Dragi prijatelji, bliži nam se Božić, blagdan rođenja Kristova. Svake godine razmišljamo o tome što ćemo pokloniti našim najmilijima, kako ćemo se dotjerati za polnoćku, koliko kolača ispeći, kako kuću urediti… No, je li nam to doista najpotrebnije ili je potrebnije pripremiti srce i dušu? Kada bismo razmišljali koji je najbolji poklon koji smo ikada ikome dali vjerojatno se ne biste mogli odlučiti između silnih parfema, majica, kakve dobre knjige, slatkih poklona i tome slično. A jesmo li ikada nekome doista poklonili srce? Srce čisto kao suza. Jer upravo je srce najvrijednije što imamo. A takav poklon je moguć.
Upravo na temu „Daruj srce za Božić“ katedralni je kapelan vlč. Krunoslav Siroglavić zajedno s mladima iz katedralne župe pokrenuo kateheze na temu čistoće i hodanja u čistoći. Za više informacija o kakvim je katehezama zapravo riječ odlučili smo pitati samog incijatora vlč. Krunoslava.
N: Hvaljen Isus i Marija! Vlč. Krunoslave, možete li nam reći kako ste došli na ovu ideju? Što bi bila duhovna čistoća, odnosno što je to hodanje u čistoći za koje se Vi i Vaši mladi zauzimate?
K: Na ideju smo došli još prošle godine kada smo vidjeli koliko mladih s različitim talentima dolazi na klanjanje. Zapravo, najviše su me potaknuli mladi za koje nisam ni znao da su tako zainteresirani za molitvu. Meni je, recimo, prije bilo nezamislivo da dođemo kod nekoga na rođendan i da netko kaže: „Ljudi, hoćemo se moliti?“ Taj mi je svijet bio novi, no kroz njega sam otkrio da je vjera zapravo najveći talent koji mladi posjeduju. Bez obzira na sve druge talente, vjera i polet koji oni nose u sebi ono su što Crkvu pokreće jer mladi vjernici su ljudi koji nešto žive, a ne govore puno o tome. Čistoća je jedna divna i teška stvar, ali i milost i čisti Božji dar koji se može ostvariti jedino u molitvi. I to je najljepši poklon kojeg dvoje mladih ljudi koji hodaju mogu dati jedno drugome. To nije nikakva utopija, to je čista vjera.
N: Smatrate li da je mladima danas privlačno hodati onako kako to Crkva preporuča?
K: Da! Posebno iz jednog razloga – jer su mladi shvatili da Crkva ništa ne brani. Deset Božjih zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju, pa i sve što nas je Isus naučio, nije dano da bi se Bog naslađivao jer mu čovjek služi, nego da čovjek bude blagoslovljen i sretan ako se drži zapovijedi. Sjećate se: „Ako me ljubite, čuvat ćete moje zapovijedi!“ (Iv 14,16). Kada Crkva kaže: „Ne sagriješi bludno!“, ona to ne govori da bi nešto zabranila, nego da pokaže nama Isusovu radost kojom je on to živio. Samo, ono što se dogodilo jest to da nama ovaj svijet puno toga predstavlja kao da Crkva nešto brani, a to nije istina. Brak i svećeništvo imaju jednaku priliku za svetost, ja sam u to siguran.
N: Kako vidite ulogu mladih parova u Crkvi, recimo u zajednici mladih po župama?
K: Nekada se govorilo kako je župnik „upravljački“ centar župe i da se sve oko njega vrti. No, novom evangelizacijom Crkva daje svim ljudima njihovo odgovorno mjesto u Crkvi, dok je uloga župnika kao voditelja i dalje ostala. Nikada nije cilj da župnik sam radi, nego da upravo mladi budu ti koji će župi dati poleta i koji će župu pokretati. Uz sve ostale pokazatelje jako stoji i ovaj – koliko su mladi aktivni u svojoj župi toliko je ta župa živa. A po vjernim mladim parovima ubrzo doći će i obitelji odgojene u Isusovu duhu.
