Uvijek me, nekako, iznervira ova dvojakost vremena kojeg kalendarski postavismo na kraj godine, a vjernički, kroz prizmu liturgijskog vremena, na početak. Vjerojatno se u meni probudi neki uspavani računovođa koji sam sa sobom (a vjerojatno i s Osnivačem) muku muči da li da radi plan ili izvještaj. A onda, kao dobri, stari, klasičarski produkt (ne bez falingi) odlučih (i sada i inače) uzeti i jedno i drugo. I nekako mi se to učinilo zgodnim i životnim!
A što i jeste život (pojmovno se određujem na onaj zemaljski, potrošan i vremenit!) nego planovi i saldiranja tih planova?
U školskom Godišnjem planu zacrtali smo i nešto preko toga napravili. U pojedinačnim svojim planovima vjerujem da smo maestralno planirali, ali puno skromnije dohvatili od željenog!
Pozivam vas stoga na otvoreno, hrabro i iskreno sravnjivanje računa prvo sa školom, a onda svaki od nas ponaosob sa sobom. Možda će nas taj naš zajednički i pojedinačni saldo pokrenuti na više predanijeg rada, možda na još koju ispovijed, molitvu, zagovor.
Hvala vam oče Biskupe što nas uporno, blago i očinski učite mjerama koje nadvisuju mjere ovoga svijeta, što nas potičete i bodrite da sravnjujemo sebe i svoje djelovanje sa svojim Stvoriteljem! Nadam se da vas ne razočaravamo previše!
Vama pak odani djelatnici (svima i bez razlike) hvala što me trpite i izgrađujete našu školsku obitelj!
I na kraju, finis coronat opus, učeničko cvijeće naše katoličke i hrvatske Slavonije, želim vam poručiti i posvjedočiti – i kada je lijepo i ružno, veselo i tužno, kada je sunčano i oblačno, Krist je, danas i uvijeke, naša nada!
Sretan vam i blagoslovljen Božić!
Laudetur Iesus Christus!