{"id":9150,"date":"2017-04-03T09:44:49","date_gmt":"2017-04-03T09:44:49","guid":{"rendered":"http:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/?p=9150"},"modified":"2018-12-28T13:51:35","modified_gmt":"2018-12-28T13:51:35","slug":"prva-se-pamti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katolicka-gimnazija.hr\/index.php\/2017\/04\/03\/prva-se-pamti\/","title":{"rendered":"Prva se pamti"},"content":{"rendered":"

Pet dana za petaka<\/strong><\/p>\n

Tekst: Ana \u0160imunovi\u0107<\/p>\n

Foto: Frano Bari\u0161i\u0107, prof.<\/p>\n

\"DSC_5967\"<\/a>Kao \u0161to smo i najavljivali, za nama je prva razmjena u\u010denika u povijesti ove na\u0161e mlade \u0161kole. Ana \u0160imunovi\u0107, Lea \u0160ulc, Leon Kopi\u0107 i Mario Jankovi\u0107 bit \u0107e upisani u \u0161kolsku Povjesnicu kao prvi u\u010denici koji su svojih pet radnih (nastavnih) dana proveli u \u0160kofijskoj (biskupijskoj) gimnaziji u Vipavi. Pod mentorstvom prof. Frane Bari\u0161i\u0107a oni su od 20. do 24. o\u017eujka bili gostima svojim slovenskim vr\u0161njacima Katarini, Gaji, Tanji i Sergeju, dok je doma\u0107in i na\u0161em profesoru Frani i na\u0161im u\u010denicima bio ravnatelj \u0161kole-doma\u0107ina g. Vladimir An\u017eel.<\/p>\n

Iako nam je Slovenija prva susjedna zemlja, na\u0161i su se u\u010denici mogli diviti posebnostima koje toliko odudaraju od na\u0161ega slavonskog, ravni\u010darskog kraja i krajolika. Na samom ulazu u maleni slovenski gradi\u0107 Vipavu (oko 2000 stanovnika) do\u010dekao nas je Napoleonov drvored<\/em>, dugi \u0161palir starih stabala lipe koji nas je doveo do izvora rijeke Vipave, ali i Dija\u0161kog doma<\/em>, \u0111a\u010dkog doma u kojem smo i bili smje\u0161teni. Vipava izgledom podsje\u0107a na manja mediteranska mjesta jer je ve\u0107ina ku\u0107a, ali i ulica izgra\u0111eno upravo kamenom, toliko specifi\u010dnim za Jadran i Mediteran. Iako nije izgra\u0111ena u kamenu, prostor oko \u0160kofijske gimnazije kojom nas je proveo doma\u0107in, g. Vladimir An\u017eel, ure\u0111en je upravo u mediteranskom stilu. \u0160kola je to koju poha\u0111a tristotinjak u\u010denika, a koja je u opremljenosti svojih u\u010dionica, kabineta, kapelice, fitnessa ili ogromne sportske dvorane daleko ispred na\u0161e \u0161kole.<\/p>\n

Jutro s Vivaldijem<\/strong><\/p>\n

\"DSC_6029\"<\/a>Prvi dan smo se nakon okrjepe ru\u010dkom \u0161kolskim kombijem uputili u Otlicu, tj. Otli\u0161ko brdo (700 m. n. v) gdje nas je do\u010dekao prekrasan geolo\u0161ki fenomen, tzv. Otli\u0161ko okno<\/em> koje je nastalo sudarom dviju stijena. Posjetili smo jo\u0161 i Planicu<\/em>, skakaonicu koju su mje\u0161tani izgradili za skija\u0161ke skokove. Dan smo zavr\u0161ili misom i ve\u010derom u \u0111a\u010dkom domu. Tijekom boravka na raspolaganju nam je bio dnevni boravak u kojem smo imali priliku igrati biljar, stolni nogomet, ali i koristiti mre\u017eu za kontakt sa ”svijetom”. Zanimljivo je da svi nakon ve\u010dernje molitve u 21h moraju biti u svojim sobama do 22h. Jo\u0161 je zanimljivije da je svaki dan zapo\u010dinjao Vivaldijem. Naime, svaka soba ima zvu\u010dnike preko kojih nadre\u0111eni \u0161alju poruke, ali i bude u\u010denike pu\u0161tanjem glazbe. Tako\u0111er, nakon doru\u010dka pu\u0161taju pjesme po izboru u\u010denika.<\/p>\n

