Nije li GTA postao dio na\u0161e stvarnosti?<\/em><\/strong><\/p>\n Dok \u0161kole u Hrvatskoj provode stroge mjere za\u0161tite, zaklju\u010davaju\u0107i djecu unutar u\u010dionica kako bi ih sa\u010duvale od vanjskih opasnosti, ta ista djeca kod ku\u0107e slobodno uranjaju u svijet brutalnog nasilja putem videoigara poput Grand Theft Auta (GTA). Ova kontradikcija dovodi do zabrinjavaju\u0107eg pitanja \u2013 \u0161titimo li djecu samo fizi\u010dki dok ih mentalno i moralno prepu\u0161tamo sadr\u017eajima koji ih mogu trajno oblikovati na destruktivan na\u010din?<\/p>\n GTA \u2013 od zabave do opasnosti<\/strong><\/p>\n Serijal Grand Theft Auto, koji je prvi put iza\u0161ao 1997. godine, ve\u0107 desetlje\u0107ima izaziva kontroverze. U igri igra\u010d preuzima ulogu kriminalca u otvorenom svijetu, izvr\u0161ava ilegalne misije, sudjeluje u plja\u010dkama, trgovini drogom i nasilnim sukobima s policijom. Posebno su \u0161okantne mogu\u0107nosti slobodnog istra\u017eivanja svijeta u kojem igra\u010di mogu gaziti pje\u0161ake, napadati slu\u010dajne prolaznike i koristiti razne vrste oru\u017eja bez ikakvih posljedica.<\/p>\n Ve\u0107 od ranih 2000-ih roditelji, psiholozi i moralisti upozoravali su na opasnosti ove igre, tvrde\u0107i da poti\u010de asocijalno pona\u0161anje i relativizira stavove mladih s obzirom na nasilje. Unato\u010d tome, GTA ostaje jedna od najprodavanijih igara svih vremena, a posljednji nastavak \u2013 GTA V \u2013 zaradio je milijarde dolara i vrlo brzo stekao kultni status me\u0111u mladima.<\/p>\n Psihi\u010dka podlo\u017enost i opasne posljedice<\/strong><\/p>\n Posebno je zabrinjavaju\u0107e to \u0161to djeca i mladi s ve\u0107 postoje\u0107im psihi\u010dkim problemima ili sklonostima prema agresivnom pona\u0161anju mogu ovu igru do\u017eivjeti ne samo kao fikciju, ve\u0107 i kao inspiraciju. Svjedoci smo sve \u010de\u0161\u0107ih slu\u010dajeva u kojima ljudi koriste automobile kao oru\u017eje \u2013 od napada na skupine pje\u0161aka u europskim gradovima do nedavnih incidenata i kod nas, gdje voza\u010di u naletu bijesa namjerno ulije\u0107u u masu.<\/p>\n <\/p>\n Istra\u017eivanja pokazuju da igranje nasilnih videoigara mo\u017ee smanjiti empatiju i pove\u0107ati impulzivno pona\u0161anje, osobito kod mladih koji nemaju jasan osje\u0107aj moralne odgovornosti. Postavlja se pitanje \u2013 ako \u0161kolski sustav ula\u017ee toliki trud u za\u0161titu djece dok su u u\u010dionicama, za\u0161to ih ne \u0161titimo i kada iza\u0111u iz \u0161kole i upale konzole?<\/p>\n Profesor filozofije i sociologije Stefan Bunjevac tako\u0111er se osvrnuo na ovaj problem istaknuv\u0161i da mladi koji jo\u0161 nemaju izgra\u0111en vlastiti karakter, ovisno o koli\u010dini vremena provedenog u igrama i intenzitetu nasilja kojem su izlo\u017eeni, po\u010dinju poistovje\u0107ivati sebe s likovima koje kontroliraju.<\/p>\n \u201eDjeca i mladi nerijetko svoj karakter temelje na likovima iz videoigara, usvajaju\u0107i njihove obrasce pona\u0161anja i norme. Na taj na\u010din dolazi do formiranja posebne subkulture igra\u010da, gdje se odre\u0111eni oblici pona\u0161anja i agresije ne samo toleriraju ve\u0107 i glorificiraju. \u0160to su mla\u0111i igra\u010di i \u0161to su du\u017ee izlo\u017eeni ovakvom sadr\u017eaju, to je ve\u0107a vjerojatnost da \u0107e se takve vrijednosti utkati u njihov identitet.\u201d objasnio nam je prof. Bunjevac.<\/p>\n Knji\u017eevnost, videoigre i nasilje<\/strong><\/p>\n O povezanosti nasilja u fikciji i njegovog utjecaja na stvarni svijet progovorio je i profesor Perica Vuji\u0107, izvrsni poznavatelj knji\u017eevnosti i strastveni knjigoljubac. U jednom od svojih promi\u0161ljanja osvrnuo se na analogiju izme\u0111u nasilja u knji\u017eevnosti i upravo onog u videoigrama:<\/p>\n \u201eDefinitivno postoji povezanost nasilja u knji\u017eevnosti i u stvarnom \u017eivotu, inspirirana dru\u0161tvenom situacijom. Kao \u0161to je Stephen King motivaciju za Gospodina Mercedesa zasigurno prona\u0161ao u ameri\u010dkom dru\u0161tvu, vjerujem da su i tvorci videoigara potaknuti zbivanjima oko sebe ili \u010dak korisnicima videoigara. Virtualni svijet omogu\u0107uje nam da budemo netko tko bismo mo\u017eda u stvarnosti htjeli biti, ali problem nastaje kada se izbri\u0161e granica izme\u0111u fiktivnog i realnog.\u201d<\/p>\n Profesor Vuji\u0107 tako\u0111er nagla\u0161ava da, iako knji\u017eevnost i videoigre imaju mo\u0107 utjecaja na pojedince, klju\u010dan faktor ostaje osobna psiholo\u0161ka predispozicija. Osobe s odre\u0111enim traumama ili poreme\u0107ajima lak\u0161e \u0107e izgubiti granicu izme\u0111u igre i stvarnosti, \u0161to mo\u017ee dovesti do ekstremnih posljedica.<\/p>\n Posebno se osvrnuo na slu\u010dajeve gdje pojedinci svoje agresivne fantazije iz videoigara prenose u stvarnost: \u201eUzmimo primjer voza\u010da koji se zaletio u ljude u Zagrebu \u2013 mo\u017eemo li sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i da ga videoigre nisu inspirirale? Naravno, ne mo\u017eemo tvrditi da su ga direktno potaknule, ali ako je ve\u0107 imao nasilne sklonosti, igre poput GTA-a mogle su mu dati ideju ili ga u\u010diniti imunim na te\u017einu tog \u010dina.\u201d Vuji\u0107 isti\u010de i opasnost dugotrajne izlo\u017eenosti nasilju, \u010dak i ako ono ostane u domeni virtualnog svijeta: \u201eAko se nasilje kroz godine normalizira i postane dio svakodnevne zabave, \u0161to \u0107e nas sprije\u010diti da ga jednoga dana prihvatimo i u stvarnom \u017eivotu?\u201d<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/Slika2.jpg\")
<\/a><\/a>