U petak, 7. svibnja tradicionalno smo hodočastili u Gospino svetište u Voćin kako bismo zajedno s našim maturantima zahvalili na još jednoj generaciji koja se ovih dana rastaje od naše škole. Vjerujući da nas svih ovih godina prati Bogorodičin zagovor, zahvalili smo na svetom euharistijskom slavlju kako za njenu blizinu tako i za riječ Sina kojega je rodila, a koja nas hrabri, opominje i uči – i koja kišu drži ondje gdje joj je mjesto dok su njeni hodočasnici u svetištu.
Unatoč brojnim napastima pamtit ćemo i ovo zahvalno hodočašće ne samo po bogatom programu, veličanstvenom svetištu, već i po 
prekrasnom i radosnom zajedništvu koje se jučer osjetilo ne samo među našim gimnazijalcima, već i drugim maturantima koji su nam se pridružili (Virovitica, Orahovica, Slatina i Nova Gradiška) i sudjelovali u programu koji je osmislio vlč. Krunoslav Siroglavić. Po dolasku u Voćin popili smo čaj i kavu dočekušu koja nas je razbudila i otrijeznila od puta i pripremila za pokorničko bogoslužje i svečano misno slavlje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji duhovnika naših katoličkih škola i drugih svećenika. Na samom početku misnog slavlja ocu biskupu u ime svih maturanata obratili su se Petra Tomšić i Matko Matišić koji su uz riječi zahvale biskupu za njegovu blizinu i podršku, čestitali mu skorašnji rođendan i uručili cvijeće.
Započinjući misno slavlje, otac biskup izrazio je radost što danas s njima može biti hodočasnik Gospi Voćinskoj i dionik njihova zahvaljivanja i molitve. Podsjetio ih je da je u njima prisutna posebna životna čežnja koju je u njih Bog ugradio, i da se ta čežnja može ostvariti samo uz njegovi pomoć. Zahvalio je maturantu Matku za riječi pozdrava i dobre želje. Napose je izrazio dobrodošlicu maturantima, poručivši im kako razumije ono što proživljavaju u trenutačnim otežanim okolnostima. Ustvrdio je kako je u našim životima uvijek pomalo stresno i napeto, te ih je pozvao neka se ne boje ni mature, ni onoga što slijedi nakon mature, uzdajući se u Božju pomoć i blizinu.
Biskup je na kraju misnog slavlja uputio čestitku gimnazijalcima iz Nove Gradiške koji su na čelu sa svojim mentorom vlč. Markom Dušakom osvojili prvo mjesto na biskupijskoj vjeronaučnoj olimpijadi za srednje škole, te im je uručio prigodnu nagradu, a svi su njegovu čestitku popratili pljeskom. Također je čestitao vlč. Krunoslavu Siroglaviću, vjeroučitelju u Katoličkoj gimnaziji u Požegi i vjeronaučnoj ekipi koja je pod njegovim mentorstvom osvojila drugo mjesto te je izborila nastup na nacionalnoj vjeronaučnoj olimpijadi iduće srijede, poželjevši im svima daljnji uspjeh.
Drugi dio programa zagrijao je promrzle noge i ruke u sportskim nadmetanjima u šest disciplina – trčanje sa štafetom, utrka s balonima, povlačenje užeta, tehniciranje s loptom, skakanje u vreći i utrka na tačke – na koja se prijavilo šest ekipa iz Požege i Virovitice, a zdušno su ih i napeto pratili – svi. Na koncu su se među muškim ekipama najspretnijima pokazali maturanti 4.a razreda, a od djevojaka maturantice iz Virovitice. Program je završio kratkim ‘bub’ kvizom u obližnjem Društvenom domu na koji se prijavilo čak 17 četveročlanih ekipa uz mnoštvo kibicera. Recimo samo da su se u poznavanju nepotrebnom znanja i ovdje pokazali maturanti 4.a razreda koji su se natjecali pod imenom Đakini.
Unatoč brojnim napastima svjedočili smo zajedništvu koje nije htjelo kraja druženju, kojemu je bilo premalo ovih sedam sati, a najviše nas je razveselila želja naših gimnazijalaca da čim prije, ako možemo, organiziramo majales da se opet podružimo jer smo mi ipak društvena bića, jer smo jedna bliska zajednica kojoj nedostaje susreta, jer nam je neprirodno da školujemo generacije koje se ne poznaju, koje se potiče da izbjegavaju jedni druge, da se jedni drugih plaše kao da su im prijetnje…
