Čim otvorimo neki od portala i internetskih stranica s vijestima, bombardirani smo brojkama novozaraženih, hospitaliziranih, izliječenih, cijepljenih itd. Situacija u kojoj se nalazimo već predugo duboko se uvukla u sve pore društva, pa tako i velikim dijelom u školstvo. Učenici, kao i profesori, žongliraju između online i obične nastave, sve je neizvjesno jer često ne znamo hoćemo li idući dan ići u školu ili biti prebačeni na online nastavu. Najviše su tu pogođeni maturanti koji su ovih dana uz učenike nižih razreda osnovne škole jedini učenici koji pohađaju običnu nastavu. Pred njima je ove godine mnogo toga – državna matura, odluke koje određuju život, upisi na fakultet… O tim i sličnim pitanjima razgovarali smo s predsjednicima maturantskih razreda Helenom Kesić (4.b) i Antonijom Bebek, predsjednikom 4.a razreda.
Razgovarale: Leonarda zelenika (4.a) i Lucija Morvaj (4.b)
Je li ovo za tebe obična ili nesvakidašnja školska godina?
Antonio: Za mene osobno, a vjerujem i za sve generacije obuhvaćene ovom teškom situacijom vrlo je nepovoljna školska godina. Nesvakidašnja je i zasigurno neuobičajena.
Helena: Ova školska godina, kao i prošla, svakako je nesvakidašnja za mene.
Kako si se ti, a kako se tvoja generacija snašla u takvoj godini?
Helena: Svi smo se upoznali s drugačijim oblikom škole, a i života općenito pa se pokušavamo prilagoditi situaciji što bolje možemo.
Antonio: Ja se osobno snalazim poprilično dobro, ali smatram da je moja generacija, generalno govoreći, imala poteškoće s radom u ovakvom obliku nastave.
Osjećaš li se zakinutim za nešto? Što?
Antonio: Osjećam se zakinutim isključivo zbog nedostatka fizičke interakcije s profesorima i kolegama iz razreda, a isto tako i zbog gradiva koje, objektivno govoreći, većina učenika nije najbolje prošla kroz C-model nastave, a koje će itekako trebati za državnu maturu.
Helena: Osjećam se zakinuto zbog škole i učenja jer ne obrađujemo sve kako bi obradili u normalnoj situaciji, a također je mojoj generaciji ovo završna godina srednje škole i voljeli bismo se družiti i uživati što više, ali zbog ove situacije ne možemo.
Smatraš li da su prijašnje generacije povlaštenije od vas? U čemu (ako jesu)?
Helena: Prijašnje generacije povlaštenije su jedino zbog toga što nisu imali ovakav drugačiji oblik rada, učenja i škole kao mi.
Antonio: Smatram da su povlaštenije iz nekoliko razloga. Prvi od njih bi bio da su imali prilike zadnje dane provoditi s prijateljima iz svog razreda, a isto tako i bolje nadograditi nekakva prijateljstva i skupa s njima objediniti zajedno školsku godinu. Drugi razlog bi bio taj što prijašnje generacije nisu imale restrikcije koje su morale poštovati iz epidemioloških razloga. Treći razloga je taj što su jednostavno kroz nastavu uživo prošli bolje neke stvari koje nama će zasigurno nedostajati.
1.12. počele su prijave za fakultete, jesi li se odlučio/la kojim ćeš putem?
Antonio: Naravno, već od početka školske godine sam znao u kojem smjeru planiram nastavit daljnje školovanje. Za mene osobno to je smjer komunikologije.
Helena: Odlučila sam čime se želim dalje baviti u životu i kojim putem želim ići, nadam se da ću to i postići.
Je li ova situacija utjecala na tvoj odabir fakulteta?
Helena: Ova situacija nije pretjerano utjecala na moj odabir fakulteta.
Antonio: Nije, jer neovisno o situaciji koja nam se dogodila, a još se uvijek i događa, možemo ipak pronaći svoj put za dalje.
Smatraš li da te nastava na daljinu može dovoljno pripremiti za državnu maturu?
Antonio: Ne, jer smatram da svaki oblik nastave koji nije uživo ne može imati toliki utjecaj na učenike.
Helena: Svakako će biti teže pripremiti se za maturu putem nastave na daljinu. Nastava na daljinu nije ni približna nastavi uživo, ali svi profesori se trude naučiti nas koliko god mogu i pripremiti nas za maturu.
Kako gledaš na nastavu na daljinu, hoće li ona utjecati na tvoj završetak srednjoškolskog obrazovanja?
