Naša planinarska družina odlučila se ponovno na trodnevni pohod i to ovaj put u Bosnu i Hercegovinu, odnosno Žepče. 25. travnja, u četvrtak poslije škole 14 se učenika s naša tri profesora – Paulićem, Pavelićem i vjeroučiteljem Dokozom zaputilo prema Žepču, ali tek nakon ručka koji je pripremila gospođa Milka, majka vjeroučitelja Dokoze, nakon kojeg smo bili siti i napojeni za put ka Bosni. Na putu prema našem odredištu svratili smo u stari franjevački samostan na Plehanu gdje nas je s tragedijom u Domovinskom ratu i obnovom ove male hrvatske enklave i njihove velebne crkve upoznao fra Ivan Širić.
Naš domaćin u Žepču bili su naši prijatelji i poznanici iz KŠC-a „don Ivan Bosco“, katoličke školske ustanove redovnika salezijanca, koji su nas otvorenih ruku ugostili i u čijem smo domu proveli prvo noćenje. Posebno je ovdje važno istaknuti Marka Tomasa, prof. biologije u KŠC-u i člana planinarskog društva Vis, koji nam je isplanirao naš trodnevni boravak u srcu Bosne, ali bio uz nas sve vrijeme. Domaćini su nas proveli kroz centar i upoznali s gimnazijom i strukovnim smjerovima te smo imali priliku vidjeti njihovu radionicu tokara i plastenik poljoprivrednog odjela. Kao i inače, sama večera nije bila dovoljna već smo morali naći i vrijeme za druženje koje smo iskoristili u oratoriju centra. Prije samog počinka imali smo kratko klanjanje nakon čega nas je vjeroučitelj upoznao sa zadatkom kroz sljedeća tri dana – anđelima. Svatko je izvukao osobu kojoj će biti anđeo te za koju će se moliti.
U petak ujutro krenuli smo prema našem središnjem dijelu pohoda Matinskom visu (964m/nv), to jest prvo prema planinarskom domu koji nam je bio smještaj s petka na subotu, a u koju su nas primili članovi PD-a „Vis“ Mirko Matijević – predsjednik Planinarskog saveza Herceg-Bosne, erudit i veliki zaljubljenik u prirodu, te sin mu Toni Matijević. Pri planinarenju su nam se pridružila trojica učenika KŠC-a, planinarka Petra i brigadir Stanko. Ruta nije bila prezahtjevna, a na vrh smo stigli taman u vrijeme 
ručka koji smo imali nakon kratke mise koju je predvodio vjeroučitelj. Nakon kratkog druženja na vrhu vratili smo se nazad do planinarske kuće gdje smo uživali u adrenalinskom parku i ziplineu koji je gosp. Mirko sam osmislio i realizirao sa svojim prijateljima. Oni učenici i profesori koji su se odlučili iskusiti oboje definitivno mogu potvrditi da je bilo odlično i zabavno iskustvo, u nekim dijelovima malo zahtjevnije, ali u svakom slučaju isplativo. Lagana kišica neke je spriječila (spasila) u iskušavanju adrenalinskog parka, no nitko nije ostao nezadovoljan. Ostatak večeri proveli smo u druženju te jedva dočekali peku za večeru koja je, bome, svima dobro sjela. Pogađate, i nju je pripremio čovjek-institucija g. Mirko. Taj petak navečer, mogu reći, svima je bio najbolji dio ove naše trodnevnice gdje se posebno osjetilo naše zajedništvo u ugodnoj i opuštenoj atmosferi gdje su nam profesori u tim trenucima bili više kao prijatelji, nego kao profesori. Bilo je svega, od različitih igara, priče, natjecanja, samo uživanja u društvu jedni drugih, pa sve do zadnjeg dijela – radionice za anđele. Svatko je dobio malo platno na kojem je trebao temperama i prstima naslikati križ za svog štićenika za kojeg se molio. Bilo je raznoraznih umjetničkih djela, a moglo se primijetiti da su se profesori čak i više uživjeli u zadatak. Glumljenjem umjetnika druženje nije završilo, već se nastavilo uz što drugo nego pjesmu i priču. Tu večer se nekima manje spavalo nego drugima, ali smo se svi manje-više odmorni probudili i prije doručka otkrili anđele.
Subota je bila rezervirana za obilazak Žepča tako da smo se teška srca morali oprostiti od planinarske kuće, čika Mirka i zaputiti prema Žepču. Ondje smo obišli crkvu sv. Ante Padovanskog, susreli se s članovima umjetničke udruge „Mrlja“ i njihova pomlatka „Konture“. Obilazak smo završili posjetom spomen-sobi poginulim članovima HVO-a koji su svojim životima obranili Žepče od vojske Republike Srpske i Armije BiH gdje su nas dočekali naš suputnik s Matinskomvisa brigadir Stanko i neki od članova Udruge. Ovaj planinarski pohod zaključili smo svetom misom i ručkom u KŠC-u te se sretno vratili u Lijepu Našu.
Najzaslužniji za fotografije su prof. Dominik Pavelić i Viktoria Barić, ali i ostali članovi društva.
Više fotografija možete pogledati u albumu na našoj facebook stranici na sljedećoj poveznici: Album ŠPD “Pegaz” na Matinskom visu
