Uređeni i svakovrsnim šarenilom okićeni hrvatski trgovi. Deseci tisuća ljudi strpljivi u potrazi za fritulama, sarmama, kobasicama i ne znam kakvim maštovitim delicijama pred novovjekim „štalicama“ oboružanim svime i svačime, ali najvažnije da su fiskalnim blagajnama i kartičnim mogućnostima plaćanja umreženi u virtualne svjetove novog doba. Globalizam ili pak neki novi uniformizam?
Zornice i gomile ljudi spremnih na žrtvu ranog ustajanja, redovi pred ispovjedaonicama i vraćanje u svijet djetinjstva naših baka i djedova. Susret ponajprije sa sobom, a onda i s Onim koji nam je darovao sve, a traži tako malo. Zabluda ili jedinstvena prilika?
Možemo li kao zajednica koja voli i želi biti voljena spojiti te svjetove? Moj je odgovor potvrdan. I odricanje i radost odlika su čovjeka koji svoj život gradi na dolazećem Kristu. Bog nas je podario mnogovrsnim talentima i pružio nam nevjerojatne mogućnosti i izazove. I dao nam je ključ za naizgled nespojive dihotomije s(u)vremenog svijeta – ljubav – to moćno sredstvo koje počinje od prihvaćanja sebe, drugoga i Stvoritelja.
Dao Bog da osnaženi ispovijedima (i iskrenim kajanjima) izlazimo na trgove s obiteljima, prijateljima i poznanicima pronoseći duh jutarnjih euharistija (zahvala) i evanđeoske radosti onih koji čekaju i vjeruju tom malom novorođenom Bogu (Božiću) u „štalicama“ naših srdaca! Omekšajmo slamicu tom Djetiću pokojim odricanjem i dobrim djelom! I sve će oko nas, budite uvjereni, biti bolje, ljepše i ljudskije.