Helena: Nastava na daljinu je drugačija i neobična. Možda se čini lakšom jer ne moramo sjediti u učionicama po sedam sati na dan, ali teško je sve obrađivati sam od kuće. Utjecat će itekako na moj završetak srednjoškolskog obrazovanja kao i većini mojih vršnjaka.
Antonio: S obzirom da ove godine nije dug period online nastave, smatram da neće imati prevelikog utjecaja jer su se i profesori odlučili isključivo na ocjenjivanje uživo.
Koliko su ocjene dobivene tijekom nastave na daljinu realne?
Antonio: Ovisi od predmetnih profesora, a i od samog predmeta. Generalno gledajući, mislim da nisu realne koliko bi trebale biti.
Helena: Ocjene dobivene tijekom nastave na daljinu nisu ni približno jednake ocjenama uživo, jer se znanje ne može provjeravati testovima i odgovaranjima već se traže neke druge alternative. To su većinom nekakve provjere znanja koje ne odgovaraju svima jednako pa neki dobivaju slabije ocjene, a neki bolje nego one kakve bi imali na normalnoj nastavi.
Kako su se po vama profesori snašli u novonastaloj situaciji?
Helena: Profesori su kao i mi učenici nespremni došli u ovu situaciju, ali uspjeli su se snaći.
Antonio: Smatram da je većinski dio profesora jako dobro pristupio izazovu online nastave, ali se, naravno, vidi jako puno poteškoća i nedostataka u samom radu.
Jesi li ti spreman ili tvoje kolege za državnu maturu?
Antonio: Ja, osobno, još nisam, ali vjerujem da moje kolege i ja imamo još dovoljno vremena za samu pripremu te famozne državne mature.
Helena: Nisam još potpuno spremna za državnu maturu, vjerujem da i moji kolege nisu, no imamo još četiri mjeseca i za to vrijeme ćemo se još bolje pripremiti.
Vjeruješ li da će državna matura biti prilagođena ”novom normalnom”?
Helena: Mislim da državna matura neće biti prilagođena, što i nije baš pošteno za nas jer smo se našli u nesvakidašnjoj situaciji i nije nam lako.
Antonio: Vjerujem da će se naći nekakva normalna sredina u svemu tome i da će Ministarstvo imati tu dozu solidarnosti prema mojoj generaciji.
Smatraš li da unatoč svim mjerama imate pravo na maturalac?
Antonio: Da se mene osobno pita ja bih izašao i iz države na maturalac, ali nismo mi ti koje se pita.
Helena: Smatram da imamo pravo na maturalac, ali samo ako mjere budu blaže jer ne želimo ugroziti sebe i druge.
Koliko zapravo smatrate ovu situaciju s koronom ozbiljnom?
Helena: Sve ovo nam je još novo i nismo potpuno naviknuti na ovakav život, pogotovo mi mladi ljudi, ali poštujemo mjere i pokušavamo se pridržavati pravila što bolje možemo.
Antonio: Smatram da je jako nepogodna i zabrinjavajuće loša kako za fizičku tako i za psihološku sferi cijelog društva. U cijeloj toj situaciji ima jako puno nelogičnosti i jako puno stvari koje valja propitkivati te isključivo iz tog razloga gledam na ovu situaciju kao jednu veliku političku igru, a ne globalnu pandemiju.
Kako je ova pandemija utjecala na tebe i tvoje društvo?
Antonio: Samo ću reći da mladi, kada žele, nađu načina.
Helena: Ova pandemija potpuno je izmijenila i mene i moje društvo, najviše su se promijenile naše navike da izlazimo van i družimo se, što u ovoj situaciji nije moguće.
Vidiš li svoju budućnost unutar Hrvatske ili izvan nje, pogotovo sada?
Helena: Svoju budućnost vidim i u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Tako sam uvijek na to gledala pa mi sadašnja situacija nije pretjerano promijenila mišljenje.
Antonio: Uvijek ima budućnosti gdje ima nade, a u mom životu toga zasigurno ne nedostaje.
Smatraš li da će vam škola pružiti svu moguću pomoć u pripremama za državnu maturu?
Antonio: Naravno, već sada profesori nude svoju pomoć u samoj pripremi za državnu maturu.
Helena: Mislim da će nam škola pružiti svu pomoć i da će nas pripremiti za maturu koliko god može.
Što očekujete od škole u ovom posljednjem polugodištu u srednjoj školi?
Helena: Od škole očekujem najviše razumijevanje prema nama jer nam nije lako i trudimo se najbolje što možemo.
Antonio: Očekujem solidarnost i susretljivost od profesora.