Poštovani i dragi uzvanici!
Nadam se da neću zlorabiti vaše strpljenje ako vam oduzmem nekoliko protokolarnih trenutaka i pozovem vas da promislite koju o školi i školstvu. Tako i jest zamišljena ova Akademija. Da nas podsjeti i oduševi, ali prije svega da nas stalno i iznova upućuje na svrhu našeg bivanja i djelovanja.
Poslužit ću se mišlju našeg vrlog svećenika, znanstvenika i teologa, dr. Ivice Raguža, koji u svojim Epimetejama ukazuje, izaziva i poziva govoreći ovako:
„…izvorna ideja sveučilišnoga, (a ja ću, mutatis mutandis dodati, obrazovnog i odgojnog) još od Platonove akademije, jest bezinteresna, beskorisna posveta znanju (a ja naglašavam i odgoju)…Sveučilište (a ja dodajem:škola) treba biti mjesto slobode, mjesto slobodnih ljudi…Danas…prevladava ideologija skupljanja bodova, ideologija koja potiskuje sadržaj znanja i sve reducira na „kompetencije“ …gdje se više nitko ne posvećuje određenoj stvari zbog nje same, gdje više nema fascinacije znanjem, gdje se pokreću studiji, kolegiji koji se slizuju s duhom vremena…gdje se više ne njeguje „nesuvremeni“ duh, duh protiv ovog vremena…“
Na tragu tog razmišljanja zahvaljujem prije svega i najviše osnivaču naše Katoličke gimnazije, ocu Biskupu. Hvala što ste se odvažili i mnoge od nas potakli na stvaranje oaze koja želi njegovati duh svevremenosti uronjen u otajstvo Stvoritelja, a potpuno razdan na korist ljudima!
Svjedočim i znam da je pet stotina đaka koji su upisali našu gimnaziju osjetilo dah zanesenosti i ljubavi, posvećenosti poslu i potpunom predanju stvarnosti koja nas prožima i nadvisuje u osobi Krista. Neka to sjeme bude plodom naše nove, preporođene Slavonije i Hrvatske!
Pozdravljam prečasnog Ivicu Žuljevića i zahvaljujem na svemu što čini za školu. Pritom molim da mi oprosti telefonske pozive u dobra i loša vremena.
Želim ovdje zahvaliti i svojim prethodnicima (koji su zaslužniji i po mnogočemu kompetentniji od mene) – velečasnom Mariju Saniću koji je boj izvojevao s pravnim sustavom u nastajanju naše škole, velečasnom Pavlu Filipoviću koji je stvorio bratstvo i zajedništvo u zbornici i razredima i velečasnom Robertu Mokrom koji nas je dignuo na višu i zahtjevniju razinu u mnogočemu.
Zahvaljujem na suradnji i bratskoj pomoći svim svećenicima (posebno župnicima!) i vjeroučiteljima koji djelom dokazuju što jest živa i djelotvorna zajednica.
Moram se ovdje spomenuti i profesora, na čelu s poštovanim kolegom Pavlom Bucićem iz naše susjedne Gimnazije koji su nam u počecima svojim iskustvom, znanjem i ljubavlju priskočili u pomoć i pomogli nam stati na noge.
Zahvaljujem i svim profesorima ostalih škola (osnovnih i srednjih) koji su nam obrazovali i odgojili naš požeški profesorski kadar.
Zahvaljujem svim institucijama (gradonačelniku, muzeju, knjižnici, turističkim zajednicama, kolegama ravnateljima srednjih i osnovnih škola, veleučilištu) koje nam pomažu na našem putu. Neke gestom i riječju, neke djelom. Ali sve, baš sve vas osjećam braćom i prijateljima. Hvala vam na tom daru!
Posebna hvala gospodinu županu, Alojzu Tomaševiću i pročelnici, Vesni Vlašić kao i pratećim službama.
Pozdravljam s posebnim poštovanjem ravnatelja Škofijske gimnazije Vipava, g. Vladimira Anžela (i profesoricu Ivicu!) i poštovanog gospodina protojereja staurofora Slobodana Lalića, ravnatelja Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu s kojima želimo graditi suradnju i prijateljstvo uvažavajući i poštujući njihove posebnosti i nudeći im svoju originalnost.
Na kraju, pozdravljam, grlim i volim svoju školsku zajednicu (profesore, stručne službe, članove vijeća i odbora, učenike, roditelje) koja me uvijek iznova oduševljava, potiče i bodri.
Svima vama koji ste se danas okupili da zajedno proslavimo ovu desetu obljetnicu naše škole jedno veliko, toplo, ljudsko HVALA!
A sada, moja školska lađo, kličem s Preradovićem: „Raspni jedra, pruži vesla, plovi dan i noć!!
Duc in altum!