Uorganizaciji udruge GFR film-video Gimnazije Požega 22. studenoga 2016. u 13 sati u knjižnici Gimnazije Požega održalo se natjecanje Put do filma u 80 dana. Na tom događanju naša škola se predstavila filmom Ivana Mitrovića Jedinstveni, koji je zauzeo visoko drugo mjesto te dokumentarnom reportažom TV sekcije pod naslovom Put mira. Ivan Mitrović, maturant klasičnog smjera Katoličke gimnazije i redatelj filma Jedinstveni, o svojem dosadašnjem redateljskom iskustvu progovorio je za Nautes.
Što te potaknulo da se počneš baviti režijom filmova?
Sam proces nastajanja filma. Ima jako puno filmova koji su dobro napravljeni i same kompozicije kadrova su iznimno dobre te je to zapravo glavni motiv, neka dubina scene, dubina kadra.
Jesi li zadovoljan filmovima Jedinstveni i The changes? Kako su prihvaćeni?
To je sve bilo dok sam još tek počinjao raditi filmove. Jedinstveni je također na neki način nastao dok sam tek počinjao, improvizirao, dok nisam ništa znao o kadru i svemu tome. Ali s vremenom sam sve više shvaćao da zapravo svaki kadar ima neko svoje dublje značenje i da se svaki kadar koristi na određeni način. Zapravo me sve to prebacilo na drugi, viši nivo same kinematografije i filma. Tako da sada i nisam baš zadovoljan filmovima jer sad vidim gdje sam mogao napraviti nešto bolje. Uvijek mogu bolje, uvijek može ispasti još bolje, što je zapravo i odlika svakog redatelja – da, gledajući film, shvati što je sve moglo biti bolje, gdje je što mogao još bolje prikazati.
Koji te filmski žanrovi zanimaju?
Zapravo mi žanrovi nisu toliko bitni. Više me zanima eksperimentalni film, tj. da kao autor mogu napraviti ono što želim da gledatelji vide, da iskažem one osjećaje koje želim pobuditi u gledateljstvu. Katarza je cilj svakog filma, a ja želim da gledatelji vide probleme ili događaje iz filma kroz moje oči.
Koju vrstu glazbe slušaš i na koji način odlučuješ koja bi se pjesma najbolje uklopila u određenu scenu?
Inače slušam metal, ali glazbu za svaku scenu biram po karakteru i osjećajima koje želim izazvati. Jer glazba zapravo ima jako veliku ulogu. U filmu Jedinstveni prisutna je samo jedna pjesma koju inače slušam, jer većinom koristim glazbu koju zapravo uopće ne slušam zbog karaktera samog filma i emocija koje taj film prenosi.
Hoćeš li nakon gimnazije upisati nešto slično ovome čime se sada baviš?
Pokušat ću otići na prijemni na Akademiju za montažu, kinematografiju. Budući da oni primaju samo pet ljudi, pet potencijalnih studenata, nisam baš sto posto siguran da ću upasti na taj faks.
Kako bi ti sam opisao film The changes? Što te potaknulo da snimiš ovu priču?
Film The changes je, na neki način, više motivacijski video-uradak, ne bih ga baš nazvao filmom iako bi mogao pripadati kratkometražnim filmovima. Potaknule su me droge jer sam imao jako puno prijatelja koji su zaglibili u tim vodama, a neki su i dalje tamo. To je bila glavna motivacija.
Jesi li zadovoljan rezultatima koje si postigao filmom Jedinstveni?
Nikada nisam u potpunosti zadovoljan rezultatom, pogotovo kada je film u pitanju, jer sam inače samokritičan i smatram da uvijek može biti bolje. Mislim da nismo zaslužili drugo mjesto jer su ostali filmovi bili dosta lošiji od našeg filma. Ostali filmovi jesu imali priču, ali nije bilo dovoljno razrađena, kao ni kadriranje, ni sama kompozicija cijelog filma.
Što općenito imaš za reći o glumačkoj ekipi filma Jedinstveni, kako ti je bilo raditi s njima?
S njima je bilo uistinu zanimljivo raditi. Uglavnom smo svaku scenu ponavljali najmanje pet puta, većinom zbog opreme koju smo imali. Imali smo jednu kameru tako da nismo imali previše izbora, morali smo to snimiti u što kraćem roku da ispadne što bolje. To je možda na neki način i najveća mana ovog prvog pokušaja snimanja filma Jedinstveni jer ja kao redatelj nisam na pravi način uspio izraziti ono što sam htio, jer jednostavno nisam imao prikladnu opremu. Oprema je jako dobra, ali jednostavno može biti i bolja.
Kako uspijevaš uskladiti ovu svoju zanimaciju s dnevnim i školskim obvezama?
To je jako teško uklopiti, hobi sa školom, jer taj hobi zahtijeva jako puno vremena. Na primjer, samo na film Jedinstveni sveukupno sam potrošio preko dva tjedna rada po minimalmo dva sata. Znalo se dogoditi da sam po osam sati u komadu radio isključivo na filmu. Tako da tu stvarno treba volja, ali i ljubav prema onome što radiš, pogotovo ako se misliš u budućnosti time baviti.
Tvoj komentar na današnje sve češće korištenje CGI-ja?
Sama uloga zelenog platna, tj. nekakvog maskiranja kod montaže jest prikazati neke nadrealne stvari. Njegovo korištenje olakšava sam način snimanja filma, a ujedno i vrlo realistično može prikazati fantastični svijet i okruženje u kojem se radnja odvija.
Najdraži film?
Jako mi se sviđa film Now you see me. Ima jako puno filmova koji su svaki na svoj način posebni. Ja ne gledam baš samu priču filma, iako ona zapravo ima glavnu ulogu u njemu. Presudnu ulogu, po meni, ima sam način snimanja, kadriranja, i način montaže jer želim studirati upravo to – montažu.
Jesi li našao inspiraciju u nekom hrvatskom redatelju?
Pa Hana Jušić i film Ne gledaj mi u pijat. Pogledao sam trailer za film i jako mi se sviđa, s time da sam pogledao i recenzije za film. U njenom filmu posebno je došao do izražaja baš svaki kadar, on ima dubinu i to mi se zapravo najviše dopalo u cijelom filmu. Ako ikada bude mogućnosti za suradnju s Hanom Jušić, bio bih iznimno počašćen.
Najdraži glumac?
Samuel L. Jackon, najviše zbog boje glasa.
Postoji li favorit među novijim filmovima?
Da, gledao sam novog Tarzana i jako mi se sviđa film, iako je priča već izlizana i stara, jednostavno svo to snimanje, montaža…jako mi se sviđa.
Možemo li očekivati još tvojih filmova u budućnosti?
Ja bih rekao da možete, trebalo bi biti. Vidjet ćemo.
