No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu…
Zapisao je nekoć, naš jedva sugrađanin, Dobriša Cesarić u svojoj pjesmi Povratak te dodao:
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi…
Ovih se dana naša školska zajednica rastaje od još jedne generacije maturanata koje su do njihova srednjoškolskog kraja vodili prof. Ivana Drmić, prof. Leonardo Đaković i prof. Ivana Zovko. To rastajanje proteglo se od zadnjih nastavnih sati, njihovog specifičnog ludovanja po hodnicima, preko nešto ozbiljnijih susreta na državnoj maturi pa do jučerašnje svečane akademije. Taj rastanak je, barem za one koji su prisustvovali, vjerujemo bio dirljiv, ali on je uvijek organiziran i upriličen s mišlju i željom da se ovakvi događaji ponove, ali u susretu. Upravo je to bila jedna od misli ravnatelja Škole, prof. Ivana Bedeničića, koji je na svečanoj akademiji – svojim – maturantima poručio:
„Svaki rastanak, a izvrstan je to primjer današnjeg susreta, sadrži u sebi klicu, nacrt ili barem želju novog sastanka. U tom kontekstu, s tom mišlju želio bih, dragi moji mlađi i stariji prijatelji, a onda i suputnici i suradnici, u vama, u današnjem susretu vidjeti taj neizmjeran, nepredvidljiv, a opet tako lijep i čudesan niz naših životnih sastanaka!
Želio bih i znam da je ostvariva ta želja jer, upoznah vas i zavoljeh takve, da po vašim susretima ovaj svijet bude bolji, solidarniji, nasmješeniji, jednostavno ljudskiji!
Budite blagoslov ovomu svijetu, budite oslonac nemoćnima, srdačnost u neuljudnosti, budite svjetlo u mraku! Stvoreni ste da budete začin ovoga svijeta! Budite ljubav, ljepota i dobrota!
I nemojte se nikada pomiriti s idejom koju nedavno opet pročitah i zapamtih u Araličinom Putu bez sna, da postanete ljudi kojima je „svega dosta“ jer je „sve postalo isto“!
Krist, ta jedina i ista datost jučer, danas i sutra od svakoga od nas stvorio je neponovljivu i jedinstvenu mogućnost. Iščitajte i izmolite tu mogućnost, taj kôd Božjeg plana o vama koji je tako lijepo izražen u životu naše Gospe, a osmišljen motom te jedinstvene pojave ljudske povijesti – origo melioris mundi.“
Program akademije pripremili su razrednici prof. Zovko i prof. Đaković, a pridružila im se i prva razrednica kl
asičarske generacije prof. Drmić. Program je vodio prof. Stefan Bunjevac, a isti su obogatili svojim nastupima maturanti Luka Marjanović i Andrea Jozić te vokalno-instrumentalni sastav pod vodstvom vlč. Krunoslava Siroglavića.
Kao i svih dosadašnjih godina Škola se nastojala zahvaliti onim učenicima koji su je posebno zadužili svojim angažmanom kako na raznim natjecanjima, tako i u izvannastavnim aktivnostima. Nastavničko vijeće i ove je godine imalo nemalu zadaću pri odabiru najmaturanta, točnije najmaturantice godine i bilo bi najsretnije da je u mogućnosti dodijeliti dvije nagrade. Ove je godine tako laskavu titulu najmaturantice ponijela učenica 4.a razreda, Leonarda Zelenika, koja se u ime svoje generacije obratila svima prisutnima.
U nadi da će se obistiniti i želje i riječi ravnatelja Bedeničića da je ovaj službeni i svečani rastanak tek zalog budućih sastanaka, čemu zapravo već svjedoče bivši učenici koji su nam postali radni kolege, slobodno ćemo im se već usuditi radovati.
A što maturantima poželjeti nego – DUC IN ALTUM!
