Dok nas neki već neko vrijeme uvjeravaju kako je sigurnost u cijepljenju ili nekontaktiranju, (čit.) otuđivanju jednih od drugih, Julijana Matanović nas po jednom od svojih likova mudrih majki, čiji život nije popločen ružama, uvjerava da je sigurnost u šutnji i čekanju pravog trenutka koji će sigurno doći.
U nadi da će trenutak susreta upravo s Julijanom Matanović, omiljenom hrvatskom književnicom, ipak doći, unatoč nepopularnom trendu susretanja prema onima kojima je dana više od jedne minute vlasti, nekolicina zaljubljenika u književnost okupila se u ugodnom večernjem druženju s kratkom prozom Julijane Matanović, a uz čaj ili kavu razgovorušu i šutkušu. U posve nesvakidašnjem i napokon ugodnom ambijentu naše ostakljene dvorane, što zbog ugođaja što zbog društva, čitali smo kratke priče iz zbirki I na početku i na kraju bijaše kava te Djeca na daljinu, o kojima smo razvijali svoje priče, evocirali svoja sjećanja, izvodili svoje ili zajedničke zaključke.
Inat je često ona prvotna energija koja brojne Julijanine likove motivira na djelovanje. Inat je ona pozitivna snaga koja nas je motivirala da u skladu s novim prilikama po prvi puta organiziramo književnu večer u našoj školi kojom smo se nastojali pripremiti za pravi književni susret s prokušanom zaljubljenicom u sjećanje i pisanje.