N: Mislite li da je mladima u našem gradu stalo da izgrade sebe i svoju budućnost na temeljima Isusa Krista?
K: Smatram i uvjeren sam! Danas nema smisla biti poput drugih, živjeti osrednjost. Jednom prilikom bio sam kasno navečer s nekoliko mladih na Sokolovcu, brdu iznad Požege, i vidjeli smo kako je cijeli grad osvijetljen noću. Netko je tada rekao: „Daj Bože da ovaj grad i ova svjetla svijetle duplo jače! Ali u srcima mladih.“ Mladi žele računati s Bogom i dati mu sebe. Mnogi se od njih u ovom gradu jako otvaraju Duhu Svetom koji je uvijek pokretač svega. I oni koji se njemu otvore žive njegovim životom na koji pozivaju i druge. Odjednom su novi, dolaze na svete mise, pa i na krunicu koja im je do tada bila valjda najteža molitva koja postoji.
N: Koja je tu onda uloga svećenika? Odgovaraju li oni na sve češće zahtjeve mladih za duhovno vodstvo? Jesu li uopće spremni na te izazove?
K: Svećenici su isto tako ljudi sa svojom spolnošću i svim svojim slabostima, no Bog je učinio da se preko naših slabosti On proslavi. Isus nije došao zbog jakih, nego zbog nas grešnika. Uloga svećenika jest da s pozicije koju je primio po poslanju, ponudi mladima da ostvare ono što žele, da se mole, da slave Boga zajedno, da imaju kateheze uz njegovu prisutnost i da zajedno s njima radi, ali prvenstveno da s njima moli. Svećenik mora znati da je svećenik, ali treba biti i njihov prijatelj u kojem će oni nešto dobro moći vidjeti.
N: Imate li povratnu informaciju kako je odjeknula ova inicijativa među mladima? Kakav je odaziv na subotnje kateheze i klanjanja?
K: Ja vidim ono što mi drugi kažu. Mnogi su zainteresirani, mnogima su kateheze pomogle. Ovo nije ubiranje plodova, nego sijanje. Dobili su motivaciju ne samo za hodanje u čistoći u paru nego i osobno. Iznenađen sam što vidim puno novih lica i to me jako raduje. Ali nije bitan broj, nego da oni to ponesu u sebi i da se to živi, te da na našim župama vlada „atmosfera“ čistoće. Grijeh bludnosti je laž, prljava prijevara Božje slike u nama na koju smo stvoreni. Za cijelo vrijeme klanjanja, barem dva svećenika ispovijedaju i mladi im cijelo vrijeme prilaze. To je dovoljan pokazatelj da cijela stvar ide naprijed.
N: I za kraj, želite li što poručiti svim onim parovima koji su u vezi, ali se još uvijek boje odvažiti na ovakav, dosta revolucionaran i nov iskorak?
K: Ovo je novi stari korak i ovo je normalno. Želim poručiti jednu rečenicu iz Svetog Pisma: „Svojom ćete se postojanošću spasiti“ (Lk 21,19). Današnja svetost, svetost nas mladih nije svetost bez grijeha. Svijet i grijeh su jači od nas samih. Naša svetost jest svetost upornog ustajanja i vraćanja jednom Bogu koji je na sebe uzeo našu ljudsku spolnost i bila mu je dobra! Svetost borbe i ustrajnosti je da svaki put kada padnemo odmah ustanemo. Moja glavna poruka jest da mladi nikada ne isključe molitvu iz svoga života i da ne hodaju samo „njih dvoje“ nego „njih troje“, da hodaju s Isusom koji je tako nenametljiv, a otvara oči srca. To nije nikakva bajka, to je najljepše što se može živjeti. Ništa bez Isusa!
Što imaju za reći neki parovi mladih o hodanju u čistoći i vjeri koju svojim životom svjedoče, pročitajte na facebook stranici Nautes KG.