Ispred franjeva\u010dke crkve stajala je masa s koferima, smje\u0161kala se i nestrpljivo \u010dekala polazak na dalek put. U Virovitici nas Ve\u010der pa jutro. Dan drugi.<\/strong><\/p>\n Nedjelju smo posvetili samom vje\u010dnom gradu RIMU. U ranu zoru, nakon doru\u010dka, posjetili smo katakombe sv. Kalista i ondje odr\u017eali sve\u010danu nedjeljnu misu. Zatim smo zakora\u010dili u crkvu sv. Kri\u017ea. Poslije ru\u010dka vrijeme smo proveli obilaze\u0107i baziliku sv. Marije Velike, Flavijev amfiteatar, Konstaninov slavoluk, Rimski forum, Kapitolij, Venecijanski trg te oltar Domovine. Kroz sve te ljepote proveo nas je na\u0161 vodi\u010d Slavo. Ve\u010derali smo sjajnu pastu s tunjevinom i panna cottu od jagode i karamele.<\/p>\n Ve\u010der pa jutro. Dan tre\u0107i.<\/strong><\/p>\n Ve\u010der pa jutro. Dan \u010detvrti.<\/strong><\/p>\n Cjelodnevni izlet bio je odli\u010dan izbor za utorak. Vo\u017enja do Pompeja potrajala je ne\u0161to Ve\u010der pa jutro. Dan peti.<\/strong><\/p>\n 28. kolovoza za sve nas bio je velik i va\u017ean dan. Povratak u Vatikan i audijencija s Papom na blagdan sv. Augustina. Do\u017eivljaji i emocije ne mogu se opisati rije\u010dima. \u010citanje Svetog pisma na nekoliko jezika, bliskost s Papom, njegova propovijed. To treba do\u017eivjeti! Pri zavr\u0161etku imali smo slobodno vrijeme za ru\u010dak i kupnju suvenira. Slijedio je obilazak Svetih stuba, bazilike sv. Ivana Lateranskog, Panteona, Fontane di Trevi i \u0160panjolskog trga. Imali smo priliku izabrati izme\u0111u 150 vrsta sladoleda, kola\u010di\u0107a i slatki\u0161a. Slatke muke. Dan smo zavr\u0161ili \u0161etnjom kroz Via Del Corso.<\/p>\n Iako tu\u017eni \u0161to se najljep\u0161em putovanju bli\u017ei kraj (istom onom za koje smo mislili na prvu da ne\u0107e biti zanimljivo), zadnju ve\u010der iskoristili smo za dru\u017eenje i razgovor, razmijenili brojeve, dru\u0161tvene mre\u017ee i kako ve\u0107 svi ti protokoli idu.<\/p>\n Ve\u010der pa jutro. Dan \u0161esti.<\/strong><\/p>\n Spakirali smo svoje kofere i u njima ponijeli uspomene, ali i dovoljno potrep\u0161tina za put ku\u0107i i razgledavanje Firence \u2013 kolijevke renesanse, glavnog grada pokrajine Toscane i svjetskom sredi\u0161tu umjetnosti i kulture. Vrijeme smo proveli prolaze\u0107i kroz najljep\u0161e uli\u010dice, mostove, prolaze i trgove. Ku\u0161ali smo najukusnije lazanje i steak. Razgledali smo katedralu, Giottov toranj, krstionicu, crkvu sv. Lovre, Stari most, Trg Gospode i pala\u010du Pitti. Bilo je predivno. Ali, kako to biva, sve \u0161to je lijepo kratko traje. Sretni jer se vra\u0107amo tamo gdje nam je SVE, a tu\u017eni jer napu\u0161tamo ono najljep\u0161e \u0161to sad postaje uspomena. Iako umorni, veselili smo se, kratili vrijeme pjevanjem i prepri\u010davali dojmove, gledali slike i pakirali poklone.\u00a0 Putovali smo prema Hrvatskoj kroz Bolonju, Padovu, Trst i Sloveniju i u ranim jutarnjim satima stigli u Po\u017eegu. Ono \u0161to smo do\u017eivjeli nikada ne\u0107emo zaboraviti i rado bismo opet ponovili isto\u2026<\/p>\n Fotografije by Marija Alaber, Sara Ku\u0161\u010der, Klara Pehal i Ena Podobnik.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/09\/IMG-20240824-WA0052.jpg\")