Slovenci su zaljubljenici u prirodu<\/strong><\/p>\n

Drugi dan smo se uputili u \u0161kolu koja je vrlo blizu doma, a nastava je po\u010dinjala u 7,30h. Upoznali smo se s profesorima te se za\u010dudili koliko je nastava bila opu\u0161tena i bez pritiska. Sigurno \u0107e vas zanimati da veliki odmor traje 45 minuta te za to vrijeme u\u010denici idu u kuhinju na toplu u\u017einu, provode slobodno vrijeme \"DSC_6100\"<\/a>ili idu u dvoranu (u\u010denici ne smiju izlaziti iz \u0161kole). Mi smo slobodno vrijeme provodili u dvorani igraju\u0107i ko\u0161arku. Iako njima nastava redovito traje do 14h, mi smo ve\u0107 prvi dan markirali i posjetili \u0160kocjanski zatok (\u0160kocjanska uvala)<\/em> koji se nalazi u blizini gradi\u0107a Kopra koji smo tako\u0111er nakratko posjetili. \u0160kocjanski zatok<\/em> postao je park prirode kada su unazad petnaestak godina aktivisti preuredili \u010ditavo podru\u010dje dana\u0161njeg parka prirode. Naime, samo jezero koje je zapravo slano jezero (zbog prija\u0161njeg pritjecanja mora) prije je bilo odlagali\u0161te otpada. Tijekom \u010di\u0161\u0107enja izva\u0111eno je oko 200 tis. m\u00b3 mulja i ostalog otpada. parkom nas je vodila gospo\u0111a Bojana koja je prije tih petnaestak godina bila jedna od koordinatorica \u010di\u0161\u0107enja ove uvale, odnosno jezera. Ovo bioraznoliko\u0161\u0107u bogato jezero danas je skloni\u0161te i prebivali\u0161te mnogim pticama selicama, ali i onima koje su tu cijele godine. Neke od njih su liska, labud, patka \u017eli\u010darka, gnjurac, kormoran, bijela \u010daplja itd. Tako\u0111er smo se upoznali s kamar\u0161kim<\/em> konjima te govedom bo\u0161karinj<\/em> koji dok pasu poma\u017eu u odr\u017eavanju bioraznolikosti. U parku je zabilje\u017eeno oko 245 vrsta \u017eivotinja na 122 ha zemlje.<\/p>\n

Tre\u0107i smo dan nakon \u0161kole imali slobodno vrijeme te oko 19:30 h oti\u0161li na Branicu<\/em> gdje smo lovili \u017eabe: sme\u0111u krasta\u010du, \u0161umsku i livadnu sme\u0111u \u017eabu, a uhvatili smo i pjegavog da\u017edevnjaka te pokojeg pu\u017ea. Na kraju prakse vratili smo \u017eivotinje u prirodu. Zanimljivo je da na\u0161i slovenski vr\u0161njaci umjesto gomile teorije imaju puno vi\u0161e prakse, pa je ova na\u0161a potraga za \u017eabama tako\u0111er jedan od elemenata ocjenjivanja u biologiji.<\/p>\n

Postojnska jama – \u010dudo prirode<\/strong><\/p>\n

\"DSC_6585\"<\/a>\u010cetvrtog smo dana u \u0161koli imali nama najdra\u017eu biologiju gdje nam je profesorica Kristina dala da hranimo \u017eabe, ali i prou\u010davamo njihovu gra\u0111u, boju itd. Nakon tog zabavnog iskustva i\u0161li smo u dugo i\u0161\u010dekivanu Postojnsku jamu<\/em>. Ona je nastala prije 3 mil. godina, a prvi ljudi su svoj trag u jami ostavili 1213. godine. Sama jama zauzima samo 1-2 % cijelog sustava koji je posjetiteljima nedostupan. Jama nas je zaprepastila svojim raznim bojama, oblicima poput stalaktita, stalagmita, stalagnata te osvijetljenim \u0161piljskim zavjesama. Kroz samu jamu prolazili smo vlaki\u0107em, no ve\u0107inu puta smo pje\u0161a\u010dili. Nakon toga i\u0161li smo u Postojnski grad<\/em> koji je sagra\u0111en unutar stijene.<\/p>\n

Peti dan nismo i\u0161li na nastavu ve\u0107 smo proveli vrijeme izmjenjuju\u0107i dojmove i evaluiraju\u0107i svoj posjet Vipavi. Nakon toga smo se oprostili te krenuli ku\u0107i. Tjedan dana do\u017eivljaja tolikih ljepota, ali i iznena\u0111enja u tom atraktivnom i vrlo organiziranom malom mjestu brzo je pro\u0161ao. Svi su bili pristupa\u010dni, a na\u0161i doma\u0107ini susretljivi i otvoreni. Ono \u0161to se mora spomenuti jest izvrsna kuhinja u domu, ali i u \u0161koli. Sve se \u010dinilo kao san koji je (pre)brzo zavr\u0161io. Ova jedinstvena prilika razmjene i upoznavanja u\u010denika nau\u010dila nas je mnogo\u010demu, ali i odu\u0161evila prelijepom Vipavom s njenim ljudima.<\/p>\n