Dragi učenici! Gospodo maturanti i gospođice maturantice! Poštovani djelatnici! Cijenjeni predstojniče!
Pripremao sam dug i učen govor koji je jučer, na svu sreću, reći će neki, otplivao u potoku suza gledanjem filma Zvijezde na zemlji. Duboko pod dojmom odgledanog filma i potpuno dehidriran suznom katarzom, odlučio sam biti kratak, a i dobro je poslušati starog Kalimaha kojem pripisuju poznatu izreku μέγα βιβλίον μέγα κακόν (velika knjiga – veliko zlo).
Dvije su stvari na koje bih stavio težište ovoga svog kratkog promišljanja.
Dobro smo zagazili u desetu godinu rada, života i rasta ove naše klasične, gimnazijske, katoličke zajednice. Prilika je to da vas sve zajedno potaknem i osokolim da zajedničkim djelovanjem stvorimo nešto dobro i korisno za našu desetu obljetnicu te na taj način otmemo nešto neumitnom zaboravu, a ponešto i ostavimo budućnosti.
Prilika je to da promislimo o prijeđenom putu i suputnicima, no i prilika za uvijek novim pojašnjenjem cilja.
Očekujući da ovo prihvatite kao izazov (i učenici, i profesori, i djelatnici!), akcentiram i drugu temu koju bih zajedno s vama želio promisliti: svetu Tereziju Avilsku i njenu posvemašnju uronjenost u otajstvo, tajnu vjere.
Ako ćemo prvi zadatak (obljetnicu i put kojim putujemo) rješavati u školi pedagogijama, didaktikama, diplomom stečenim znanjima i vještinama, onda ćemo drugi (tu divotnu Terezijinu uronjenost u mistiku svoga Stvoritelja) ponajbolje nalaziti i pronaći na koljenima, pred svetohraništem, u ispovijedi, molitvi, u crkvi.
Otvorite do kraja ta dva fronta: intelekt, koji ne negira tjelesnost, (mens sana in corpore sano) i srce i bit ćete blagoslovljeni dar svojoj obitelji, Požegi, Crkvi i Domovini. Bit ćete smijeh i radost jedni drugima! Bit ćete, kako nam sugerira jučerašnji film, sjajne zvijezde na zemlji, kao najsjajniji odraz svoga Stvoritelja.
Hvala svima – od našeg gospodina Vlade, spremačica, profesora i stručnih službi do angažiranih učenika i njihovih mentora – što nam je škola zasjajila novim, aktualnijim i modernijim sadržajima, što je prodisala i naznačila nove vidike i izazove!
Hvala pak posebna i našem ocu biskupu, dr. Antunu Škvorčeviću, koji nam je dao i duhovne i materijalne uvjete za razvoj naših talenata i potencijala.
I, na kraju, hvala ti Gospodine što već desetu godinu svoga djelatnog (i ne baš kratkog vijeka!) provodim s najdivnijim ljudima na svijetu!
Laudetur iesus Christus!