Dan 1: Požega – Split – Gradac
Dan kada je sve počelo
Rano jutro, pola šest, 14.5., naši maturanti započeli su svoje petodnevno maturalno putovanje po južnom Jadranu, jer smo totalno drukčiji od drugih. Već se voze prema autocesti kojom će se uputiti prema Splitu. U autobusu vlada vesela atmosfera, pjeva se, karta, razgovara, ali i spava kako bi se pripremili za iduće dane. U Split dolazimo u rano popodne te krećemo u obilazak ‘najlipšeg grada na svitu’ u pratnji lokalnog vodiča. Imali smo priliku za napraviti đir po splitskoj rivi, čuti nešto o Dioklecijanovoj palači i crkvi sv. Dujma, vidjeti Peristil i kip Grgura Ninskog, najveći od takva 3 u Hrvatskoj (druga dva se nalaze u Ninu i Varaždinu – možda korisna informacija za neki pub kviz J), a obilazak je završio organiziranim ručkom u jednom restoranu nakon kojega smo imali slobodno vrijeme koje su neki iskoristili za dodatno istraživanje grada, drugi za ispijanje kave uz ćakulu na rivi, a treći za shopping. Putovanje se nastavilo prema Gradcu gdje smo bili smješteni u hotelu Labineca. Ondje nas je dočekala večera nakon koje smo se smjestili u sobe i iskoristili ostatak dana za kupanje u moru, a noć za zabavu i, neki bi rekli, istinske čari maturalca.
Dan 2: Gradac – Ston – Korčula
Dan kad nas je oprala kiša
Iz našega hotela, u koji smo se već lijepo smjestili, zaputili smo se nakon doručka prema Stonu. Na tom putu morali smo prijeći granicu s BiH, pa smo imali priliku vidjeti 21 (ali vrijedan) kilometar izlaza na more te države. U Stonu smo obišli solanu te smo zastali u vinoteci u mjestu Putnikovići gdje smo mogli kupiti butelje plavca malog, pošipa i dingača, autohtonih vina pelješkog poluotoka. Vožnju smo nastavili kratko do Orebića odakle smo brodom prešli do grada Korčule na istoimenom otoku. Uz lokalnog vodiča obišli smo najvažnije znamenitosti. Tijekom obilaska saznali smo mnogo toga o planu i povijesti samog grada, ali i otoka Korčule. Nakon povratka u hotel i večere, oni hrabriji opet su slobodno vrijeme iskoristili za kupanje u moru, a ostali za druženje i odmor.
Dan 3: Dubrovnik – Trsteno
Dan kada nam se vrijeme smilovalo
Nakon doručka, već treći dan našeg maturalnog putovanja, uputili smo se prema Dubrovniku. Opet smo imali priliku proći bosanskom obalom i nakon višesatne vožnje stigli smo u Dubrovnik, grad koji je preživio rat, potrese, bolesti i još se drži na mjestu i svake godine ugošćuje turiste iz svih dijelova svijeta. Grad koji je, po mišljenju autorice, daleko ljepši od ‘najlipšeg grada na svitu’ – opasan je prepoznatljivim zidinama dugim oko 2 kilometra.
Obilazak Grada bio je u pratnji voditeljice koja se jako potrudila da nam predstavi povijest Dubrovnika na što zanimljiviji način te, budući da smo katolička škola, u svoje predavanje ubacila i obilazak uz kratko zaustavljanje kod dubrovačkih crkvi kojih je unutar zidina, činilo se, bezbroj. Saznali smo da je upravo u Dubrovniku bila prva poznata karantena, Lazareti, jedan od simbola grada iz 1377., „mali grad izvan Grada“ gdje su svoju karantenu (izolaciju u trajanju od 40 dana) odrađivali najviše mornari s putničkih brodova kakvi su najviše pristizali u Dubrovnik. Kratak obilazak završio je ispred crkve sv. Vlaha u kojoj je posebno za požeške maturante održana misa koju je predvodio don Hrvoje Katušić.
