pismu si mi spomenula kako si po\u010dela sve \u010de\u0161\u0107e \u010ditati knjige, znam da si rekla onog ljeta kako obo\u017eava\u0161 ljubavne romane. Neki dan sam bio u knji\u017enici i nai\u0161ao na naslov \u201eKad nismo bili stranci\u201c, bio je hit na pro\u0161logodi\u0161njem Interliberu. \u0160aljem ti je zajedno s medom i \u010dokoladom, znam kako si mi neki dan napomenula kako si se za\u017eeljela Dorina \u010dokolade (valjda se ne\u0107e rastopiti), a medo je tu da ti pravi dru\u0161tvo dok mene nema. Uzeo sam i sebi jednu, nisam mogao odoljeti, a osim toga imat \u0107emo o \u010demu raspravljati. Zna\u0161 trebali bi obi\u0107i sve knji\u017eare i knji\u017enice u Zagrebu kad se budemo vidjeli idu\u0107i puta. Ovako i sama si u zadnjem pismu napisala kako razmi\u0161lja\u0161 o ljetu. I ja sam o tome razmi\u0161ljao ovih dana. Iskreno mislim da ne bismo trebali biti samo na jednom mjestu, \u0161ta ka\u017ee\u0161 na jedan roadtrip Jadranom? Uz uvjet da ponese\u0161 svoju gitaru naravno.<\/em><\/p>\nNadam se da \u0107e ovoj daljini uskoro do\u0107i kraj i da \u0107u taj osmijeh vi\u0111ati svaki dan. Volim tvoje o\u010di, tvoju kosu, tvoj smisao za humor, tvoju ljubav prema knjigama i glazbi, volim tebe! Ne mogu ti opisati koliko mi nedostaje\u0161 i koliko te \u017eelim zagrliti i poljubiti. Ovaj grad je hladan bez tebe, ma da budem iskren ne samo grad, sve oko mene pa i ova radio stanica u kojoj provedem dio dana. Ba\u0161 danas, na Valentinovo pustili su na radiju Oliverovu Magdalenu, tvoju omiljenu, \u010dovje\u010de, i ona me podsjetila na to koliko mi zapravo fali\u0161, i na to koliko lijepo ime ima\u0161.<\/em><\/p>\nNe znam kada \u0107e\u0161 dobiti paket. Iskreno, tu\u017eit \u0107u ovu po\u0161tu koliko zna biti spora. No zna\u0161 kako ide, \u010dim dobije\u0161 paket, nazovi me, moram znati jesu li medo i knjiga pre\u017eivjeli put do daleke Kalifornije. Jo\u0161 samo jedna stvar, znam da ti uvijek pi\u0161em, ali ne mogu si pomo\u0107i, hvala ti \u0161to si postala dio mog \u017eivota i hvala ti na tom osmijehu koji mi popravi dan kada ga vidim, \u010dak i na video pozivu.<\/em><\/p>\nVolim te!<\/em><\/p>\nTvoj Damir!<\/em><\/p>\nEna Podobnik, 3.b<\/p>\n
Dragi Ti!\u202f\u00a0<\/em>
\n\u202f\u00a0<\/em>
\nPro\u0161le su dvije godine otkad smo se zadnji put vidjeli, polako se nazire i tre\u0107a. Ne svi\u0111a mi se ta situacija, ali \u0161to \u0107u. Kako bi moja baka rekla: \u201eTako se grah prosuo.” Jo\u0161 mislim na tebe, stare rane nikako da zarastu. I dalje me boli. Moram te pustiti, ali kako kad ne mogu. Odlazim sutra u Nizozemsku. Pitam se zna\u0161 li to. Ustvari se samo zavaravam. Pa naravno da ti ne zna\u010dim ni\u0161ta. Ne prolazim ti mislima. Kad bolje razmislim, davno si ti pre\u0161ao preko toga. Netko \u0107e re\u0107i da je Nizozemska izgovor da pobjegnem od tebe, nas i svega onoga \u0161to smo zajedno pro\u0161li… Mogu\u0107e. Tje\u0161im se da slijedim svoje snove. Mo\u017eda se namjerno zavaravam, tko zna.\u202f\u202f\u00a0<\/em><\/p>\nJo\u0161 uvijek te volim. \u010cesto te se sjetim, ne znam zna\u0161 li. Sje\u0107am se onog dana kad smo se upoznali prvi put na igrali\u0161tu. Visoki mulac, divnih zelenih o\u010diju, valovite kose. Pona\u0161ao si se kao najve\u0107i mentol. Bio si druga\u010diji. Tu si me dobio. Cijelo je selo znalo za nas. \u0160to su nas vi\u0161e zafrkavali, to smo se vi\u0161e sva\u0111ali. Kru\u017eile su pri\u010de da ima\u0161 drugu, neku Amerikanku. Razdvojili smo se. \u010cetiri dana nakon tvog ro\u0111endana umro mi je otac, a ja sam pomislila: \u201cMo\u017eda \u0107e se javiti. Mo\u017eda mu je stalo.