Nedavno u prostoru gimnazijske kapele zaiskrile su dvije slike sakralne tematike akademskog slikara Tihomira Lončara, a radi se o sv. Josipu i sv. Tereziji Avilskoj.
Svaka za sebe, a ipak cjelina na tragu diptiha, pričaju nam svoju priču o svetosti. Figurativno jasno prepoznatljivi likovi, centralno postavljeni kao jedini kompozicijski elementi slike, s nešto malo detalja crkvenog namještaja, zauzimaju čitav prostor slike. Na diptih ukazuju i sličnosti u detaljima kao što su identične aureole, oba lika u kontaktu s nebom, obje slike plošne, jasnih planova s tek malom naznakom perspektive koja zbunjuje jer slikar ne želi definirati prostor. Obje plamte žutim nebom i ljubičasto purpurnim tlom u razmjeru zlatnoga reza čineći savršenu ravnotežu svjetova, zemaljskog i nebeskog.
Sveti Josip zajedno s malim Isusom gleda nas direktno u oči. Isus nam širi ruke i poziva k sebi, te tako diskretno uvlači u svoj svijet. Terezijin pogled usmjeren je prema golubici, ikonografskom motivu Duha Svetoga te nas svojom gestom jasno upućuje na nebo.
Ponuđena kontemplativnost uvlači nas tiho i nenametljivo u svijet duhovnosti, pozivajući na svetost. Istovremeno, ekspresivna gesta slikareva rukopisa snažnog impasta i živahne kromatike budi osjećaj duhovne radosti kao ponudu iskustva gledanja na tragu metafizičkog.
Tihomir Lončar živući je hrvatski slikar rođen 1953. godine u Vinagori u Hrvatskom zagorju.
Živi u Zagrebu gdje je i završio školu primijenjene umjetnosti – slikarski odjel, te Akademiju likovnih umjetnosti, u klasi prof. Vasilija Jordana.
O njemu postoje dvije monografije autora Stanka Špoljarića (Kontura, Zagreb, 1995.) te autora Vlade Bužančića (biblioteka Contra, 2000.).
Objavio je nekoliko grafičkih mapa i sudjelovao na mnogobrojnim skupnim izložbama u zemlji i svijetu. Jedan je od osnivača Grupe Contra.
Njegov slikarski opus obuhvaća široku tematiku, od pejzaža, portreta, mrtvih priroda do religioznih tema. Stilski izričaj mu je na tragu ekspesivnog s povremenim odmakom k apstrakciji i uvijek novog povratka figurativnom.