<\/a>je do\u010dekala jednako raspolo\u017eena ekipa. Zvu\u010dnici i glazba za neke glavni, dok drugi vi\u0161e vole svoje jastuke i dekice (svakome kako odgovara). Atmosfera u autobusu bila je odli\u010dna, svi puni uzbu\u0111enja, \u017eeljni pri\u010de i novih poznanstava. Prva destinacija po dolasku u Italiju bio je grad Assisi, grad sv. Franje Asi\u0161kog. Ondje smo \u010duli razne zanimljivosti i legende o samom Franji, njegovu \u017eivotu i djelovanju. Posjetili smo crkvu Gospe od An\u0111ela, grob i crkvu sv. Franje (gdje smo imali svetu misu i slavili sv. Bartola), Sredi\u0161nji gradski trg, rodnu ku\u0107u sv. Franje, katedralu sv. Rufina, crkvu i grob sv. Klare, crkvu sv. Marije Velike te grob bla\u017eenog Karla Acutisa. Duhovno i kulturno ispunjeni, zaputili smo se prema Rimu u na\u0161 smje\u0161taj i na ve\u010deru. Dru\u017eenje je, naravno, potrajalo do kasno u no\u0107..<\/p>\n<\/a>Ponedjeljak je bio rezerviran za najmanju dr\u017eavu na svijetu \u2013 Vatikan. Sve se pripremalo za audijenciju s papom na koju smo i\u0161li u srijedu. Divni prizori, nestvarni. Nakon pri\u010da o vatikanskom trgu zaputili smo se u baziliku sv. Petra gdje smo se pomolili i odlu\u010dili prepje\u0161a\u010diti vi\u0161e od pet stotina stepenica da bismo vidjeli najljep\u0161i prizor na svijetu. Sa vrha kupole vidio se cijeli Vatikan. Nerealno je poku\u0161ati prepri\u010dati do\u017eivljaj. Slike govore same za sebe. Nakon obilaska Vatikana i ru\u010dka te slobodnog vremena uslijedio je obilazak Vatikanskih muzeja s dragom i ljubaznom voditeljicom. Moglo se vidjeti i \u010duti sve od po\u010detka kr\u0161\u0107anstva do dana dana\u0161njeg u najsitnije detalje. Za kraj dana na\u0161 vele\u010dasni Karlo Topalovi\u0107 odr\u017eao je svetu misu u hrvatskoj crkvi i zavodu sv. Jeronima.<\/p>\n<\/a>vi\u0161e od dva sata, ali je vrijedilo svakog trenutka. Ostaci rimskog grada koji je uni\u0161ten 79. godine kao posljedica erupcije vulkana Vezuva danas su nazvani drevnim talijanskim Gradom Pod Pepelom. Tako\u0111er, imali smo i ovdje voditeljicu koja nas je nasmijavala svojim pri\u010dama. U Napulju smo ku\u0161ali jednu od najso\u010dnijih pizza u tom podru\u010dju \u2013 a gdje drugdje ako ne na mjestu njena nastanka. Vo\u017enju prema samostanu Montecassinu osvje\u017eio je pravi ljetni pljusak. Montecassino vrijedi za jedno predivno povijesno mjesto na 520 m nadmorske visine gdje je nastao red benediktinaca, najstariji red u Katoli\u010dkoj crkvi. Nakon razgledavanja samostana slavili smo svetu misu i blagdan svete Monike, majke sv. Augustina. Po\u010dastili smo se radovima koje su Benediktinci ru\u010dno izradili. Ora Et Labora!<\/p>\n<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>