\u201d Nisi, naravno…\u202f\u00a0<\/em><\/p>\n\u202fDvadeset dana nakon toga upoznala sam mladi\u0107a u drugoj dr\u017eavi, zanimljiv de\u010dko. Totalna suprotnost tebi. U\u0161li smo u vezu nakon kratkog vremena. Nisam ga nimalo voljela. \u017deljela sam ti napakostiti. \u010cak i onda tebi je bilo sasvim svejedno. Za ljeto sam bila u Rimu i pogodi \u0161to, opet sam razmi\u0161ljala o tebi. Jedno ve\u010de na\u0161la sam se u blizini fontane di Trevi i mo\u017eda sam slu\u010dajno potro\u0161ila dvadesetak eura na \u017eelje. Odmah da ti ka\u017eem – u svakoj sam te za\u017eeljela. Pro\u0161li utorak, mo\u017eda je to bila \u010dak i srijeda ili mo\u017eda pak subota… nisam sigurna, sreli smo se kod Spara. I\u0161ao si na ispit prve pomo\u0107i. \u010cetvrti put. \u010cinilo mi se kao da si namjerno pao prva tri puta samo da do\u0111e dan kada \u0107emo imati skupa ispit. Kao nekada pogledi su nam se sastali, na moje veliko iznena\u0111enje na licu ti je izbio poznati osmijeh. Poku\u0161ao si izgledati kao da te nije briga. Iskreno, lo\u0161e ti je i\u0161lo. Svi\u0111ao mi se na\u010din na koji me gleda\u0161. Nekoliko dana poslije do\u0161ao si na moj ro\u0111endan. Sve je bilo kao u bajci. Dr\u017eao si mi ruku oko struka, grlili smo se, \u010dak smo i plesali. Mislila sam da je to to. Do\u0161lo je na\u0161e vrijeme. Vrijeme kad \u0107emo biti sretni. Naravno, opet si me napravio budalom. Nema veze. Oprostit \u0107u ti sve, kao da nikada ni\u0161ta nije bilo. Ionako sutra odlazim. Ne mogu napustiti na\u0161e \u201eljubavno gnijezdo” mrze\u0107i te. Zato ti pi\u0161em ovo naizgled besmisleno, pomalo \u0161ugavo pismo. \u017dalosno je to \u0161to ne\u0107e\u0161 imati priliku da ga pro\u010dita\u0161.<\/em><\/p>\n\u00a0Koristim zadnje atome snage i otkucaje svoga srca da na\u0111em prave rije\u010di kojima \u0107u se oprostiti od tebe, dragi moj valovite kose i zelenih o\u010diju. \u017dao mi je \u0161to nismo uspjeli.<\/em><\/p>\n\u00a0Mo\u017eda i nije…\u202f\u202f\u00a0<\/em><\/p>\nTi sada ima\u0161 nju, a ja? Ja imam Nizozemsku pa pretpostavljam da \u0107emo sada oboje biti sretni.\u202f<\/em><\/p>\nCura iz susjedstva\u202f<\/em><\/p>\nDea Pe\u010dur, 4.b<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u010cetvrtu godinu zaredom po\u017ee\u0161ki Ogranak Matice hrvatske u Po\u017eegi u okviru Dana Matice hrvatske u Po\u017eegi organizirao je natje\u010daj za najljep\u0161e ljubavno pismo po uzoru na posljednje, opro\u0161tajno pismo grofa Petra Zrinskog supruzi Ani Katarini prije nego \u0161to je s Franom Krstom Frankopanom pogubljen u Be\u010dkom Novom Mjestu. Ove je godine progla\u0161enje najuspje\u0161nije napisanih ljubavnih […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":30861,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[209,2],"tags":[],"class_list":["post-30852","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-natjecanja","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30852","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=30852"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30852\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30867,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30852\/revisions\/30867"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/30861"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=30852"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=30852"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=30852"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>