25. i 26. ožujka održao se 19. križni put mladih na relaciji Ruševo – Kutjevo – Požega na kojem je sudjelovalo oko 800 mladih iz 25 župa Požeške biskupije. Kao i svake godine sudjelovalo je 50-ak učenika naše škole koje je predvodio vlč. Marijan Pavelić. Ovogodišnji križni put organizirao je vlč. Ivan Certić iz Župe sv. Nikole biskupa u Pleternici.
Prvi dan Ruševo – Kutjevo (24 km)
Prva postaja križnoga puta bila je malo selo Ruševo gdje smo se okupili u subotnje jutro. Put je nastavljao prema Migalovcima gdje se kod seoskog križa krajputaša molila druga postaja. Okupani i blagoslovljeni jutarnjom svježinom puni energije nastavili smo prema Čaglinu gdje smo zastali kod groblja, prikupili energiju te izmolili treću postaju križnoga puta. Nedaleko od groblja nalazi se crkva sv. Alojzija Gonzage gdje su nas dočekali domaćini i zajedno s nama izmolili četvrtu postaju nakon koje su nam zaželjeli sretan (križni) put. Oko 800 (uglavnom) mladih ljudi krenulo je dalje prema etno-selu Latinovac koji nam je bio peta postaja križnoga puta. Putem smo slavili Isusa njemu posvećenim pjesmama. Također, na ovoj postaji sudionici su se trebali zamijeniti za torbe te tako nositi tuđi teret baš kao što je Šimun Cirenac pomogao Isusu nositi njegov križ. Pod teretom torbe svojega bližnjega došli smo u Poreč (naš slavonski) gdje smo kratko odmorili i nakon izmoljene šeste postaje nastavili prema Bektežu. Ova dionica puta bila je specifična jer smo ju trebali prijeći u šutnji. Šutnja je nagrađena duljim predahom u Bektežu gdje su nas domaćini počastili ićem i pićem. Nakon što smo se odmorili krenuli smo put prvoga grada, Kutjeva, gdje smo kod crkve Rođenja BDM izmolili osmu postaju a nakon toga sudjelovali u svetom misnom slavlju. Prvi dan smo završili upravo u Kutjevu gdje smo se nakon puta dugog 24 km pokušali naspavati u svojim vrećama.
Drugi dan Kutjevo – Požega (24 km)
Drugi je dan započeo već u 6 sati buđenjem, spremanjem, molitvom devete postaje i nastavkom puta. Pjesmom uz pratnju četiriju gitara pješačili smo preko Ferovca i Bjeliševca do Šumanovca gdje smo kraj kapele sv. Florijana izmolili desetu postaju. Iako je padala kiša, nastojali smo se odmoriti kako god smo znali. Prvi topli napitak, čaj i kavu, pripremili su nam domaćini u Rajsavcu koji je bio naše sljedeće odmorište i jedanaesta postaja. Vrlo brzo smo došli i u Jakšić gdje smo se kod crkve sv. Barbare odmorili i izmolili dvanaestu postaju. Trinaesta postaja bili su nam Eminovci koji su bili posljednje stajalište prije Požege i dolaska u požešku katedralu. Nakon prijeđena nova 24 km ispred katedrale sv. Terezije Avilske izmolili smo i zadnju, četrnaestu postaju ovogodišnjeg križnog puta mladih Požeške biskupije. Kao vrhunac naše žrtve i našega puta bilo je sudjelovanje na svetom misnom slavlju koje je predvodio požeški biskup msgr. Antun Škvorčević.
Svoje su nam dojmove otkrili i neki naši učenici.
Jako sam radostan što sam sudjelovao na 19. križnom putu mladih naše biskupije. Ovaj križni put obogatio me novim prijateljstvima, učvršćivanjem starih i jačanjem vjere. Posebno me se dojmila postaja „šutnje“ u kojoj sam naučio zahvaljivati Bogu za sve dobro što sam primio u svom životu.
Mijo Radić, 3.a
Teško i nemoguće je izreći u nekoliko rečenica neopisive dojmove ovogodišnjega križnog puta održanog od Ruševa
do Požege koji je, vjerujem, za sve mlade bio jedno predivno duhovno iskustvo. Mnoštvu mladih sigurno nije bilo lako hodati za križem od postaje do postaje, ali mislim da je naša borba urodila plodom i da smo, unatoč žuljevima i bolovima, sretniji nego ikad. Sigurna sam da je svakome od nas darovan „jedan dio neba“. Osjećala se velika radost zajedništva, nova snaga, želja za borbu protiv zla ovoga svijeta. Bilo je lijepo hodati, slušati, pričati, upoznavati probleme drugih mladih, moliti za njih i s njima… i mislim da smo dokazali da i današnji mladi ipak imaju snage, da znaju šutjeti, trpjeti i živjeti evanđelje.
Ružica Antolović, 2.a
Na križnome putu mladih pokušao sam kroz dva dana zabilježiti kamerom što više zanimljivih događaja koji su se tih dana zbivali. Iako su me drugi gledali kao čudaka koji stalno nosi kameru, ja sam jako ponosan što sam svoj zadatak uspješno ispunio te će se taj video uskoro moći naći na našem youtube kanalu. Također, moj trud nije prošao neopaženo kod nekih sudionika križnoga puta koji su zatražili da im dođem snimati vjenčanje, rođendan ili krštenje četvrtoga djeteta.
Damjan Rengel, 3.a
