Naoružan dobrom voljom, dio djelatnika KG-a 3. srpnja zaputio se na trodnevni izlet u Bosnu. Nakon prijeko potrebne dvije stanke za kavu, i nešto jače, stižemo u Travnik, prvu postaju na našoj turneji po Bosni. Prvo se 
upućujemo u Katolički školski centar “Petar Barbarić”, gdje nas je dočekao ravnatelj Centra don Željko Marić. Uz razgledavanje škole, saznali smo puno toga o slugi Božjem Petru Barbariću kao i o samoj školi. Uz piće i kavu razgovarali smo s ravnateljem o mogućnostima suradnje koje bi dodatno mogle obogatiti programme ovih dviju škola jer, iako udaljene, naše škole dijele istu viziju i iste vrijednosti. Već iscrpljeni od puta i željni kušanja tradicionalne bosanske hrane, smjestili smo se u ćevabdžinicu na večeru. Nakon jednoglasnog proglašenja pojedenih ćevapa najboljima koje smo ikad pojeli, skupili smo dovoljno snage za večernju šetnju Travnikom. Travnik nas je oduševio svojom poviješću i građevinama te, između ostaloga, ponudom cipela. Šetnja nas je odvela do kuće pisca i nobelovca Ive Andrića, kao i do izvora Plava voda. Međutim, naš krajnji cilj bio je planinarski dom Paklarske stijene koji je u iduća dva dana bio naše prenočište te polazišna točka.
Idućeg jutra, nakon doručka, veselo se upućujemo na planinarenje do vrha Vlašića, uz vodstvo našeg glavnog organizatora puta i vozača, prof. Frane Barišića. Neki od nas nisu bili svjesni kakav ih put očekuje do vrha Vlašića pa 
su bili malo sporiji i trebali su više ohrabrenja od onih drugih koji su u rekordnom roku stigli do vrha, viskog skoro 2000 m. Putem do vrha uživali smo u ljepoti netaknute prirode koju je Bog podario ovom dijelu Bosne. Često smo zastajkivali kako bismo se divili prekrasnom pogledu, poljskom cvijeću ili ponekom stadu ovaca koje smo susretali pri usponu. Jedini zvuk (osim nas samih) bio je vjetar te smo se punih srca vratili u “nizinu” (1500 m nadmorske visine). Nakon zasluženog planinarskog ručka – graha, uputili smo se u turističko središte Vlašića, mjesto Babanovac, u potrazi za baklavom. Baklavu nismo našli, iako smo se opet poprilično nahodali, ali smo zato našli jednog medvjeda i poklon za našeg ravnatelja. Večer smo proveli u društvu naših prijatelja iz KŠC “Petar Barbarić”, uz janjetinu, pjesmu i puno smijeha.
Iduće jutro za neke od nas je donijelo umor, bolove te posljedice cjelodnevnog boravka na suncu u vidu crvenila na licu. Ipak, oprostili smo se od Vlašića i svih njegovih ljepota odlaskom na molitvu u kapelicu Snježne Gospe te se zaputili prema Jajcu gdje smo ručali u idili slapova Plivskih jezera. Nakon obilaska spomenutih jezera uputili smo se kući uz još pokoju stanku za osvježenje i kavu. Dojmove i doživljaje još skupljamo i već kujemo planove za idući izlet. Zahvaljujemo našem Frani na izvrsnoj organizaciji i vožnji i radujemo se idućem izletu.
