(Po)krenula (se) školska godina 

Da nije kalendara nad radnim stolom i neumoljivog niza „odrađenih“ dana i onih koji čekaju neumoljivo, poput Damoklova mača nad glavom, mogao bih pomisliti da smo na kraju školske godine! 

Bablje ljeto, toplo, sunčano i prebogato bojama, a i niz događaja, obljetnica, spomendana, raspoloženih druženja zbunjuje me bogatim sadržajem i relativno kratkim vremenom koje smo savladali na početku ove, daj Bože, plodonosne školske godine. Kao da smo „odvalili“ cijelu godinu, a ono tek zagrizli u sočnu jabuku školskih izazova! 

Mori me pitanje koliko smo je mi pokrenuli, a onda još konkretnije – koliko smo sami pokrenuti pokretali? 

Puno puta čujem prigovore (ili možda u staračkom gunđanju slušam svoje glasno promišljanje!) o množini sadržaja. I meni ih bude teško prihvatiti i nešto lakše odraditi! Pitam se, a spreman sam (barem mislim!) saslušati i usvojiti razborite sugestije i prijedloge, što bi to preostalo da se pokoravam samo onome što sam sam domislio ili prepustio razmišljanju suradnika zajedno sapetih u žrvanj predmetnih kurikula i izoliranih struka!?! Nešto bi ostalo! Po kojem kriteriju, s kakvom svrhom i korišću bilo bi teže odgovoriti! 

Jasno je iz ovih nekoliko riječi da smjeram na ono što je bit naše zajednice, neki će, ne manje (ne)jasno, ukazati na identitet. (Ko)relacije svih naših pokušaja promišljanja koje našu zajednicu ne stavljaju u stvarno i sakramentalno tijelo Crkve bit će ispraznost i ništavilo! Koliki nam sveci to potvrđuju svojim životom i svjedočenjem! Pitanje je želimo li ih (ta stoljetna iskustva vjere prenošena Crkvom!) ugraditi u kurikule, prije svega naših privatnih, a onda i profesionalnih životnih ciljeva! Hoćemo li nastupati kao predavači ili kao svjedoci?  

Kao i uvijek u životu, dobar je neki pametan, razborit i razmjeran kompromis koji ne muti cilj (ishod!), a ne guši neizvedivošću!  

Dragi moji suzajedničari, Bog nas je sastavio mjestom, vremenom i talentima, dao nam graditi nešto novo i neponovljivo i ostaje nam samo (!) vjerovati (a onda i svjedočiti) svojim životom i radom tu predivnu činjenicu ljubljenoga Božjeg stvorenja!