Učenici 1. a i 1. b razreda su 3. i 4. studenoga 2026. godine, u sklopu obrade nastavne teme Organizacija i funkcioniranje ekosustava, uz pomoć profesorice biologije i kemije Martine Franjić izradili svoj mali ekosustav – vrt u boci.
Riječ je o zanimljivom radu koji će učenicima omogućiti praćenje promjena u jednom malom, zatvorenom ekosustavu tijekom sljedećih godina. U boce su zasadili nekoliko biljnih vrsta, među kojima su čuvarkuća, mahovine i fitonije, a posijali su i sjemenke graha i pšenice. Nakon dodavanja vode boce su zatvorene čepom.
U tlu koje se nalazi u boci, osim mineralnih tvari potrebnih biljkama, nalaze se i mikroorganizmi – bakterije i gljivice – koji imaju važnu ulogu razlagača. Oni razgrađuju ostatke uginulih organizama i tako omogućuju ponovno vraćanje mineralnih tvari u tlo.
Biljke iz tla uzimaju vodu i mineralne tvari, dok iz zraka kroz listove uzimaju ugljikov dioksid. Uz pomoć Sunčeve svjetlosti koja prodire kroz staklo boce, procesom fotosinteze stvaraju glukozu, pri čemu kao nusprodukt nastaje kisik.
Istodobno, biljke dišu tijekom cijeloga dana i noći. U stanicama se procesom staničnog disanja glukoza razgrađuje uz korištenje kisika, pri čemu nastaju ugljikov dioksid, voda i energija potrebna za životne procese i rast biljke. Tako nastali ugljikov dioksid ponovno može biti iskorišten u fotosintezi.
Voda se u zatvorenoj boci ne gubi iz sustava. Biljke je otpuštaju u obliku vodene pare procesom transpiracije, a vodena para kondenzira na hladnijim stijenkama boce te se u obliku kapljica ponovno vraća u tlo. Na taj se način odvija svojevrsno malo kruženje vode unutar boce.
Lišće i ostaci uginulih biljaka koji padnu na dno boce razgrađuju se djelovanjem bakterija i gljivica. Pri tome se mineralne tvari vraćaju u tlo, a ugljikov dioksid ponovno ulazi u kruženje i može biti iskorišten u fotosintezi.
Na taj način u boci se mogu pratiti brojni procesi karakteristični za prirodne ekosustave – protok energije, kruženje vode i ugljika te kruženje mineralnih tvari, kao i međusobna povezanost proizvođača i razlagača.
Ipak, vrt u boci nije potpuno neograničen sustav. Količina prostora, mineralnih tvari i drugih resursa je ograničena, pa će njegov razvoj ovisiti o ravnoteži između različitih organizama i uvjeta u boci.
KG-ov mali vrt u boci tako postaje pravi živi laboratorij u kojem će učenici moći promatrati kako funkcionira ekosustav, pratiti promjene kroz vrijeme i povezivati znanje stečeno na nastavi sa stvarnim životnim primjerom.
Tko zna – možda ćemo za nekoliko godina otkriti kakvu nam je priču ispričao naš mali ekosustav zatvoren u boci.
