![\"\"](\"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/DSCF4221-scaled.jpg\")
<\/a>Od mladi\u0107a koji je volio i igrao nogomet, sina i prijatelja koji je bio prakti\u010dan vjernik i koji je u svojim molitvama nosio cijelu svoju obitelj i svoju budu\u0107nost, od predanog i odgovornog vojnog kadeta pred kojim je bila \u010dasni\u010dka budu\u0107nost do \u010dovjeka koji je \u2013 bez jedne noge, obje \u0161ake, vida (!), gotovo i bez sluha \u2013 pozvan na misiju u kojoj progovara o neprekidnoj Bo\u017ejoj blizini, snazi koja dolazi odozgor i koja daje smisao njegovu \u017eivotu i \u017eivotu onima koje je njegovo svjedo\u010danstvo promijenilo, o potrebi iskrenog sakramentalnog \u017eivota u kojem susre\u0107emo pravog i istinskog Boga koji je \u017eiv i koji nas jedini ne ostavlja.<\/p>\nPro\u0161li smo zajedno kroz njegov mukotrpan oporavak, do\u017eivjeli jedno neopisivo svjedo\u010danstvo radosti koju dijeli ljudima poput njega i onima poput nas koji se uzdaju samo u sebe \u2013 u svoje udove i svoje znanje i upravo zbog toga \u010desto bivamo nesretni, nezadovoljni i prazni.<\/p>\n
U dva dana, u dva predavanja na kojima smo se susreli s Josipom gotovo 400 Po\u017ee\u017eana ostalo je bez daha, bez komentara, bez pitanja, bez prigovora, bez ali, bez kako\u2026 Josip nam nije dao prostora, svojim je svjedo\u010danstvom \u017eive vjere dotaknuo sve pore na\u0161ega \u017eivota \u2013 na\u0161e oholosti, na\u0161e prezauzetosti, na\u0161e duhovne i emocionalne kaoti\u010dnosti, i zapravo na\u0161e izgubljenosti.<\/p>\n
O kako nam je te\u0161ko \u2013 na\u0161 posao, na\u0161e \u0161kolske obveze, na\u0161e aktivnosti i obveze, pa po\u0161tuj oca i majku, pa svetkuj nedjelju, pa pomozi nevoljniku, pa obi\u0111i usamljenog, pa odvoji od svog suvi\u0161ka, pa \u010ditaj Sveto pismo, pa pro\u010ditaj knjigu\u2026o kako nam je te\u0161ko\u2026<\/p>\n Nadam se da dugo, dugo ne\u0107emo zaboraviti ovo svjedo\u010danstvo vjere, nade i ljubavi, svjedo\u010danstvo neokrivljavanja i predanja koje je Josipa nagradilo bo\u017eanskim darom \u2013 nadamo se do\u017eivotnom suputnicom \u2013 ratnicom Teom koja je Bo\u017ejim promislom postala Josipove ruke i noge, Josipove ruke, a zajedno jedno veliko srce!<\/p>\n Sretni smo \u0161to nam ga je Bog poslao na\u0161 put ba\u0161 kao \u0161to je i Teu poslao na njegov \u2013 jedan jedan!<\/p>\n Duc in altum, Josipe!<\/p>\n Donosimo i jedno svjedo\u010danstvo:<\/p>\n Pri\u010da o mladi\u0107u koji je nakon nesre\u0107e ostao bez ruku, noge, vida i sluha te\u0161ko je shvatljiva i gotovo nezamisliva. Ipak, ono \u0161to najvi\u0161e doti\u010de nije sama tragedija, nego njegova nevjerojatna snaga duha. Unato\u010d svemu \u0161to mu se dogodilo, ostao je ispunjen \u017eivotom i \u010dvrsto vjeran Bogu. To me duboko nadahnulo i podsjetilo koliko su na\u0161i svakodnevni problemi zapravo mali u usporedbi s onim \u0161to je ovaj mladi\u0107 pro\u017eivio. Njegova pri\u010da pokazuje da prava snaga dolazi iznutra i da vjera mo\u017ee dati smisao i u najte\u017eim trenucima \u017eivota! Pri\u010da ovog mladi\u0107a nije trenutak za sa\u017ealjevanje,nego prilika za novi po\u010detak u kojem trebamo \u017eivjeti zahvalnije i hrabrije u samoj vjeri! (Marta Gabrek)<\/p>\n<\/a>On je shvatio i od tada poziva sve ljude da grade ku\u0107u na stijeni \u2013 Isusu koji je \u017eiv, da jedni drugima budu radost, da vjeruju u Bo\u017eju providnost, da oslu\u0161kuju Glas koji nam oduvijek govori a koji onaj Zli \u017eeli uti\u0161ati bukom ovoga svijeta.<\/p>\n<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>