Prošli tjedan na regionalnom su natjecanju u badmintonu u Osijeku naše djevojke ostvarile vrhunski rezultat ostvarivši prvo mjesto, ujedno i prvi plasman jedne naše ekipe na državno natjecanje. Natjecanje se održalo između najboljih predstavnika osnovnih i srednjih škola Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske, Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije. Pod vodstvom prof. Marija Raguža naša se ženska reprezentacija u sastavu Tara Stipanović, Iva Budimir, Katarina Puharić i Ela Ešegović ovom pobjedom plasirala na trodnevno državno natjecanje koje će se ove godine održati u Poreču. Zalaganjem i htjenjem došli smo do odličnog rezultata iako je finale bilo neizvjesno do posljednjeg poena gdje je Tara Stipanović pobijedila svoju protivnicu za ukupni prolaz na državnu završnicu. Razgovarali smo s trenerom, prof. Mariom Ragužem, i djevojkama o dojmovima iz Osijeka, ali i opremi koja je ovih dana stigla u našu sportsku dvoranu.
Pobjedom naših djevojaka na regionalnom natjecanju po prvi put imamo predstavnike na državnom natjecanju. Jeste li zbog toga ponosni?
„Naravno da smo ponosni s obzirom da je konkurencija dosta velika i da su puno veće sredine, gradovi i centri sudjelovali u sustavu natjecanja na bazi regije, a mi smo ostvarili trijumf jer smo pobijedili u dosta teškoj završnici ekipu Osijeka.“
Je li za ovih 10 godina škole ovo uspjeh ili bismo trebali očekivati više ovakvih rezultata? „Naravno da je ovo uspjeh, ali i u jednom intervju sam govorio o samom školskom sportu da se ne može usporedit škola koja ima 700 ili 800 učenika i škola koja ima 200 učenika. Dakle, veći je izbor u većoj školi, ali i tamo gdje se upišu djeca uključena u klupske sportove. U takvim školama to je velika prednost jer profesori lakše mogu pripremiti taktiku i ostvariti bolje rezultate.“
Što možete reći o našoj ženskoj badminton reprezentaciji?
„Pa naše cure su odlične! Počevši od prve, kapetanice ekipe, Ive Budimir, koja je dugo i trenirala badminton, a onda i naša svestrana sportašica Tara Stipanović. Iz istoga razreda u ekipi su i izvrsne Katarina Puharić koja je također trenirala badminton i Ela Ešegović. Cure su izvrsne i to su pokazale kroz županijska natjecanja i ove i prošle godine kada su bila prvakinje. Iznenađenje je još veće ako znamo da naše cure nisu u kontinuiranim trenažnim procesima za razliku od djevojaka iz Osijeka, Vinkovaca ili Slavonskog Broda. One su taj nedostatak uspjele nadomjestiti s mnogo snage, energije, htijenja, volje i zalaganja za pobjedu.“
Je li bila presudna individualna ili ekipna kvaliteta?
„Iako su djevojke igrale individualno, jedan na jedan, i to na visokoj razini, one u svakom trenutku djeluju kao ekipa.“
Prof. Mario, kako je to voditi različite sportske školske ekipe?
„Pa stalno se moramo prebacivat iz jednog sustava u drugi sustav i iz jednih pravila u druga. Dobra selekcija se mora stvarati na bazi određenog broja učenika koji su uključeni u klubove i dosta nam je gust raspored na županijskoj razini, a onda i na regionalnoj pa moramo raditi brzu prilagodbu. Ali, evo, uspijevamo u tome i u nekim smo sportovima bolji a u nekima slabiji.“
Kakvi ste vi u badmintonu?
„Pa, tako, srednje, ništa profesionalno.“
Zamolili smo i za kratki osvrt na uspjeh prvi reket, Taru Stipanović. Kako si ti, i to kao nositeljica igre u ekipi, doživjela ovaj uspjeh?
Moram reći da sam uspjeh donekle i očekivala. Govorila sam suigračicama da ćemo proći na državno i da se odmah možemo poslikati s peharom. Nakon otvorenja natjecanja, igrali smo s ekipom Vinkovaca koju smo s lakoćom pobijedili, no tu sam imala malih poteškoća s rezom dok se nisam zagrijala. U finalu smo igrali protiv domaćina, Osijeka. Poveli smo 2:0, nakon čega su Osječanke smanjile zaostatak kroz igru u parovima. Morala sam igrati s njihovom drugom najboljom igračicom i tu me obuzeo strah jer cura je vjerojatno bila u treningu, a ja nisam. Paralelno sa mnom, na drugome terenu, igrala je moja suigračica Katarina. Bilo je jako teško odigrati to finale jer je upravo postalo napeto – Katarina je izgubila, rezultat je sada bio 2:2, a rezultat je kod nas bio izjednačen, 18:18. Nisam gubila nadu i govorila sam si da je sada sve na meni i da ih ne mogu iznevjeriti te sam nastavila s igrom. Na kraju sam imala i malo sreće jer je zadnji poen protivnica promašila. Stajala sam sva zbunjena dok mi nije proradio film u glavi i dok nisam shvatila da smo pobijedile. Ispustila sam reket iz ruku i vidjela da suigračice trče do mene. Osjećaj je neopisiv, bila sam jako sretna što smo prošle na državno, a vjerujem i moje suigračice.
Što očekivati u Poreču, kako se za to pripremiti?
Što se tiče Poreča morat ćemo se jako dobro pripremiti jer znamo da tamo prolaze najbolji. Posrećilo nam se da nam je u dvoranu upravo ovih dana stigla sportska oprema i sprave, a dobit ćemo i mrežu pa ćemo se imati gdje pripremati. Od suigračica očekujem da se neće lako predati i da će se boriti koliko budu mogle, a prof. Raguž zna kako i što je najbolje za nas.