Nakon mise uputili smo se prema jednom od ulaza na dubrovačke zidine, najpoznatijem simbolu Dubrovnika s kojeg se savršeno vidjela vizura Grada. Slobodno vrijeme u Dubrovniku iskorišteno je za šetnju gotovo praznim Stradunom i pokoju kavu čije su cijene zbog predsezone i manjka turista poprilično umanjene. Na povratku prema našemu hotelu zastali smo u mjestu Trsteno gdje smo posjetili arboretum, najstariji spomenik vrtne arhitekture u Hrvatskoj. Ondje smo mogli vidjeti 465 biljnih vrsta, najviše njih s područja Sredozemlja i Europe, ali i neke kod nas nesvakidašnje biljke kao što su avokado, eukaliptus, bambus, ali i nama jako poznat ginko. Ondje su, kao i u Dubrovniku, snimane brojne popularne scene serije Igra prijestolja, još jedno potencijalno kvizaško pitanje.
Dan 4: Baćinska jezera
Dan kada smo slanu vodu zamijenili slatkom
Pretposljednji dan maturalca zaputili smo se prema Baćinskim jezerima koja su sačinjena od 6 krških kriptodepresijskih jezera. Smjestili smo se u 3 stare neretvanske lađe, od kojih je najstarija bila načinjena 20-ih godina prošlog stoljeća. Na svu sreću nismo morali veslati nego smo uživali u jednosatnoj vožnji uz zvuk malog brodskog motora iliti pente. Valja spomenuti i da su naši domaćini i vodiči na jezerima bili izrazito gostoljubivi pa smo imali priliku probati njihovu domaću rakiju, ali i jedne od prvih domaćih ovosezonskih jagoda. Vratili smo se u hotel na ručak, a poslijepodne iskoristili za kupanje u moru i bazenu, ali i šetnju gradom, odlazak u trgovinu i pakiranje jer se bližio kraj našega putovanja.
Dan 5: NP Krka – Zadar – Požega
Dan kad smo u Zadru pozdravili sunce, ali i oprostili od maturalca
Zadnjega dana umor je bio na vrhuncu, ali i uzbuđenje i sreća zbog proteklih dana te samo malo tuge jer smo polako postajali svjesni da se sve bliži kraju, ali još nije bilo gotovo. Opet smo se smjestili u naš autobus te se zaputili prema NP Krka gdje smo razgledali park te njegov najvažniji dio, sedrene slapove kojih duž cijele rijeke ima 7. Daljnje putovanje nastavili smo prema Zadru gdje smo ukratko obišli centar grada, pozdravili Sunce na Pozdravu suncu, poslušali Morske orgulje koje nas baš i nisu počastile glasnim melodijama, prošetali Kalelargom te vidjeli crkve sv. Stošije i sv. Donata. Od tamo smo nastavili povratak do naše Požege.
Dan 6: Požega – Rezime
Dani koji će nam zauvijek ostati u sjećanju
Danas je srijeda, vratili smo se u školu i započeli sve maturantske radnje. U naletu nostalgije i sjete, kako na maturalac, tako i na sve 4 godine koje sam provela u KG-u, napravit ću ono što jedan novinar inače ne bi trebao raditi, ali budući da mi je ovo vjerojatno jedan od zadnjih radova koji ću napisati za stranicu Škole, dopustit ću si taj mali luksuz pa ću iznijeti svoje mišljenje i osjećaje. Prvenstveno bih htjela zahvaliti našem ravnatelju, razrednici Ivani Zovko i razredniku Leonardu Đakoviću koji su se velikim zalaganjima i trudom izborili da jedni od rijetkih maturanata ove godine dobijemo priliku otići na maturalac. Zahvala također ide i našim roditeljima koji su bili uz nas sve 4 godine i na kraju nam omogućili da završimo svoje srednjoškolsko obrazovanje ovakvim putovanjem koje ćemo svi pamtiti. Na kraju, ne mogu, a da ne spomenem našeg voditelja putovanja Borisa Benčića koji se pobrinuo da nam maturalac bude jedna od ljepših uspomena. Skupa s njim smo kartali, svirali i pjevali, smijali se njegovim pričama, ali i počastili kojim pićem. Iako smo se svi radovali Rimu, južni Jadran i naša lijepa Hrvatska bili su nam jednako dostojni domaćini.
