Učenici drugih razreda naše škole ove su godine odradili svoju trodnevnu terensku nastavu
u pratnji razrednica Katarine Soldo Obućina i Sanje Prša te profesorice Martine Franjić. U ta tri dana obišli smo gradove dalmatinske obale i njezine unutrašnjosti čija prošlost seže još u antičko doba te ,,Male Plitvice” čija ljepota i svježina ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Nakon nekoliko dugih sati provedenih vožnjom hrvatskim autocestama, stigli smo na svoje prvo odredište – Veliko vrilo – izvor rijeke Cetine. Ovo “čarobno oko Dalmacije” intrigira svoje posjetitelje oblikom i bojama koje se prelijevaju kroz vodu bistru kao suza te svojom dubinom koja seže čak do 115 metara. Nakon divljenja ovom krškom fenomenu, pješice smo se zaputili do najbolje sačuvane predromaničke sakralne građevine u Hrvatskoj – crkve sv. Spasa.
,,Zauvijek okrunjena slavi pobjedu”
Ni kišno vrijeme nije nas moglo zaustaviti u obilasku jednog od najljepših svetišta 
naše, zlatom okrunjene, nebeske majke – Gospe Sinjske. Pri dolasku u Sinj dočekali su nas fratri koji neumorno navještaju Božju riječ na tom području. Fra Joško Kodžoman ispričao nam je povijest svetišta i slike Gospe Sinjske te nas proveo kroz arheološku zbirku franjevačkog samostana. Imali smo čast zaviriti u prošlost Lijepe Naše i Cetinske krajine kroz jednu od najstarijih i najvrjednijih arheoloških zbirki u Hrvatskoj. Uz fra Kodžomana, koji nam se potrudio objasniti što je više moguće u ono malo vremena što nam je bilo na raspolaganju, sigurno je bilo sve samo ne dosadno.
Kao spomen na obranu od Osmanlija i pobjedu zadobivenu milošću neba, Sinjani su 1716. započeli s održavanjem glasovite Sinjske alke, a to nas dovodi do Muzeja Sinjske alke koji se svojim stalnim i bogatim postavom može dičiti i stati uz rame drugim hrvatskim vrhunskim muzejima.
Omiljeno odredište čak i rimskim carevima
Naš drugi dan bio je rezerviran za obilazak jednog od omiljenih turističkih destinacija među stranim i domaćim posjetiteljima ovoga vremena, ali i onih antičkih – grada Splita. Dioklecijanova palača kao i splitska Riva prve su atrakcije koje smo posjetili. Palača jednog od najvećih kršćanskih progonitelja, izgrađena u samo deset godina, živi je spomenik i najočuvaniji kasnoantički kompleks na svijetu. Naime, u ovoj palači staroj više od 1700 godina, danas živi oko tisuću stanovnika grada Splita. Imali smo priliku prošetati njezinim nadzemnim, ali i podzemnim dijelom. Dioklecijanove podrume, koji su do 1955. bili neistraženi i pod slojevima kamena i žbuke, zapravo je očuvalo i spasilo njihovo zatrpavanje, a oni su danas skoro u potpunosti prohodni.
Posjetili smo i splitsku katedralu koja je, iako malih dimenzija, vrlo važna za povijest ovoga grada. Ona je u početku bila mauzolej rimskog cara Dioklecijana, a nakon pokrštavanja Hrvata njegovim kostima zametnut je trag te se od tada u katedrali nalaze kosti svetoga Dujma. Tko bi rekao da će se na mjestu na kojem je bio pokopan progonitelj kršćana danas moći služiti sveta misa?!
Uživajući na Rivi nakon okrjepe, shvatili smo da ne bi bilo loše provesti svoju mirovinu u riznici kao što je Split, baš poput Dioklecijana.
Posjet Poljudu bilo je poput točke na i. U posjetu stadionu nalik na školjku upoznali smo se s poviješću HNK-a Hajduka te smo imali priliku vidjeti kako to izgleda zatravnjivanje nogometnog terena.
Zbogom more, zbogom more, odoh u doline
Stara jezgra grada Trogira bila je prvo mjesto koje smo posjetili trećega dana. Trogir, jedan od najbolje očuvanih gradova iz doba Mletačke Republike, nudi gomilu turističkih atrakcija, a šećući jezgrom grada i trogirskom rivom, imali smo priliku posjetiti neke od njih. Vidjeli smo katedralu sv. Lovre, Knežev Dvor, Gradsku ložu, palaču Ćipiko, Osnovnu školu Petar Berislavić, crkvu i samostan sv. Dominika te brojne druge znamenitosti. Posljednje odredište u Trogiru bila je kula Kamerlengo, a oni najhrabriji popeli su se na sam vrh te su uživali u pogledu na ovaj predivan grad i susjedno Čiovo.
Rastoke su bile posljednje mjesto koje smo posjetili prije polaska svojim domovima. Ovo mjestašce zove se tako jer se upravo tamo rijeka Slunjčica rastače, a smatra se i domom vila. Rastoke su dobile naziv ,,Male Plitvice” zbog mnoštva sedrenih slapova, ali i ljepote koja podsjeća na NP Plitvička jezera. Hrvojev slap, Buk i Vilina kosa najpoznatiji su slapovi, a mi smo ih i posjetili. Vile srebrne kose glavni su motiv koji smo uočili istražujući predivne Rastoke, a sve je bilo vrijedno fotografiranja.
Nakon Rastoka došlo je vrijeme za povratak u Požeštinu. Vozeći se autocestom, okušali smo se u kvizu o ovom našem putovanju koji su pripremile naše profesorice. Oni najbolji bili su nagrađeni poklonima iz Hajdukova fan shopa, a na samom koncu smo zaključili da su ova tri dana bila poput ponavljanja za sat povijesti i likovne kulture. Zahvalni dragom Bogu, našim profesoricama koje su vodile brigu o nama te na samom koncu i našim roditeljima koji su, kako kaže naš vodič, odradili odličan posao u našem odgajanju, vratili smo se u našu Vallis aureu.
#muzejsinjskealke #splitskariva #velikovrilo #svetištegospesinjske📿 #dioklecijanovapalaca #kulakamerlengo #hnkhajduk #palačaćipiko #rastoke
