PRENESENO ZNAČENJE – NEUPITNO BOGATSTVO JEZIKA
U hrvatskome jeziku preneseno značenje nastaje kada se osnovni smisao neke riječi proširi ili prenese na novi pojam na temelju sličnosti ili povezanosti. Za razliku od osnovnoga (denotativnog) značenja koje izravno imenuje stvarnost, preneseno (konotativno) značenje unosi dodatne osjećaje, asocijacije ili stilske nijanse, čime ujedno i pokazuje raznolikost uporabe leksika te potvrđuje da većina riječi u jeziku ima više značenja upravo zbog procesa prenošenja njihova značenja (višeznačnost ili polisemija).
Preneseno se značenje stalno koristi u svakodnevici, a najčešće se ostvaruje metaforom (prijenos po sličnosti) i metonimijom (prijenos po povezanosti). Poseban je oblik prenesenog značenja okamenjena metafora koja se u svakodnevnom jeziku toliko udomaćila da je više ne doživljavamo kao stilsku figuru, poput izraza noga stola, ozljeda lista ili grlo boce. Isto tako, preneseno je značenje ključno za frazeme (ustaljene izraze koji imaju smisao samo kao cjelina).
Riječ kamen jedna je od brojnih riječi koje u hrvatskome jeziku imaju izuzetno široku primjenu, od doslovnog značenja do dubokih metafora koje opisuju karakter, emocije i odnose. Za primjer se može uzeti činjenica da je u hrvatskoj književnosti i povijesti kamen simbol opstanka (posebno u Dalmaciji i Hercegovini), gdje predstavlja i škrto tlo i vječni dom. Sveprisutan je i u književnim klasicima, poput grčke mitologije i Odiseje. Primjerice, veliki grčki junak, lukavi Odisej, zaustavio se na otoku kiklopa tijekom puta kući, na Itaku, gdje ga već deset godina čeka vjerna supruga Penelopa i sin Telemah. Jedan od kiklopa, veliko jednooko čudoviše – Polifem, mrsi mu planove – zatočit će i njega i njegove suborce tako što će navući ogroman kamen na ulaz u svoju pećinu, a koji običan smrtnik ne može ni uz najbolju volju pomaknuti. Ipak, lukavi se Odisej kamena ne boji. Slično je i sa Sizifom. Ne odustaje od apsurdne kazne bogova i svoje daljnje životne svakodnevice – guranja kamena uzbrdo. Navedeni primjeri potiču asocijacije o tome kako kamen nije prepreka ako je volje, mudrosti, pravoga stava i hrabrosti.
Također, ne tako davno čovjek nije imao rješenje za svjetsku epidemiju i sizifovski je, noseći se s apsurdom, kako je god umio, pristao gurati taj nametnuti kamen izoliranjem, obilježavanjem maskama svih boja i uzoraka, svjestan ugroze vlastite egzistencije temeljene na propitkivanju smisla svega nametnutoga. Ali pomaknuo ga je, izvukao se iz pećine. Nije odustao, bio je jači od kamena kušnje, a ujedno je i nastojao ostati čvrst kao kamen.
Kamen po kamen, kamen smutnje, kamen kušnje, kamen spoticanja, kamen temeljac; čvrst kao kamen. Baci kamen ako si bez grijeha! Kamen kao prepreka, kamen kao osuda, kamen kao razdor, kamen kao mogućnost stupnjevite gradnje, ili rušenja – nečega, nekoga, sebe. Kamen kao test, kamen kao matura, kamen kao život…
Kamen po kamen – ako se slaže kako treba – postaje kuća, skladna, lijepa, čvrsta. S kamenom u društvu treba strpljivo, pažljivo, mudro. Ne samo baciti ga. To je najlakše. Kamen kuša snagu, vjeru, hrabrost, kamen jača, oplemenjuje. Ne treba se bojati kamena; ne treba težiti srcu od kamena. Otkameniti se treba, ne okameniti jer tada možda padne i kamen sa srca.
Konačno, neupitno je bogatstvo prenesenoga značenja, a samo jedna riječ, poput kamena, zbog svojih mnogobrojnih mogućnosti može razriješiti neka pitanja, dvojbe, ukazati na trenutnu emociju, asocirati na nešto svevremensko, trenutno prisutno, aktualno. Potrebno je samo odškrinuti vrata i uroniti u nepresušno bogatstvo svoga jezika.